SEARCH

Pretražite zakone, komentare, pitanja i odgovore te druge sadržaje sa online platforme

Propisi - Zakonski akti, Federacija BiH, Upravno pravo

U generalnu pretragu upišite naziv traženog dokumenta. Da biste suzili pretragu, koristite ponuđene opcije



Naslov Teritorija Objavljeno u Datum objave Preuzmi PDF Izmjene i dopune
Zakon o elektronskom dokumentu FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 55/13 17.07.2013 elektronski dokument,zakon,fbih Godina XX - Broj 55 Srijeda, 17. 7. 2013. godine S A R A J E V O ISSN 1512-7079 PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 1185 Temeljem članka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLAŠENJU ZAKONA O ELEKTRONSKOM DOKUMENTU Proglašava se Zakon o elektronskom dokumentu koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Zastupničkog doma od 19.03.2013. godine i na sjednici Doma naroda od 27.06.2013. godine. Broj 01-02-662-02/13 10. srpnja 2013. godine Sarajevo Predsjednik Živko Budimir, v. r. ZAKON O ELEKTRONSKOM DOKUMENTU I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Ovim se zakonom uređuje pravo federalnih i kantonalnih tijela uprave i federalnih i kantonalnih upravnih organizacija (u daljnjem tekstu: tijela uprave), tijela lokalne samouprave, gospodarskih društava, ustanova i drugih pravnih i fizičkih osoba na uporabu elektronskog dokumenta u poslovnim radnjama i djelatnostima, te u postupcima koji se vode pred mjerodavnim tijelima u upravnom postupku u kojima se elektronska oprema i programi mogu primjenjivati u izradi, prijenosu, prijemu i čuvanju informacija u elektronskom obliku, pravna valjanost elektronskog dokumenta, te uporaba i promet elektronskog dokumenta. Odredbe ovoga zakona ne primjenjuju se u onim slučajevima gdje se drugim zakonima propisuje uporaba dokumenta na papiru. Članak 2. Tijela uprave, tijela lokalne samouprave, gospodarska društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe svojom slobodno izraženom voljom prihvaćaju uporabu i promet elektronskog dokumenta za svoje potrebe kao i za potrebe poslovnih odnosa i drugih odnosa s drugima. Tijela uprave i druge pravne i fizičke osobe iz stavka 1. ovoga članka koje su prihvatile uporabu i promet elektronskog dokumenta ne mogu odbiti elektronski dokument samo zbog toga što je sačinjen, korišten i stavljen u promet u elektronskom obliku. Članak 3. Pojedini izrazi koji se koriste u ovome zakonu imaju sljedeće značenje: 1) elektronski dokument – jednoobrazno povezan cjelovit skup podataka koji su elektronski oblikovani (izrađeni pomoću računara i drugih elektronskih uređaja), poslani, primljeni ili sačuvani na elektronskom, magnetnom, optičkom ili drugom mediju, i koji sadrži osobine kojima se utvrđuje autor, vjerodostojnost sadržaja, te dokazuje vrijeme kada je dokument sačinjen. Sadržaj elektronskog dokumenta uključuje sve oblike pisanog teksta, podatke, slike, crteže, karte, ton, glazbu i govor; 2) dokumentacijska osobina – obvezni skup podataka, poput elektronskog potpisa, vremena izrade, naziva autora i drugih, koji se ugrađuju u elektronski dokument radi zadržavanja vjerodostojnosti, cjelovitosti i valjanosti kroz razdoblje utvrđeno zakonom i drugim propisima; 3) elektronski potpis – skup podataka u elektronskom obliku koji su pridruženi ili su logički povezani s drugim podacima u elektronskom obliku i koji služe za identifikaciju potpisnika i autentičnost potpisanog elektronskog dokumenta; 4) autor – tijela uprave, tijela lokalne samouprave, gospodarska društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe koje primjenom elektronskih sredstava (uređaji i programi) izrađuju, oblikuju i potpisuju elektronski dokument kvalificiranim elektronskim potpisom; 5) pošiljatelj – tijela uprave, tijela lokalne samouprave, gospodarska društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe koje šalju ili uime kojih se primatelju šalje Broj 55 - Stranica 2 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 17. 7. 2013. elektronski dokument, ne uključujući informacijskog posrednika; 6) primatelj – tijela uprave, tijela lokalne samouprave, gospodarska društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe kojima je upućen elektronski dokument, ne uključujući informacijskog posrednika; 7) dokumentacijski ciklus – promet elektronskog dokumenta od izrade do arhiviranja, uključujući radnje izrade, slanja, primanja i čuvanja s postupcima unošenja i ovjere podataka kojima se potvrđuje autor, pošiljatelj, primatelj, vrijeme slanja i vrijeme prijema, vjerodostojnost i cjelovitost elektronskog dokumenta; 8) informacijski sustav – informativno-komunikacijski sustav kao skup programa, informatičkih i telekomunikacijskih uređaja, metoda i postupaka primijenjenih u postupcima izrade, slanja, primanja, provjere i čuvanja elektronskih dokumenata; 9) djelatnik (korisnik) informacijskog sustava – fizička osoba koja izravno radi u informacijskom sustavu postupcima rukovanja elektronskim dokumentom; 10) informacijski posrednik – pravna ili fizička osoba koja uime drugih obavlja slanje, prijem, prijenos i čuvanje elektronskog dokumenta; 11) elektronska arhiva – skup elektronskih dokumenata uređenih u dokumentacijske cjeline sukladno zakonu i drugim propisima kojima se posebice uređuje ova oblast i 12) mjerodavna tijela u upravnom postupku – tijela uprave, tijela jedinica lokalne samouprave, pravne i fizičke osobe s javnim ovlastima na koje su prenesene javne ovlasti. II. ELEKTRONSKI DOKUMENT Članak 4. Elektronski dokument mora u svim radnjama uključenim u dokumentacijski ciklus osigurati jednoobrazno obilježje kojim se nedvosmisleno utvrđuje pojedinačni elektronski dokument i autor elektronskog dokumenta, informacijska cjelovitost i nepovredivost elektronskog dokumenta, pristup sadržaju elektronskog dokumenta kroz cijelo vrijeme dokumentacijskog ciklusa i oblik zapisa koji omogućava čitanje sadržaja. Članak 5. Građa elektronskog dokumenta sastoji se obvezatno od: 1) općeg dijela koji čini sadržaj − informacije u elektronskom obliku dokumenta, uključujući i naslov primatelja ako je elektronski dokument namijenjen slanju imenovanom primatelju i 2) posebnog dijela koji čine jedan ili više ugrađenih elektronskih potpisa i podaci o vremenu nastajanja i završetka izrade elektronskog dokumenta, kao i druge dokumentacijske osobine nastale prilikom njegove izrade. Članak 6. Elektronski dokument u procesima prikazivanja sadržaja, kao i u tijeku rukovanja sadržajima ugrađenim u elektronski dokument sadrži obvezatno unutarnji i vanjski obrazac prikaza. Unutarnji obrazac (podaci) prikaza sastoji se od tehničkoprogramskog obrasca zapisivanja sadržaja u elektronskom obliku na medij koji zadržava ili prosljeđuje elektronski dokument. Vanjski obrazac (izvodi) sastoji se od vizualnog i razumljivog prikaza sadržaja elektronskog dokumenta na uređaju za vizualni prikaz računarskih ili drugih elektronskih uređaja, na papiru ili drugom materijalnom predmetu proizvedene iz zapisa u elektronskom obliku na mediju iz stavka 2. ovoga članka. Članak 7. Elektronski dokument ima pravnu valjanost kao i dokument na papiru ako je izrađen, poslan, primljen, čuvan i arhiviran primjenom raspoložive informacijske tehnologije i ispunjava uvjete iz čl. 4., 5. i 6. ovoga zakona. Članak 8. Svaki pojedinačni primjerak elektronskog dokumenta koji je potpisan elektronskim potpisom smatra se u smislu ovoga zakona izvornikom. Elektronski dokument ne može imati kopiju u elektronskom obliku. Ako ista osoba izradi dva dokumenta ili više dokumenata s istim sadržajem, od kojih je jedan primjerak izrađen u elektronskom obliku a drugi izrađen na papiru, ti se dokumenti smatraju neovisnim i u tim slučajevima dokument izrađen na papiru ne smatra se kopijom elektronskog dokumenta. Članak 9. Kopija elektronskog dokumenta na papiru izrađuje se ovjerom ispisa vanjskog obrasca prikaza elektronskog dokumenta na papiru uz primjenu postupaka predviđenih zakonom i drugim propisima. Ovjeru ispisa vanjskog obrasca prikaza elektronskog dokumenta na papiru u postupcima koje vode mjerodavna tijela u upravnom postupku u okviru svoje mjerodavnosti obavljaju ovlaštene osobe u tim tijelima, a u svim ostalim slučajevima ovjeru ispisa elektronskog dokumenta na papiru obavlja notar. Ispis vanjskog obrasca prikaza elektronskog dokumenta na papiru koji se ovjerava kao kopija elektronskog dokumenta mora obvezatno sadržavati oznaku da je riječ o kopiji odgovarajućeg elektronskog dokumenta. Članak 10. Izvorni elektronski dokument kao i njegova kopija na papiru izrađeni su sukladno članku 9. ovoga zakona, imaju istu pravnu snagu i mogu se jednakopravno koristiti u svim radnjama za koje se traži uporaba dokumenta u izvornom obliku ili u obliku ovjerene kopije. Za sve radnje u kojima se zakonom ili drugim propisima izričito traži notarska ovjera dokumenta na papiru ne može se dostavljati elektronski dokument ili njegova kopija na papiru. Kada se u knjigovodstvenim poslovima primjenjuje elektronski dokument sukladno odredbama ovoga zakona, poslovi knjigovodstva i revizije mogu se u potpunosti temeljiti na uporabi elektronskog dokumenta ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Članak 11. U postupcima koji se vode pred mjerodavnim tijelima u upravnom postupku i arbitražama, kao dokaz se mogu koristiti i elektronski dokumenti. Prilikom ocjene ispravnosti elektronskog dokumenta moraju se uzeti u obzir pojedinosti o njegovoj izradi, prijenosu, čuvanju, vjerodostojnosti i nepromjenljivosti. III. UPORABA I PROMET ELEKTRONSKOG DOKUMENTA Članak 12. Uporaba elektronskog dokumenta obavlja se sukladno odredbama ovoga zakona. Uporaba elektronskog dokumenta ne može nijednoj strani uključenoj u poslove razmjene elektronskog dokumenta ograničavati poslovanje ili je dovoditi u nejednakopravan položaj. U radnjama pri uporabi i prometu elektronskog dokumenta može se koristiti bilo koja dostupna i uporabljiva informacijskokomunikacijska tehnologija, ako zakonom ili drugim propisima nije izričito određeno koja se tehnologija mora primjenjivati. Srijeda, 17. 7. 2013. SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 55 - Stranica 3 Informacijski sustav koji se primjenjuje u radnjama s elektronskim dokumentom mora imati odgovarajuću zaštitu osobnih podataka sukladno odredbama zakona i drugih propisa koji uređuju zaštitu osobnih podataka. Za svaki elektronski dokument u svim radnjama s elektronskim dokumentom obvezatno treba postojati mogućnost provjere njegove vjerodostojnosti, izvornosti i nepromjenljivosti. Članak 13. Svaka radnja s elektronskim dokumentom unutar dokumentacijskog ciklusa mora se označiti jedinstvenom oznakom i osobinama koje se moraju ugraditi u elektronski dokument. Radnja iz stavka 1. ovoga članka mora osigurati izravnu povezanost prethodne i sljedeće radnje s elektronskim dokumentom. Članak 14. Elektronski dokument izrađuje se elektronskim mehanizmom pripreme, oblikovanja i čuvanja informacijskih sadržaja u elektronski zapis. Elektronske dokumente u radnjama njihove izrade koje čine temelj za radnje koje su u svezi s njihovim slanjem i čuvanjem, potpisuju se elektronskim potpisom autora elektronskog dokumenta ili osobe koju je autor za to ovlastio. Članak 15. Elektronski dokument smatra se poslanim kada je osobno poslan od pošiljatelja, ili poslan od osobe koju je pošiljatelj ovlastio za radnje slanja, ili otpremljen od informacijskog sustava pošiljatelja, odnosno informacijskog sustava osobe koju je pošiljatelj ovlastio za te poslove. Članak 16. Elektronski dokument smatra se primljenim kada je osobno primljen od primatelja, ili primljen od osobe koju je primatelj ovlastio za radnje prijema, ili primljen od informacijskog sustava primatelja, odnosno informacijskog sustava osobe koju je primatelj ovlastio za te poslove. U slučajevima kada se traži potvrda prijema elektronskog dokumenta, primatelj mora potvrditi prijem u roku utvrđenom prethodnim zahtjevom pošiljatelja o obavijesti prijema. Potvrdu prijema primatelj mora izvršiti propisanom radnjom kojom u materijalnom obliku potvrđuje prijem elektronskog dokumenta, uključujući i automatizirane mehanizme potvrđivanja prijema. Ako u vremenu određenom od pošiljatelja nije primljena potvrda prijema poslanog elektronskog dokumenta, pošiljatelj je dužan izvijestiti primatelja da nije primio potvrdu prijema poslanog elektronskog dokumenta. Ako ni po isteku vremena utvrđenog u stavku 4. ovoga članka pošiljatelj ne primi od primatelja potvrdu o prijemu poslanog elektronskog dokumenta iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da takav elektronski dokument nije poslan. Nakon što pošiljatelj od primatelja poslanog elektronskog dokumenta iz stavka 2. ovoga članka primi potvrdu o prijemu, takav se elektronski dokument smatra primljen od primatelja. Primatelj u sadržaj potvrde o prijemu elektronskog dokumenta unosi i obavijesti o usklađenosti primljenog elektronskog dokumenta s tehničkim zahtjevima koje su pošiljatelj i primatelj sporazumno prihvatili. Odredbe sadržane u st. 1. do 7. ovoga članka odnose se isključivo na radnje slanja i prijema elektronskog dokumenta i ne uređuju sadržaj i druge okolnosti nastale slanjem i prijemom elektronskog dokumenta. Članak 17. Vrijeme otpreme elektronskog dokumenta je vrijeme kada je elektronski dokument izašao iz informacijskog sustava pošiljatelja te ušao u informacijski sustav koji nije pod kontrolom pošiljatelja, ili osobe koja radi po ovlasti pošiljatelja. Vrijeme prijema elektronskog dokumenta je vrijeme kada je elektronski dokument ušao u informacijski sustav primatelja, ili informacijski sustav osobe koja radi po ovlasti primatelja. U slučajevima kada se traži potvrda prijema elektronskog dokumenta, vrijeme prijema je vrijeme kada je primatelj poslao potvrdu prijema elektronskog dokumenta. Vrijeme prijema i otpreme upisuje se u posebni dio građe elektronskog dokumenta i nije dopušteno mijenjanje stvarnog vremena prijema i otpreme elektronskog dokumenta. Članak 18. Uporaba elektronskog dokumenta smatra se valjanom ako su ispunjeni uvjeti da elektronski dokument sadrži podatke o autoru, pošiljatelju i primatelju, podatke o vremenu slanja i prijema; da elektronski dokument kroz cijeli dokumentacijski ciklus sadrži isti unutarnji i vanjski obrazac koji je oblikovan pri njegovoj izradi i koji mora ostati nepromijenjen kroz bilo koje radnje u postupcima njegovog slanja i uporabe; da je u bilo kojem trenutku dostupan i čitljiv ovlaštenim fizičkim i pravnim osobama. Posebnosti uporabe elektronskog dokumenta u odnosu na opis građe, odnosno obrasca prikaza uređuju se zakonima i drugim propisima kojima se uređuje poslovna dokumentacija unutar pojedinačnih djelatnosti. Članak 19. Elektronski dokument čuva se izvorno u informacijskom sustavu ili na medijima koji omogućavaju trajnost elektronskog dokumenta za utvrđeno vrijeme čuvanja i čine elektronsku arhivu. Elektronska arhiva mora osigurati: 1) da se elektronski dokument čuva u obliku u kojem je izrađen, poslan, primljen i pohranjen i koji materijalno ne mijenja informaciju, odnosno sadržaj isprava, 2) da je elektronski dokument u čitljivom obliku za cijelo vrijeme čuvanja dostupan osobama koje imaju pravo pristupa tim dokumentima, 3) da se čuvaju podaci o elektronskim potpisima kojima su elektronski dokumenti potpisani, kao i podaci za ovjeru tih elektronskih potpisa, 4) da je elektronski dokument arhiviran u takvom obliku i pomoću takve tehnologije i postupaka koji uz ugrađene elektronske potpise pružaju razumnu garanciju za njihovu vjerodostojnost i cjelovitost za cijelo vrijeme čuvanja, 5) da je za svaki elektronski dokument moguće vjerodostojno utvrditi podrijetlo, autora, vrijeme, način i oblik u kojem je primljen u arhivu na čuvanje, 6) da je elektronski dokument arhiviran u takvom obliku i pomoću takve tehnologije i postupaka koji pružaju razumnu garanciju da ne može biti mijenjan i da se ne može neovlašteno brisati, 7) da postupci održavanja i zamjene medija za arhiviranje elektronskog dokumenta ne narušavaju cjelovitost i nepovredivost elektronskog dokumenta i 8) da se elektronski dokument može sigurno, pouzdano i vjerodostojno čuvati u rokovima utvrđenim zakonom ili drugim propisima kojima se uređuju obveze čuvanja odgovarajućih dokumenata na papiru. Pravna i fizička osoba kojoj je zakonom ili drugim propisima utvrđena obveza čuvanja dokumenta u izvornom obliku dužna je čuvati elektronski dokument sukladno odredbama st. 1. i 2. ovoga članka. Članak 20. Fizičke i pravne osobe čuvanje elektronskog dokumenta u izvornom obliku mogu povjeriti informacijskom posredniku. Broj 55 - Stranica 4 SLUŽBENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 17. 7. 2013. Informacijski posrednik povjerene poslove provodi sukladno ovom zakonu, i drugim zakonima i propisima kojima se uređuju postupci čuvanja dokumenata, kao i sukladno postupcima dogovorenim s fizičkom ili pravnom osobom za koju izvodi poslove arhiviranja elektronskog dokumenta. Pravila, uvjeti i specifičnosti arhiviranja elektronskog dokumenta uređuju se zakonima i drugim propisima kojima je regulirano čuvanje pojedinačnih dokumenata. Članak 21. Informacijski posrednik u smislu ovoga zakona ovlašten je po zahtjevu fizičkih i pravnih osoba koje sudjeluju u uporabi i prometu elektronskog dokumenta provoditi bilo koju radnju u dokumentacijskom ciklusu. Informacijski posrednik ne odgovara za materijalni sadržaj elektronskog dokumenta za koje po ovlasti fizičke ili pravne osobe koja sudjeluje u uporabi i prometu elektronskog dokumenta provodi radnje u svezi s prometom, prijemom i čuvanjem elektronskog dokumenta. Članak 22. Za sve radnje s elektronskim dokumentom moraju se primjenjivati odgovarajući tehnološki postupci i oprema koji omogućavaju zaštitu postupaka i elektronskog dokumenta. U postupcima u kojima se koristi informacijska oprema i komunikacijski sustav informacijskih posrednika, zaštitu postupaka i elektronskog dokumenta dužan je osigurati informacijski posrednik. Članak 23. Elektronski dokument u čijem se sastavu nalaze podaci koji se smatraju tajnim, predmet su posebnog postupanja sukladno zakonima i drugim propisima kojima se uređuje postupanje s tajnim podacima. Tijela uprave, tijela lokalne samouprave, gospodarska društva, ustanove i druge pravne i fizičke osobe dužne su pri uporabi i prometu elektronskog dokumenta iz stavka 1. ovoga članka postupati na način koji osigurava fizičko-tehničku zaštitu takvih isprava. Tijela uprave i pravne i fizičke osobe iz stavka 2. ovoga članka koje izravno razmjenjuju elektronski dokument s ograničenom uporabom sadržaja, te informacijski posrednici kada provode radnje s takvim dokumentima, dužni su osigurati organizacijske postupke i tehničku opremu kojima se štiti pristup sadržajima tih dokumenata kao i njihova fizička zaštita. Članak 24. Nadzor nad primjenom ovoga zakona vrši Federalno ministarstvo pravde. IV. KAZNENE ODREDBE Članak 25. Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 15.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba koja protivno odredbama ovoga zakona: 1) onemogući ili spriječi provjeru vjerodostojnosti, izvornosti i nepromjenljivosti elektronskog dokumenta (članak 12. stavak 5.), 2) mijenja stvarno vrijeme slanja elektronskog dokumenta (članak 17. stavak 4.) i 3) mijenja stvarno vrijeme prijema elektronskog dokumenta (članak 17. stavak 4.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, tijelu uprave i tijelu lokalne samouprave novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 3.000,00 KM. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.500,00 KM. Članak 26. Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba koja: 1) odbije uporabu ili promet elektronskog dokumenta i ako je prethodno svojom voljom prihvatila uporabu i promet elektronskog dokumenta (članak 2. stavak 2.), 2) uporabom elektronskog dokumenta dovede drugu fizičku i pravnu osobu u nejednakopravan položaj u poslovima razmjene elektronskog dokumenta (članak 12. stavak 2.) i 3) u poslovanju s elektronskim dokumentom ne primjenjuje informacijski sustav s odgovarajućom zaštitom osobnih podataka sukladno odredbama zakona koji uređuje zaštitu osobnih podataka (članak 12. stavak 4.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, tijelu uprave i tijelu lokalne samouprave novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 2.000,00 KM. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.000,00 KM. Članak 27. Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 8.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj pravna osoba koja: 1) ne potvrdi prijem elektronskog dokumenta sukladno prethodnom zahtjevu pošiljatelja o obavijesti prijema (članak 16. stavak 2.), 2) pri uporabi elektronskog dokumenta ne ispunjava osnovne uvjete valjane uporabe elektronskog dokumenta (članak 18. stavak 1.), 3) pri čuvanju elektronskog dokumenta ne postupa sukladno članku 19. ovoga zakona i 4) pri uporabi i prometu elektronskog dokumenta u čijem se sadržaju nalaze podaci koji se smatraju tajnim ne primjenjuju postupke i tehničku opremu kojima se štiti pristup sadržajima tih isprava kao i njihova fizička zaštita (članak 23.). Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka bit će kažnjena i odgovorna osoba u pravnoj osobi, tijelu uprave i tijelu lokalne samouprave novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 1.500,00 KM. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka bit će kažnjena fizička osoba novčanom kaznom od 500,00 KM do 800,00 KM. Članak 28. Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Radoje Vidović, v. r. Predsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamenta Federacije BiH Fehim Škaljić, v. r.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijima u FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 48/11 01.08.2011 SN FBiH 32/01 informacija,sloboda ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Član 1. U Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 32/01) u članu 9. u stavu (3) u drugoj rečenici riječ "Federacije" se briše. Član 2. U članu 14. stav (3) mijenja se i glasi: "(3) Ako nadležni javni organ odbije pristup informaciji u cijelosti ili djelimično podnosilac zahtjeva se obavještava rješenjem koje sadrži: 1) zakonski osnov za status izuzeća informacije u smislu ovog zakona, uključujući sva materijalna pitanja važna za donošenje rješenja uzimajući u obzir faktor javnog interesa i 2) pouku o pravu na prigovor, naznaku i adresu organa kojem se prigovor podnosi, rok i troškove za podnošenje prigovora.". Iza stava (3) dodaju se novi st. (4) i (5) koji glase: "(4) Nezadovoljna stranka može protiv rješenja iz stava (3) ovog člana podnijeti prigovor rukovodiocu organa u roku od osam dana od dana prijema rješenja. (5) Rješenje doneseno po prigovoru iz stava (4) ovog člana je konačno u upravnom postupku i protiv njega nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.". Dosadašnji stav (4) postaje stav (6). Član 3. U članu 20. u tački 1) treća rečenica se briše. Član 4. Član 21. mijenja se i glasi: "Član 21. Ombudsmen Ombudsmen obavlja svoje funkcije u smislu ovog zakona u okviru svog mandata i odgovornosti utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 32/00, 19/02, 35/04, 32/06 i 38/06).".
Zakon o upravnim sporovima FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 09/05 16.02.2005 zakon,sporovi,upravni sporovi PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 97 Temeljem ~lanka IV.B.7. a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA Progla{ava se Zakon o upravnim sporovima koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~ kog doma od 6. sije~nja 2005. godine i na sjednici Doma naroda od 25. sije~nja 2005. godine. Broj 01-44/05 9. velja~e 2005. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, v. r. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA I - TEMELJNE ODREDBE ^lanak 1. Radi ostvarivanja sudske za{tite prava gra|ana, gospodarskih i drugih dru{tava, ustanova i drugih pravnih osoba (u daljnjem tekstu: pravne osobe) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), kantonu, gradu i op}ini i radi osiguranja zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odlu~uju o zakonitosti akata kojima organi uprave i slu`be za upravu u op}ini i gradu (u daljnjem tekstu: slu`ba za upravu), odnosno gospodarska i druga dru{tva, ustanove i druge pravne osobe koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) rje{avaju o pravima i obvezama pojedinaca i pravnih osoba u pojedina~nim upravnim stvarima. ^lanak 2. Pravo pokretanja upravnoga spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrije|eno koje pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na Zakonu, te pod istim uvjetima pojedinac ili pravna osoba koji su sudjelovali u upravnom postupku radi za{tite svojih prava ili pravnih interesa (zainteresirana osoba). Tijelo uprave, slu`ba za upravu, poslovna jedinica gospodarskih i drugih dru{tava, naselje ili skupina osoba i sli~no, iako nemaju svojstvo pravne osobe, mogu pokrenuti upravni spor, ako mogu biti nositeljima prava i obveza o kojima se rje{avalo u upravnome postupku. Upravni spor mo`e pokrenuti i nadle`ni pravobranitelj kada je upravnim aktom povrije|en Zakon na {tetu Federacije, kantona, grada ili op}ine koju on po Zakonu zastupa, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim Zakonom. U slu~aju iz stavka 3. ovoga ~lanka sva tijela uprave, slu`be za upravu i pravne osobe du`ni su o takvim aktima, kada za njih doznaju, izvijestiti nadle`noga pravobranitelja. Upravni spor mo`e pokrenuti i om buds man, a i intervenirati u postupku koji je u tijeku kad u obavljanju poslova iz svoje nadle`nosti na|e da je upravnim aktom povrije|eno ljudsko dostojanstvo, prava i slobode pojedinca zajam~eni Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav Federacije) i instrumentima navedenim u Aneksu toga Ustava. ^lanak 3. Presude sudova donijete u upravnim sporovima obvezne su. ^lanak 4. Pod pojmom tijelo, u smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju se tijela uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradona~elnik i op}inski na~elnik i gradske i op}inske slu`be za upravu, kao i institucije koje imaju javne ovlasti kad u provedbi javnih ovlasti rje{avaju u upravnim stvarima (u daljnjem tekstu: nadle`no tijelo). II - NADLE@NOST ^lanak 5. Upravne sporove rje{ava kantonalni sud, i to prema sjedi{tu prvostupanjskoga tijela, odnosno njegove organizacijske jedinice. ^lanak 6. U upravnim sporovima sudi sudac pojedinac. Iznimno, u slo`enim predmetima upravnoga spora sudi se u vije}u od trojice sudaca, o ~emu odlu~uje predsjednik vije}a za upravne sporove. ^lanak 7. Sukob nadle`nosti izme|u kantonalnih sudova glede rje{avanja upravnoga spora rje{ava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije). Rje{enje iz stavka 1. ovoga ~lanka je pravomo}no i obvezuju}e. III - UPRAVNI SPOR ^lanak 8. Upravni spor mo`e se voditi samo protiv upravnoga akta. Godina XII – Broj 9 Srijeda, 16.2.2005. godine S A R A J E V O ISSN 1512-7079 Upravni akt, u smislu ovoga Zakona, jeste akt kojim nadle`no tijelo iz ~lanka 4. ovoga Zakona rje{ava o izvjesnom pravu ili obvezi pojedinca ili pravne osobe u kojoj upravnoj stvari (u daljnjem tekstu: upravni akt). ^lanak 9. Upravni spor mo`e se pokrenuti protiv upravnoga akta koji je donijet u drugom stupnju. Upravni spor mo`e se pokrenuti i protiv prvostupanjskoga upravnog akta, ako Zakonom nije dopu{tena `alba na taj akt u upravnome postupku. ^lanak 10. Upravni spor se pokrenuti mo`e i kada nadle`no tijelo o zahtjevu, odnosno o `albi stranke, nije donijelo odgovaraju}i upravni akt u upravnome postupku, pod uvjetima odre|enim u ~lanku 20. ovoga Zakona, i da se stranka prethodno pisano obratila nadle`noj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila po njezinu zahtjevu. ^lanak 11. Upravni spor se ne mo`e voditi: 1) protiv akata donijetih u stvarima u kojima je sudska za{tita osigurana izvan upravnoga spora; 2) protiv akata donijetih u stvarima o kojima se po izri~itoj odredbi Zakona ne mo`e voditi upravni spor; 3) u stvarima o kojima izravno, na temelju ustavnih ovlasti, odlu~uju domovi Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine ili predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zakonodavno tijelo kantona. U stvarima iz to~. 2) i 3) stavka 1. ovoga ~lanka mo`e se voditi upravni spor kada je nadle`no tijelo pri dono{enju upravnoga akta prekora~ilo granice svoje nadle`nosti ili upravni akt nije donijelo izravno na temelju ustavnih ovlasti. ^lanak 12. Upravni akt mo`e se pobijati: 1) ako akt sadr`i takve nedostatke koji sprje~avaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke koji ga ~ine ni{tavnim; 2) ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen Zakon, propis temeljen na Zakonu ili op}i akt; 3) ako je akt donijet od nenadle`noga tijela; 4) ako se u upravnome postupku koji je prethodio aktu nije postupilo po pravilima postupka, a naro~ito ako ~injeni~no stanje nije potpuno i pravilno utvr|eno, ili ako je iz utvr|enih ~injenica izveden nepravilan zaklju~ak glede ~injeni~noga stanja; 5) ako je nadle`no tijelo, rje{avaju}i po slobodnoj ocjeni, prekora~ilo granice ovlasti koje su mu dane pravnim propisima i odlu~ilo suprotno cilju u kome je ovlast dana. ^lanak 13. U upravnome sporu mo`e se tra`iti i povrat oduzetih stvari, kao i naknada {tete koja je tu`itelju nanijeta izvr{enjem upravnoga akta koji se osporava. ^lanak 14. Tu`itelj u upravnome sporu mo`e biti pojedinac, pravna osoba i druge osobe iz ~lanka 2. ovoga Zakona, pod uvjetima utvr|enim tom odredbom. ^lanak 15. Kad je pojedincu u~lanjenom u neku dru{tvenu organizaciju ili udrugu gra|ana koja prema svojim pravilima (statutu) ima zada}u {tititi odre|ena prava i interese svojih ~lanova, upravnim aktom povrije|eno koje takvo pravo ili interes, ta dru{tvena organizacija odnosno udruga gra|ana mo`e, po pisanome pristanku svoga ~lana, u njegovo ime podnijeti tu`bu i voditi upravni spor protiv takvog upravnoga akta. Organizacija odnosno udruga iz stavka 1. ovoga ~lanka mo`e u svakom stadiju postupka, s pravima sporednoga umje{a~a, stupiti u ve} pokrenuti spor na strani takvoga pojedinca i u njegovu korist poduzimati sve radnje i koristiti sva pravna sredstva, ukoliko to nije u suprotnosti s izjavama i postupcima samoga pojedinca. ^lanak 16. Tu`ena strana u upravnome sporu je tijelo ~iji se upravni akt osporava. ^lanak 17. Tu`ba, po pravilu, ne sprije~ava izvr{enje upravnoga akta protiv koga je podnijeta, ako Zakonom nije druk~ije odre|eno. Po zahtjevu tu`itelja, tijelo nadle`no za provedbu izvr{enja osporenog upravnog akta odgodit }e izvr{enje do dono{enja sudske odluke, ako bi izvr{enje nanijelo tu`itelju {tetu koja bi se te{ko mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnome interesu, niti bi se odgodom nanijela ve}a nenaknadiva {teta protivnoj stranci. Uz zahtjev za odgodom mora se prilo`iti dokaz o podnijetoj tu`bi. Po svakom zahtjevu nadle`no tijelo mora donijeti rje{enje najkasnije u roku od tri dana od primitka zahtjeva za odgodom izvr{enja. Nadle`no tijelo iz stavka 2. ovoga ~lanka mo`e i iz drugih razloga odgoditi izvr{enje osporenog upravnog akta do dono{enja sudske odluke, ako to javni interes dozvoljava. Pod uvjetima iz st. 2. i 3. ovoga ~lanka o odgodi izvr{enja upravnoga akta protiv kojega je podnijeta tu`ba mo`e odlu~iti i nadle`ni sud kome je tu`ba podnijeta, ako to pisano zatra`i tu`itelj. Ovaj zahtjev tu`itelj mo`e podnijeti samo ako prethodno nije tra`io odgodu izvr{enja rje{enja kod tijela iz stavka 2. ovoga ~lanka. IV - POSTUPAK ^lanak 18. Upravni spor pokre}e se tu`bom. Tu`ba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave upravnoga akta stranci koja podnosi tu`bu. Rok iz stavka 2. ovoga ~lanka vrijedi i za nadle`noga pravobranitelja i ombudsmana kada su ovla{teni podnositi tu`bu ako im je upravni akt dostavljen, a ako im akt nije dostavljen, tu`bu mogu podnijeti u roku od 60 dana od dana dostave upravnoga akta stranci u ~iju je korist upravni akt donijet. ^lanak 19. Tu`ba se predaje nadle`nome sudu izravno ili mu se {alje po{tom preporu~eno. Tu`ba se mo`e izjaviti i na zapisnik kod nadle`noga suda ili ma kog drugog suda. Dan predaje tu`be po{ti preporu~eno, odnosno dan izjavljivanja tu`be na zapisnik smatra se danom predaje nadle`nome sudu. Ako tu`ba nije predana nadle`nome sudu nego drugome tijelu, a dospije nadle`nome sudu poslije isteka roka za podno{enje tu`be, smatrat }e se da je na vrijeme podnijeta ako se njezino podno{enje tome tijelu mo`e pripisati neznanju ili o~itoj oma{ci podnositelja tu`be. Za osobe koje se nalaze u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine na obveznoj vojnoj slu`bi, dan predaje tu`be vojnoj postrojbi, odnosno vojnoj ustanovi ili sto`eru, smatra se danom predaje nadle`nome sudu. Odredba stavka 4. ovoga ~lanka odnosi se i na ostale osobe u Vojsci Federacije Bosne i Hercegovine na slu`bi u vojnim postrojbama, odnosno vojnim ustanovama ili sto`erima, u mjestima u kojima ne postoji redovna po{ta. Za osobe kojima je oduzeta sloboda dan predaje tu`be upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze smatra se danom predaje nadle`nome sudu. ^lanak 20. Ako u upravnome postupku drugostupanjsko tijelo nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom odre|enom kra}em roku donijelo rje{enje po `albi stranke protiv prvostupanjskoga rje{enja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila sukladno ~lanku 10. ovoga Zakona, stranka mo`e pokrenuti upravni spor kao da joj je `alba odbijena. Na na~in propisan u stavku 1. ovoga ~lanka stranka mo`e postupiti i kad, po njezinu zahtjevu, u upravnome postupku nije donijelo rje{enje prvostupanjsko tijelo protiv ~ijeg akta Zakonom nije dopu{tena `alba. Ako u upravnome postupku prvostupanjsko tijelo protiv ~ijeg je akta `alba dopu{tena nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom odre|enom kra}em roku donio rje{enje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostupanjskome tijelu. Protiv rje{enja drugostupanjskoga tijela stranka mo`e pokrenuti upravni spor, a mo`e ga, pod uvjetima iz stavka 1. ovoga ~lanka, pokrenuti i ako drugostupanjsko tijelo ne donese rje{enje u propisanome roku. Broj 9 – Stranica 362 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 16.2.2005. ^lanak 21. U tu`bi se mora navesti: ime, prezime i mjesto stanovanja, odnosno naziv i sjedi{te tu`itelja i tu`enog, broj i da tum upravnoga akta protiv koga je tu`ba podnijeta, zakonski razlog za pobijanje upravnoga akta, kao i u kom se pravcu i opsegu predla`e poni{tenje upravnoga akta i potpis podnositelja. Uz tu`bu se mora podnijeti upravni akt u izvorniku ili prijepisu, odnosno preslici. Ako se tu`bom tra`i povrat stvari ili naknada {tete, mora se prilo`iti i odre|eni zahtjev glede stvari ili visine pretrpljene {tete. Uz tu`bu se podnosi i po jedan prijepis tu`be i privitka za tu`eno tijelo i za svaku zainteresiranu osobu, ako takvih osoba ima. ^lanak 22. U tu`bi se ne mogu iznositi nove ~injenice i predlagati novi dokazi, osim ako nesumnjivo ukazuju da je ~injeni~no stanje o~ito druk~ije od onoga koje je utvr|eno u upravnome postupku i pod uvjetom da tu`itelj pru`i dokaze kako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predlo`iti do okon~anja upravnoga postupka. Svaka stranka du`na je dokazati ~injenice na koje se poziva. Ako stranka ne predo~i dokaze za svoje navode ili se na temelju izvedenih dokaza ne mo`e sa sigurno{}u utvrditi neka odlu~na ~injenica, o njezinu postojanju sud }e rije{iti primjenom pravila o teretu dokazivanja. ^lanak 23. Tu`itelj mo`e odustati od tu`be sve do dono{enja sudske odluke o ~emu sudu podnosi pisani podnesak ili daje izjavu na zapisnik kod suda, u kom slu~aju nadle`ni sud rje{enjem obustavlja postupak. ^lanak 24. Ako je tu`ba nepotpuna ili nerazumljiva, sud }e, prema potrebi, pozvati tu`itelja i preko drugoga suda da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tu`be. Pri tome }e ga pou~iti {to i kako treba u~initi i ukazati mu na posljedice koje }e nastati ako ne postupi po tra`enju suda. Ako tu`itelj u ostavljenom roku ne ukloni nedostatke tu`be, a oni su takvi da sprije~avaju rad suda, sud }e rje{enjem odbaciti tu`bu kao neurednu. ^lanak 25. Nadle`ni sud }e rje{enjem odbaciti tu`bu ako ustvrdi: 1) da je tu`ba nepravodobna (~lanak 18.), prijevremena (~lanak 10.) ili podnijeta od neovla{tene osobe (~lanak 2.); 2) da akt koji se tu`bom osporava nije upravni akt (~lanak 8.); 3) da je o~ito da se upravnim aktom koji se tu`bom osporava ne dira u pravo tu`itelja ili u njegov izravni osobni interes temeljen na Zakonu (~lanak 14.); 4) da se protiv upravnoga akta koji se tu`bom osporava mogla izjaviti `alba, ali da `alba nije izjavljena (~lanak 9.); 5) da je rije~ o stvari o kojoj se, prema odredbama ovoga Zakona, ne mo`e voditi upravni spor (~lanak 11.); 6) da ve} postoji pravomo}na sudska odluka donijeta u upravnome sporu o istoj stvari. Zbog razloga iz stavka 1. ovoga ~lanka nadle`ni sud odbacit }e tu`bu u svakom stadiju postupka. ^lanak 26. Ako nadle`no tijelo za vrijeme sudskog postupka donese drugi upravni akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage upravni akt protiv koga je upravni spor pokrenut te ako u slu~aju iz ~lanka 20. ovoga Zakona naknadno donese upravni akt, to je tijelo du`no, pored tu`itelja, jednovremeno pisano izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut, s tim da sudu dostavi i novi upravni akt. Sud }e, u tom slu~aju, pozvati tu`itelja da u roku od 15 dana pisano izjavi je li naknadno donijetim upravnim aktom zadovoljan ili ostaje pri tu`bi i u kom opsegu, odnosno pro{iruje li tu`bu i na novi upravni akt. Ako tu`itelj izjavi da je naknadno donijetim upravnim aktom zadovoljan ili ako ne dade izjavu u roku iz stavka 1. ovoga ~lanka, nadle`ni }e sud donijeti rje{enje o obustavi postupka. Ako tu`itelj izjavi da novim upravnim aktom nije zadovoljan, sud }e nastaviti postupak. ^lanak 27. Ako tu`bu ne odbaci po ~lanku 24. stavak 2. ili po ~lanku 25. ovoga Zakona, sud }e po jedan prijepis tu`be s privicima dostaviti na odgovor tijelu ~iji se upravni akt osporava (u daljnjem tekstu: tu`ena strana) i zainteresiranim osobama, ako takvih osoba ima. Odgovor na tu`bu daje se u roku kojega sud odredi u svakom pojedinom slu~aju. Taj rok ne mo`e biti dulji od 20 dana. U roku iz stavka 2. ovoga ~lanka tu`ena je strana du`na sudu poslati sve spise koji se odnose na predmet. Ako tu`ena strana u tome roku ne po{alje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne mo`e poslati, sud mo`e rije{iti stvar i bez spisa ako se tu`bom pobija osporeni akt samo iz razloga pogre{ne primjene materijalnog prava. Ako se osporeni akt pobija iz drugih razloga, sud ne mo`e stvar rije{iti bez spisa, pa propu{tanjem dostave spisa sudu odgovorna osoba tu`enoga tijela ~ini te{ku povredu slu`bene du`nosti. Pisani prijedlog za pokretanje stegovnoga postupka protiv odgovorne osobe za te{ku povredu slu`bene du`nosti iz stavka 4. ovoga ~lanka podnosi sud, po slu`benoj du`nosti ili na zahtjev stranke, prvostupanjskom stegovnom tijelu koji je po prijedlogu du`an donijeti rje{enje o pokretanju stegovnoga postupka protiv odgovorne osobe. O podnijetom prijedlogu za te{ku povredu slu`bene du`nosti protiv odgovorne osobe u nadle`nome tijelu, sud }e pisano obavijestiti Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) odnosno vladu kantona, a u gradu i op}ini gradsko odnosno op}insko vije}e, ovisno ~ije je tijelo u pitanju, kako bi ta tijela u okviru svojih ovlasti poduzela odgovaraju}e mjere da nadle`no tijelo dosljedno postupi po tra`enju suda. ^lanak 28. O upravnim sporovima sud rje{ava nejavno, po sucu pojedincu ili u sjednici. Ako stranka u sporu zatra`i da nazo~i nejavnome rje{avanju ili da se u predmetu odr`i javna rasprava, sud je du`an izvijestiti stranke i zainteresirane osobe, ako ih ima, o datumu nejavnoga rje{avanja i njihovu pravu da tome rje{avanju nazo~e, odnosno odr`ati usmenu raspravu javno (u daljnjem tekstu: rasprava). Stranke u sporu mogu zatra`iti da nazo~e nejavnome rje{avanju ili da se u predmetu odr`i javna rasprava samo u tu`bi ili odgovoru na tu`bu. Kada je u predmetu odlu~ivano nejavno, u sjednici ili po sucu pojedincu, sud mo`e, ako su za to ispunjeni uvjeti, poni{titi osporeni upravni akt i prvostupanjski upravni akt ako je i on sadr`avao iste nedostatke i predmet vratiti tu`enom ili prvostupanjskom tijelu na ponovno rje{avanje kada ocijeni da }e on br`e i u~inkovitije provesti postupak i odlu~iti o upravnoj stvari. ^lanak 29. U slu~aju iz stavka 2. ~lanka 28. ovoga Zakona sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije}a, odredit }e dan rasprave ili nejavnoga rje{avanja i na raspravu odnosno nejavno rje{avanje pozvati stranke i zainteresirane osobe, ako takvih osoba ima. U pozivu za raspravu sud }e izvijestiti stranke da su na raspravi du`ne predo~iti sve dokaze o ~injenicama na kojima temelje svoje zahtjeve i navode. ^lanak 30. Raspravom rukovodi sudac pojedinac, odnosno predsjednik vije}a. O raspravi se vodi zapisnik u koji se unose samo bitne ~injenice i okolnosti, kao i izreka odluke. Zapisnik potpisuju predsjednik vije}a, odnosno sudac pojedinac i zapisni~ar. ^lanak 31. Izostanak stranke s rasprave ne zadr`ava rad suda. Zbog izostanka stranaka sa rasprave ne mo`e se uzeti da su stranke odustale od svojih zahtjeva, ve} }e se njihovi podnesci pro~itati. Ako na raspravu ne do|e ni tu`itelj ni tu`ena strana, sud }e raspraviti spor i bez nazo~nosti stranaka. ^lanak 32. Na raspravi koja se odr`ava pred vije}em prvo dobiva rije~ ~lan sudskoga vije}a koji je izvjestitelj. Srijeda, 16.2.2005. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 – Stranica 363 Izvjestitelj izla`e stanje i bit spora, ne daju}i svoje mi{ljenje. Poslije toga daje se rije~ tu`itelju da obrazlo`i tu`bu, pa zastupniku tu`ene strane i zainteresiranim osobama da obrazlo`e svoja gledi{ta. ^lanak 33. Sud rje{ava spor, po pravilu, na podlozi ~injenica koje su utvr|ene u upravnome postupku. Kada sud na raspravi ustvrdi druk~ije ~injeni~no stanje u odnosu na ~injeni~no stanje ustvr|eno u upravnome postupku i otkloni povrede pravila upravnoga postupka, poni{tit }e osporeni upravni akt i prvostupanjski upravni akt ako je i on sadr`avao iste nedostatke, te sam rje{iti upravnu stvar. U slu~aju iz stavka 2. ovoga ~lanka sud utvr|uje ~injeni~no stanje, po pravilu, na raspravi, ili preko jednog ~lana sudskoga vije}a, ili preko drugoga suda. Na raspravu se poziva i stranka. Ako sud ~injeni~no stanje utvr|uje preko drugoga suda, taj sud je obvezan postupiti po zahtjevu zamolbenog suda i izvijestiti stranke da mogu nazo~iti ro~i{tu za izvo|enje dokaza. ^lanak 34. Zakonitost osporenog upravnoga akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tu`be i pri tome je vezan razlozima tu`be. Ako sud po zahtjevu iz tu`be ustvrdi da je osporeni upravni akt ni{tavan, poni{tit }e ga, a ako su razlozi ni{tavosti sadr`ani i u prvostupanjskome upravnom aktu, poni{tit }e i taj akt. ^lanak 35. Kada odlu~uje u vije}u, sud donosi presudu, odnosno rje{enje ve}inom glasova sudskoga vije}a. O vije}anju i glasovanju vodi se posebni zapisnik, koji potpisuju svi ~lanovi vije}a i zapisni~ar. Vije}anje i glasovanje obavlja se bez nazo~enja stranaka. ^lanak 36. Sud rje{ava spor presudom. Presudom se tu`ba uva`ava ili odbija kao neutemeljena. Ako se tu`ba uva`ava, presudom se upravni akt poni{tava i rje{ava upravna stvar u slu~ajevima iz ~lanka 33. st. 1. i 2. ovoga Zakona i drugim slu~ajevima predvi|enim ovim Zakonom. Takva presuda u svemu zamjenjuje poni{teni upravni akt. Kad je tu`ba podnijeta na temelju ~lanka 20. ovoga Zakona, a sud na|e da je opravdana, presudom }e uva`iti tu`bu i odrediti u kojem }e smislu nadle`no tijelo donijeti rje{enje. Ako nadle`no tijelo ne postupi po presudi iz stavka 4. ovoga ~lanka, odgovorna osoba u tome tijelu ~ini te{ku povredu slu`bene du`nosti protiv koje je nadle`ni sud du`an pokrenuti stegovni postupak u smislu ~lanka 27. st. 5. i 6. ovoga Zakona. Presudom kojom se osporeni upravni akt poni{tava i rje{ava upravna stvar ili samo poni{tava, sud }e odlu~iti i o zahtjevu tu`itelja za povratom stvari, odnosno za naknadom {tete, ako podaci postupka pru`aju za to pouzdani temelj. U protivnome, sud }e uputiti tu`itelja da svoj zahtjev ostvaruje u parnici. U slu~ajevima u kojima se ne odlu~uje presudom, sud donosi rje{enje. ^lanak 37. Ako je odr`ana rasprava, sud }e donijeti odluku i izraditi pisani otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaklju~enja rasprave. Nakon zaklju~enja rasprave sud }e nazo~ne stranke izvijestiti o datumu kada su du`ne preuzeti odluku. Ako jedna od stranaka nije nazo~ila raspravi, sud }e je pisano izvijestiti o datumu preuzimanja odluke. Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomo}nici, du`ni su sami preuzeti odluku u zgradi suda, te im sud ne}e dostavljati odluku prema drugim zakonskim pravilima o dostavi pismena. ^lanak 38. Odluke suda donijete nejavno, u sjednici ili po sucu pojedincu i druga pismena, sud }e dostaviti strankama izravno u sudu, putem po{te ili na drugi na~in odre|en Zakonom. ^lanak 39. Presuda, odnosno rje{enje sadr`i: ozna~enje suda, broj i da - tum, uvod koji obuhva}a ime i prezime predsjednika vije}a, ~lanova vije}a odnosno suca pojedinca i zapisni~ara, ozna~enje stranaka i njihovih zastupnika, kratko ozna~enje predmeta spora i dan kada je presuda odnosno rje{enje donijeto, izreku i obrazlo`enje. Izreka mora biti odvojena od obrazlo`enja. U presudi se moraju cijeniti svi navodi tu`be. Izvornu presudu odnosno rje{enje potpisuju predsjednik vije}a i zapisni~ar, odnosno sudac pojedinac ako je donio odluku bez nazo~nosti stranaka ili nejavno. Presuda odnosno rje{enje izdaje se strankama u ovjerenu prijepisu. V - PRAVNI LIJEKOVI 1. @alba ^lanak 40. Protiv odluke donijete u upravnome sporu ne mo`e se izjaviti `alba. 2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke ^lanak 41. Protiv pravomo}ne odluke kantonalnoga suda donijete u upravnome sporu stranka mo`e podnijeti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za izvanredno preispitivanje) Vrhovnome sudu Federacije ili kantonalnom sudu. Vrhovnome sudu Federacije stranka mo`e podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede federalnoga zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rje{enje stvari putem kantonalnog suda. Kantonalnom sudu stranka mo`e podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnoga zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnoga zakona o postupku koja je mogla biti od utjecaja na rje{enje stvari. Zahtjev za izvanredno preispitivanje ne mo`e se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogre{no ili nepotpuno utvr|eno ~injeni~no stanje. ^lanak 42. Zahtjev za izvanredno preispitivanje predaje se na na~in odre|en u ~lanku 19. ovoga Zakona kantonalnom sudu protiv ~ije odluke se podnosi zahtjev. Zahtjev iz stavka 1. ovoga ~lanka mo`e se podnijeti u roku od 30 dana od dana dostave stranci sudske odluke protiv koje se podnosi zahtjev. O zahtjevu za izvanredno preispitivanje odlu~uje nadle`ni sud u vije}u od trojice sudaca. Kada o zahtjevu za izvanredno preispitivanje iz stavka 3. ~lanka 41. ovoga Zakona odlu~uje kantonalni sud, taj sud odlu~uje u vije}u sastavljenom od trojice sudaca koji nisu sudjelovali u dono{enju odluke. 3. Postupak po zahtjevu za izvanredno preispitivanje ^lanak 43. Zahtjev iz ~lanka 41. ovoga Zakona sadr`i ozna~enje sudske odluke ~ije se preispitivanje predla`e, kao i razloge i opseg u kome se predla`e preispitivanje te odluke. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga ~lanka nepotpun ili nerazumljiv, nadle`ni }e sud postupiti shodno odredbama ~lanka 24. ovog Zakona. ^lanak 44. Nedozvoljen ili nepravodoban zahtjev iz ~lanka 41. ovoga Zakona ili zahtjev koji je podnijela neovla{tena osoba, nadle`ni sud odbacit }e rje{enjem. Ako nadle`ni sud ne odbaci zahtjev iz stavka 1. ovog ~lanka, dostavit }e ga protivnoj stranci koja mo`e, u roku kojega odredi taj sud, podnijeti odgovor na zahtjev. Kantonalnom sudu protiv ~ije odluke je podnijet zahtjev tu`eno tijelo du`no je, na njegov zahtjev, najkasnije u roku od osam dana dostaviti sve spise predmeta koje je kantonalni sud du`an proslijediti Vrhovnome sudu Federacije u roku od tri dana po primitku predmeta, ako je zahtjev podnijet tome sudu. ^lanak 45. Nadle`ni sud rje{ava o zahtjevu iz ~lanka 41. ovoga Zakona, po pravilu u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva i povreda propisa iz ~lanka 41. ovoga Zakona navedenih u zahtjevu. Broj 9 – Stranica 364 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 16.2.2005. ^lanak 46. Nadle`ni sud presudom odbija ili uva`ava zahtjev iz ~lanka 41. ovoga Zakona. Presudom kojom zahtjev iz stavka 1. ovoga ~lanka uva`ava, nadle`ni sud mo`e ukinuti ili preina~iti sudsku odluku protiv koje je podnijet zahtjev. Ako Vrhovni sud Federacije ukine sudsku odluku, predmet vra}a kantonalnom sudu ~ija je odluka ukinuta, a ako kantonalni sud ukine sudsku odluku predmet vra}a vije}u iz stavka 3. ~lanka 42. ovoga Zakona, odnosno sucu pojedincu ~ija je odluka ukinuta. Taj sud, odnosno vije}e ili sudac pojedinac du`ni su izvesti sve postupovne radnje, raspraviti pitanja na koja im je ukazao nadle`ni sud i donijeti odgovaraju}u odluku. 4. Ponavljanje postupka ^lanak 47. Postupak okon~an presudom ili rje{enjem nadle`noga suda ponovit }e se na zahtjev stranke: 1) ako stranka dozna za nove ~injenice ili na|e ili stekne mogu}nost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije rije{en za nju da su te ~injenice, odnosno dokazi bili iznijeti ili upotrijebljeni na raspravi u ranijem sudskom postupku; 2) ako je do odluke suda do{lo usljed kaznenoga djela suca ili uposlenika suda, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomo}nika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomo}nika, a takva je radnja kazneno djelo; 3) ako je odluka utemeljena na presudi donijetoj u kaznenoj ili gra|anskoj stvari, a ta je presuda kasnije ukinuta drugom pravomo}nom sudskom odlukom; 4) ako je isprava na kojoj se temelji sudska odluka la`na ili la`no preina~ena, ili ako je svjedok, vje{tak ili stranka, prilikom preslu{anja pred sudom dao la`an iskaz, a odluka se suda temelji na tom iskazu; 5) ako stranka na|e ili stekne mogu}nost da upotrijebi raniju sudsku odluku donijetu u istom upravnom sporu; 6) ako stranci, odnosno zainteresiranoj osobi, nije bila dana mogu}nost sudjelovanja u upravnome sporu. Zbog okolnosti iz to~. 1) i 5) stavak 1. ovoga ~lanka, ponavljanje }e se dopustiti samo ako stranka, bez svoje krivnje, nije bila u stanju te okolnosti iznijeti u ranijem postupku. ^lanak 48. Ponavljanje postupka mo`e se tra`iti najkasnije u roku od 30 dana od dana kada je stranka doznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka doznala za razlog ponavljanja prije okon~anja postupka kod suda, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u tijeku postupka, ponavljanje se mo`e tra`iti u roku od 30 dana od dana dostave sudske odluke. Po proteku pet godina od pravomo}nosti sudske odluke ponavljanje se ne mo`e tra`iti. Iznimno, i nakon roka od pet godina ponavljanje postupka se mo`e tra`iti zbog zakonskih temelja navedenih u ~lanku 47. stavak 1. to~. 2), 3) i 4) ovoga Zakona. ^lanak 49. Ponavljanje postupka pokre}e se tu`bom. O tu`bi za ponavljanje postupka rje{ava sud koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka, i to sudac pojedinac koji nije sudjelovao u dono{enju te odluke. ^lanak 50. Tu`ba za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je nadle`an za rje{avanje (~lanak 49. stavak 2.). U tu`bi se mora naro~ito navesti: 1) presuda ili rje{enje donijeto u postupku ~ije se ponavljanje tra`i; 2) zakonski temelj ponavljanja (~lanak 47.) i dokazi, odnosno okolnosti koje ~ine vjerojatnim postojanje toga temelja; 3) okolnosti iz kojih proizlazi da je tu`ba podnijeta u zakonskome roku i ~ime se to dokazuje; 4) u kom pravcu i u kom opsegu se predla`e izmjena presude, odnosno rje{enja donijetog u postupku ~ije se ponavljanje tra`i. ^lanak 51. O tu`bi za ponavljanje postupka sudac pojedinac odlu~uje bez odr`avanja rasprave. Sud }e odbaciti tu`bu rje{enjem ako ustvrdi da je tu`bu podnijela neovla{tena osoba ili da tu`ba nije pravodobna ili da stranka nije u~inila barem vjerojatnim postojanje zakonskoga temelja za ponavljanje. Ako sud ne odbaci tu`bu prema stavku 2. ovoga ~lanka dostavit }e je protivnoj stranci i zainteresiranim osobama i pozvati ih da u roku od 15 dana odgovore na tu`bu. ^lanak 52. Po isteku roka za odgovor na tu`bu (~lanak 51. stavak 3.) sud presudom rje{ava o tu`bi za ponavljanje postupka. Ako se ponavljanje postupka dozvoli, stavit }e se izvan snage ranija sudska odluka u cijelosti ili djelomi~no. Ranije postupovne radnje na koje ne utje~u razlozi ponavljanja postupka ne}e se ponavljati. Presudom kojom se ponavljanje postupka dozvoljava rije{it }e se i o glavnoj stvari. ^lanak 53. Protiv odluke suda donijete po tu`bi za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravni lijekovi koji su ovim Zakonom dozvoljeni u glavnoj stvari. ^lanak 54. U postupku za ponavljanje postupka shodno }e se primjenjivati odredbe ovoga Zakona o postupku po tu`bi i pravnim lijekovima, ukoliko u ~l. 47. do 53. ovoga Zakona nije druk~ije odre|eno. 5. Ostale odredbe postupka ^lanak 55. Ukoliko ovaj Zakon ne sadr`i odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak. ^lanak 56. Pravne lijekove iz ~l. 41. i 47. ovoga Zakona mo`e podnositi i om buds man kada u obavljanju poslova iz svoje nadle`nosti na|e da je sudskom odlukom povrije|eno ljudsko dostojanstvo, odnosno prava i slobode utvr|ene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa toga Ustava. VI - OBVEZNOST PRESUDA ^lanak 57. Kada sud poni{ti osporeni upravni akt ili osporeni i prvostupanjski akt, predmet se vra}a u stanje u kome se nalazio prije nego {to je poni{teni akt donijet. Ako prema naravi stvari koja je bila predmetom spora treba umjesto poni{tenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadle`no tijelo du`no je donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostave presude. Nadle`no tijelo pri tome je vezano pravnim shva}anjem suda i primjedbama suda glede postupka. ^lanak 58. Ako nadle`no tijelo nakon poni{tenja osporenoga upravnog akta donese upravni akt suprotno pravnom shva}anju suda ili suprotno primjedbama suda glede postupka, pa tu`itelj podnese novu tu`bu, sud je du`an u ovim slu~ajevima poni{titi osporeni upravni akt i sam rije{iti stvar presudom ako je u toj stvari potpuno i pravilno utvr|eno ~injeni~no stanje. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadle`noga tijela. ^lanak 59. Ako nadle`no tijelo nakon poni{tenja upravnoga akta ne donese novi upravni akt u propisanu roku ili ga donese suprotno primjedbama suda glede ~injeni~nog stanja, pa zbog toga sud ne mo`e donijeti presudu koja u svemu zamjenjuje upravni akt nadle`noga tijela, odgovorna osoba u tome tijelu ~ini te{ku povredu slu`bene du`nosti, protiv koje je nadle`ni sud du`an pokrenuti stegovni postupak, na na~in propisan odredbama st. 5. i 6. ~lanka 27. ovoga Zakona. Srijeda, 16.2.2005. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 – Stranica 365 VII - POSTUPAK ZA[TITE SLOBODA I PRAVA POJEDINACA ZAJAM^ENIH USTAVOM FEDERACIJE ^lanak 60. Pojedinac ~ija su prava ili temeljne slobode zajam~ene Ustavom Federacije i instrumentima Aneksa toga Ustava povrije|ene kona~nim pojedina~nim aktom nadle`noga tijela, ima pravo zahtijevati za{titu tih prava i sloboda kod nadle`noga suda, sukladno ovome Zakonu, ako nije osigurana druga sudska za{tita. ^lanak 61. O zahtjevima iz ~lanka 60. ovoga Zakona za za{titu sloboda i prava pojedinaca zajam~enih Ustavom Federacije rje{ava kantonalni sud. Podno{enje zahtjeva za za{titu sloboda i prava zajam~enih Ustavom Federacije, kao i rje{avanje toga zahtjeva od suda iz stavka 1. ovoga ~lanka, obavlja se sukladno slobodnoj primjeni odredaba ovoga Zakona koje se odnose na upravni spor. O zahtjevima iz stavka 1. ovoga ~lanka sud odlu~uje rje{enjem. ^lanak 62. Za{tita sloboda i prava pojedinaca zajam~enih Ustavom Federacije osigurava se i u slu~aju ako su te slobode ili prava povrije|eni radnjom slu`bene osobe u tijelu uprave, odnosno odgovorne osobe u gospodarskom ili drugom dru{tvu, ustanovi ili drugoj pravnoj osobi kojom se, suprotno Zakonu, odre|enom pojedincu izravno osuje}uje ili ograni~uje takva sloboda ili pravo. Za{tita sloboda i prava zajam~enih Ustavom Federacije, koje su povrije|ene radnjom iz stavka 1. ovoga ~lanka, osigurava se u postupku predvi|enom odredbama ~l. 63. do 71. ovoga Zakona, ako nije osigurana druga sudska za{tita. ^lanak 63. Pojedinac ~ije je pravo i sloboda povrije|eno radnjom iz ~lanka 62. ovoga Zakona podnosi zahtjev nadle`nome kantonalnom sudu. U zahtjevu za za{titu zbog nezakonite radnje navodi se: radnja, mjesto i vrijeme kada je u~injena, tijelo odnosno pravna osoba kod koje je ta radnja u~injena, podaci o slu`benoj osobi odnosno odgovornoj osobi koja je to u~inila, dokazi o tome, kao i zahtjev za otklanjanjem zapreke ili ograni~enja slobode ili prava koje se osporava nezakonitom radnjom. ^lanak 64. Zahtjev zbog nezakonite radnje mo`e se podnijeti sve dok radnja traje. Ako osoba prema kojoj je poduzeta nezakonita radnja nije u mogu}nosti sama podnijeti zahtjev za za{titu zbog nezakonite radnje, zahtjev mo`e podnijeti i supru`nik, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik. ^lanak 65. Om buds man mo`e pokretati postupak iz ~l. 60. i 63. ovoga Zakona, pod uvjetima iz ~lanka 56. ovoga Zakona. ^lanak 66. Po zahtjevu za za{titu zbog nezakonite radnje odlu~uje kantonalni sud. Sud iz stavka 1. ovoga ~lanka odlu~uje u sastavu predvi|enim ~lankom 6. ovoga Zakona. ^lanak 67. Sud postupa po zahtjevu `urno i na na~in kojim se, ~uvaju}i temeljna na~ela postupka, sudska odluka ima donijeti ~im prije, a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva. ^lanak 68. Sud }e, bez odgode, zahtjev dostaviti na odgovor tijelu odnosno pravnoj osobi, ovisno od toga tko je u~inio radnju iz ~lanka 62. ovoga Zakona. Odgovor na zahtjev dostavlja se u roku kojega sud odredi. Sud mo`e, prema okolnostima slu~aja, po zahtjevu donijeti odluku odmah i bez prethodne dostave zahtjeva na odgovor, ako podaci u zahtjevu pru`aju za to pouzdani temelj. ^lanak 69. Kada sud na|e da je zahtjev utemeljen, donijet }e rje{enje kojim }e zabraniti daljnje ~injenje nezakonite radnje. U protivnom, odbit }e zahtjev rje{enjem. Sud }e u rje{enju iz stavka 1. ovoga ~lanka odrediti mjere koje treba poduzeti kako bi se uspostavilo zakonito stanje, ostavljaju}i rok za izvr{enje, kao i odrediti zakonske sankcije za slu~aj neizvr{enja rje{enja. Rje{enje suda izvr{ava tijelo odnosno pravna osoba iz ~lanka 62. stavak 1. ovoga Zakona ~ija je slu`bena osoba odnosno odgovorna osoba u~inila nezakonitu radnju. ^lanak 70. Protiv rje{enja iz stavka 1. ~lanka 69. ovoga Zakona ne mo`e se izjaviti `alba, ali se mo`e podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnome sudu Federacije u roku od osam dana od dana dostave rje{enja stranci. ^lanak 71. Radi osiguranja izvr{enja rje{enja sud koji je donio rje{enje }e odmah, prema okolnostima konkretnoga slu~aja, poduzeti {to je potrebno radi osiguranja izvr{enja rje{enja, a mo`e o rje{enju obavijestiti i Vladu Federacije, odnosno vladu kantona, a u gradu i op}ini - gradsko odnosno op}insko vije}e, ovisno ~ije je tijelo u pitanju, koji su du`ni poduzeti mjere potrebne za uspostavu zakonita stanja na na~in utvr|en u rje{enju suda. ^lanak 72. Ako rje{enje ne bude izvr{eno u ostavljenom roku, nadle`ni }e sud na zahtjev stranke izvr{iti rje{enje izravno ili preko drugog suda ili tijela. Izvr{enje se, prema okolnostima slu~aja, provodi na tro{ak tijela, gospodarskog dru{tva ili druge pravne osobe, odnosno na tro{ak slu`bene ili odgovorne osobe koja je u~inila nezakonitu radnju. Radi izvr{enja rje{enja, nadle`ni sud mo`e podnijeti zahtjev nadle`nome tijelu odnosno pravnoj osobi za udaljenje od du`nosti slu`bene ili odgovorne osobe, a po potrebi, mo`e protiv slu`bene odnosno odgovorne osobe, ako ona u odre|enom roku ne izvr{i rje{enje, izre}i nov~anu kaznu u iznosu od 200,00 KM do 800,00 KM te odrediti i druge pogodne mjere, shodno pravilima izvr{nog sudskog postupka. VIII - KAZNENE ODREDBE ^lanak 73. Nov~anom kaznom u iznosu od 1.500,00 KM do 5.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako po zahtjevu stranke ne donese rje{enje u predvi|enom roku (~lanak 17. stavak 2.); 2) ako ne po{alje sudu sve spise koji se odnose na predmet (~lanak 27. stavak 3.); 3) ako ne donese odluku po presudi (~lanak 36. stavak 5.); 4) ako sudu ne dostavi sve spise predmeta na njegov zahtjev (~lanak 44. stavak 3.); 5) ako ne donese novi upravni akt u roku ili ga donese suprotno pravnom shva}anju suda, odnosno primjedbama suda (~lanak 57.); 6) ako ne donese nakon poni{tenja upravnoga akta novi upravni akt u propisanome roku ili ga donese suprotno primjedbama suda glede ~injeni~noga stanja (~lanak 59.). Za prekr{aje iz stavka 1. ovoga ~lanka kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 200,00 KM do 800,00 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti. Nov~anom kaznom iz stavka 2. ovoga ~lanka kaznit }e se za prekr{aj iz stavka 1. ovoga ~lanka i odgovorna osoba u tijelu uprave, odnosno gradskoj ili op}inskoj slu`bi za upravu. ^lanak 74. Odgovornom osobom u tijelu uprave, odnosno gradskoj ili op}inskoj slu`bi za upravu, u smislu ~lanka 73. stavak 2. ovoga Zakona, smatra se rukovoditelj tijela uprave i upravne ustanove, odnosno rukovoditelj gradske ili op}inske slu`be za upravu i slu`benik u tim tijelima i slu`bama koji je zadu`en za izravno obavljanje odre|enoga posla, a nije obavio taj posao ili je u~inio radnju suprotno danoj obvezi. Broj 9 – Stranica 366 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Srijeda, 16.2.2005. IX - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 75. Postupak po tu`bama pred Vrhovnim sudom Federacije podnijetim do 31.12.2003. godine, koji nije okon~an do stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavit }e se pred tim sudom prema odredbama ranije vrijede}ega Zakona. Ako po stupanju na snagu ovoga Zakona Vrhovni sud Federacije tu`bu uva`i i poni{ti osporeni upravni akt, daljnji postupak provest }e se prema ovome Zakonu pred nadle`nim kantonalnim sudom. Postupak po tu`bama podnijetim Vrhovnom sudu Federacije nakon 31.12. 2003. godine, koji nije okon~an do stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavit }e se pred nadle`nim kantonalnim sudom prema odredbama ovoga Zakona. Predmeti iz stavka 3. ovoga ~lanka ustupit }e se nadle`nom kantonalnom sudu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. ^lanak 76. Postupak po redovnim i izvanrednim pravnim sredstvima podnijetim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona koji nije okon~an, nastavit }e se pred Vrhovnim sudom Federacije prema odredbama ranije vrijede}ega Zakona. Ako po stupanju na snagu ovoga Zakona bude ukinuta odluka suda, daljnji postupak provest }e se prema ovom Zakonu pred nadle`nim kantonalnim sudom. ^lanak 77. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje vrijediti Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 2/98 i 8/00). ^lanak 78. Ovaj Zakon stu pa na snagu osmoga dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH", a po~et }e se primjenjivati istekom 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Slavko Mati}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Muhamed Ibrahimovi}, v. r. Na osnovu ~lana IV.B.7. a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine donosim UKAZ O PROGLA[EWU ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA Progla{ava se Zakon o upravnim sporovima koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni~ kog doma od 6. januara 2005. godine i na sjednici Doma naroda od 25. januara 2005. godine. Broj 01-44/05 9. februara 2005. godine Sarajevo Predsjednik Niko Lozan~i}, s. r. ZAKON O UPRAVNIM SPOROVIMA I - OSNOVNE ODREDBE ^lan 1. Radi ostvarivawa sudske za{tite prava gra|ana, privrednih i drugih dru{tava, ustanova i drugih pravnih lica (u daqem tekstu: pravna lica) u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daqem tekstu: Federacija), kantonu, gradu i op{tini, i radi obezbje|ewa zakonitosti, sudovi u upravnim sporovima odlu~uju o zakonitosti akata kojima organi uprave i slu`be za upravu u op{tini i gradu (u daqem tekstu: slu`ba za upravu), odnosno privredna i druga dru{tva, ustanove i druga pravna lica koja imaju javna ovla{}ewa (u daqem tekstu: institucije koje imaju javna ovla{}ewa) rje{avaju o pravima i obavezama pojedinaca i pravnih lica u pojedina~nim upravnim stvarima. ^lan 2. Pravo pokretawa upravnog spora ima pojedinac ili pravno lice ako smatra da mu je upravnim aktom povrije|eno neko pravo ili neposredni li~ni interes zasnovan na zakonu, te pod istim uslovima pojedinac ili pravno lice koji su u~estvovali u upravnom postupku radi za{tite svojih prava ili pravnih interesa (zainteresovano lice). Or gan uprave, slu`ba za upravu, poslovna jedinica privrednih i drugih dru{tava, naseqe ili grupa lica i sli~no, iako nemaju svojstvo pravnog lica, mogu pokrenuti upravni spor ako mogu biti nosioci prava i obaveza o kojima se rje{avalo u upravnom postupku. Upravni spor mo`e pokrenuti i nadle`ni pravobranilac kad je upravnim aktom povrije|en zakon na {tetu Federacije, kantona, grada ili op{tine koju on po zakonu zastupa, kao i u drugim slu~ajevima odre|enim zakonom. U slu~aju iz stava 3. ovog ~lana svi organi uprave, slu`be za upravu i pravna lica du`ni su da o takvim aktima, kad za wih saznaju, obavijeste nadle`nog pravobranioca. Upravni spor mo`e pokrenuti i om buds men, a i intervenisati u postupku koji te~e kad u vr{ewu poslova iz svoje nadle`nosti na|e da je upravnim aktom povrije|eno qudsko dostojanstvo, prava i slobode pojedinca zagarantovani Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daqem tekstu: Ustav Federacije) i instrumentima navedenim u Aneksu tog Ustava. ^lan 3. Presude sudova donesene u upravnim sporovima obavezne su. ^lan 4. Pod pojmom or gan, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradona~elnik i op{tinski na~elnik i gradske i op{tinske slu`be za upravu, kao i institucije koje imaju javna ovla{}ewa kad u vr{ewu javnih ovla{}ewa rje{avaju u upravnim stvarima (u daqem tekstu: nadle`ni or gan). II - NADLE@NOST ^lan 5. Upravne sporove rje{ava kantonalni sud i to prema sjedi{tu prvostepenog organa, odnosno wegove organizacione jedinice. ^lan 6. U upravnim sporovima sudi sudija pojedinac. Izuzetno, u slo`enim predmetima upravnog spora sudi se u vije}u od trojice sudija, o ~emu odlu~uje predsjednik vije}a za upravne sporove. ^lan 7. Sukob nadle`osti izme|u kantonalnih sudova u pogledu rje{avawa upravnog spora, rje{ava Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daqem tekstu: Vrhovni sud Federacije). Rje{ewe iz stava 1. ovog ~lana je pravosna`no i obavezuju}e. III - UPRAVNI SPOR ^lan 8. Upravni spor mo`e se voditi samo protiv upravnog akta. Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadle`ni or - gan iz ~lana 4. ovog zakona, rje{ava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari (u daqem tekstu: upravni akt). ^lan 9. Upravni spor mo`e se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Upravni spor mo`e se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta, ako zakonom nije dopu{tena `alba na taj akt u upravnom postupku. ^lan 10. Upravni spor se mo`e pokrenuti i kad nadle`ni or gan po zahtjevu, odnosno po `albi stranke nije donio odgovaraju}i upravni akt u upravnom postupku, pod uslovima odre|enim u ~lanu 20. ovog zakona i da se prethodno pisano obratila nadle`noj upravnoj inspekciji koja u roku od 30 dana nije postupila po wenom zahtjevu. ^lan 11. Upravni spor se ne mo`e voditi: 1) protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska za{tita obezbje|ena van upravnog spora; Srijeda, 16.2.2005. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 9 – Stranica 367
Zakon o udruženjima i fondacijama FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 45/02 20.09.2002 udruženja,fondacija,zakon PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 587 Na osnovu ~lana IV. B. 7. a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O UDRU@ENJIMA I FONDACIJAMA Progla{ava se Zakon o udru`enjima i fondacijama, a koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni~kog doma odr`anoj 17. jula 2002. godine i na sjednici Doma naroda odr`anoj 5. marta 2002. godine. Broj 01-3-02-3-46/02 6. septembra 2002. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH dr. Safet Halilovi}, s. r. ZAKON O UDRU@ENJIMA I FONDACIJAMA I - OSNOVNE ODREDBE ^lan 1. Ovim zakonom ure|uju se uvjeti i postupak za osnivanje, unutra{nju organizaciju, registraciju, prestanak udru`enja i fondacija, kao i druga pitanja od zna~aja za slobodno i dobrovoljno udru`ivanje gra|ana i pravnih lica u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija). ^lan 2. Udru`enje je, u smislu ovoga zakona, svaki oblik dobrovoljnog povezivanja vi{e fizi~kih ili pravnih lica radi unapre|enja i ostvarivanja nekog zajedni~kog ili op}eg interesa ili cilja, u skladu s Ustavom i Zakonom, a ~ija osnovna svrha nije sticanje dobiti. Fondacija je pravno lice koje nema svoje ~lanstvo, a cilj njenog osnivanja je upravljanje odre|enom imovinom u op}em ili zajedni~kom interesu. ^lan 3. Udru`enja i fondacije samostalno utvr|uju svoje ciljeve i djelatnosti, u skladu s Ustavom i Zakonom. Ciljevi i djelatnost udru`enja ili fondacije ne mogu biti u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), niti usmjereni ka njegovom nasilnom ru{enju niti raspirivanju nacionalne, rasne, vjerske i druge mr`nje ili diskriminacije zabranjene Ustavom i Zakonom. Ciljevi i djelatnost udru`enja ili fondacije ne mogu uklju~ivati anga`iranje u predizbornoj kampanji politi~kih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za politi~ke stranke i njihove kandidate i finansiranje kandidata, odnosno politi~kih stranaka. ^lan 4. Udru`enje i fondacija mogu radi ostvarivanja svojih statutarnih ciljeva i djelatnosti osnivati subjekte za privrednu i drugu djelatnost pod uvjetima utvr|enim zakonom i statutom udru`enja odnosno fondacije. Udru`enje ili fondacija mogu obavljati nesrodne privredne djelatnosti (privredne djelatnosti koje nisu neposredno povezane s ostvarivanjem osnovnih statutarnih ciljeva udru`enja ili fondacije) samo preko posebno osnovanog pravnog lica. Dobit koju udru`enje ili fondacija ostvari iz nesrodnih privrednih djelatnosti mo`e se upotrijebiti samo za ostvarivanje ciljeva koji se utvrde statutom. Nije dopu{teno direktno ili indirektno sticanje dobiti ili druge materijalne koristi ostvarene iz djelatnosti udru`enja ili fondacije: osniva~ima, ~lanovima udru`enja, ~lanovima upravlja~kih tijela, odgovornim licima, djelatnicima ili donatorima. Ograni~enje iz stava 4. ovog ~lana ne odnosi se na naknade za rad ili nadoknade tro{kova tim licima u vezi s ostvarivanjem zakonitih ciljeva i aktivnosti utvr|enih statutom udru`enja ili fondacije. Ograni~enja iz ovog ~lana ne}e uticati na imovinu udru`enja ili fondacije iz ~lana 38. ovog zakona. ^lan 5. Ako ciljevi udru`enja ili fondacije nisu u suprotnosti s Ustavom, ovim zakonom i pravnim sistemom, udru`enje odnosno fondacija, sa sjedi{tem na podru~ju Republike Srpske, mo`e obavljati svoju djelatnost na podru~ju Federacije bez daljnjih administrativnih uvjeta. U tom slu~aju upis udru`enja vr{i se na na~in {to se podaci iz rje{enja o upisu udru`enja Godina IX – Broj 45 Petak, 20. septembra/rujna 2002. godine S A R A J E V O Pretplata za II polugodi{te 2002. uklju~uju}i i pretplatu za "Slu`beni glasnik BiH": KM 100.- ISSN 1512-7079 registriranog u Republici Srpskoj prenose u registar udru`enja, u skladu sa ~lanom 26. ovog zakona. Primljeno rje{enje zajedno sa statutom ula`e se u registar, a udru`enju odnosno fondaciji izdaje se rje{enje o upisu u registar udru`enja odnosno fondacija u Federalnom ministarstvu pravde (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo), odnosno kantonalnom organu uprave nadle`nom za upravu (u daljem tekstu: kantonalni or gan). ^lan 6. Zakonom se mo`e udru`enju ili fondaciji povjeriti da u okviru svoje djelatnosti vr{i javne ovlasti. ^lan 7. Udru`enje i fondacija imaju svoj naziv i sjedi{te. Naziv udru`enja i fondacije mora biti na jednom od slu`benih jezika Bosne i Hercegovine. Naziv udru`enja i fondacije mo`e se, ako je to predvi|eno statutom, upisati u registar i u prijevodu na jednom ili vi{e stranih jezika, s tim {to naziv na slu`benom jeziku mora biti upisan na prvom mjestu. Iznimno od odredbi st. 1. i 2. ovog ~lana naziv udru`enja i fondacije mo`e sadr`avati pojedine strane rije~i ako one ~ine ime me|unarodne organizacije ~ije je udru`enje ili fondacija ~lan, ako su te rije~i uobi~ajene na nekom od slu`benih jezika Bosne i Hercegovine, ako za njih nema odgovaraju}e rije~i u nekom od slu`benih jezika Bosne i Hercegovine, ili ako se radi o rije~ima na mrtvom jeziku. Uz puni naziv udru`enje ili fondacija mo`e koristiti i skra}eni naziv koji mora sadr`avati oznake po kojima se razlikuje od drugih udru`enja odnosno fondacija. ^lan 8. Udru`enje i fondacija mogu imati svoj znak. Naziv i znak udru`enja ili fondacije mora se jasno razlikovati od naziva i znaka drugih udru`enja ili fondacija. ^lan 9. Kod organa nadle`nih za vo|enje registra udru`enja i registra fondacija ne mogu pod istim nazivom biti upisana dva ili vi{e udru`enja odnosno dvije ili vi{e fondacija. U slu~aju da dva ili vi{e udru`enja ili fondacija podnesu zahtjev za upis pod istim nazivom, odobrit }e se zahtjev onog udru`enja odnosno fondacije koji je ranije podnesen. Ako je takav upis ve} izvr{en, or gan nadle`an za registraciju donijet }e rje{enje kojim }e nalo`iti kasnije upisanom udru`enju ili fondaciji da u roku od 30 dana izvr{i izmjenu svog naziva. Ako udru`enje odnosno fondacija ne postupi po rje{enju iz stava 3. ovog ~lana, protiv tog udru`enja ili fondacije pokrenut }e se postupak brisanja iz registra, u skladu sa Zakonom. ^lan 10. U naziv udru`enja odnosno fondacije ne mogu se unositi sljede}i nazivi: 1) Bosna i Hercegovina - bez odobrenja nadle`nog organa Bosne i Hercegovine; 2) Federacija - bez odobrenja federalnog organa uprave koji vr{i nadzor nad zakonito{}u rada udru`enja odnosno fondacije; 3) naziv kantona - bez odobrenja kantonalnog organa u ~iju nadle`nost spada oblast na koju se odnosi djelatnost udru`enja odnosno fondacije; 4) naziv grada i op}ine - bez odobrenja gradona~elnika odnosno op}inskog na~elnika. II - UDRU@ENJA 1. Osnivanje udru`enja ^lan 11. Udru`enje mogu osnovati najmanje tri fizi~ka odnosno pravna lica koja su dr`avljani Bosne i Hercegovine, ili stranci koji su stalno nastanjeni ili borave du`e od jedne godine na teritoriji Federacije sami ili zajedno s gra|anima Federacije. Udru`enje se osniva dono{enjem osniva~kog akta. Udru`enje sti~e svojstvo pravnog lica upisom u registar. Pravne radnje poduzete prije upisa udru`enja u registar stvaraju obaveze samo za lica koja su poduzela te radnje. ^lan 12. Osniva~ka skup{tina udru`enja donosi osniva~ki akt, statut udru`enja i imenuje organe upravljanja. ^lan 13. Osniva~ki akt sadr`i: 1) imena i prezimena i adrese, odnosno naziv i sjedi{te osniva~a; 2) naziv i sjedi{te i adresu udru`enja; 3) osnovne ciljeve osnivanja udru`enja; 4) ime i prezime ovla{tenog lica koje }e obaviti poslove upisa u registar udru`enja; 5) potpise osniva~a i jedinstveni mati~ni broj gra|ana, ukoliko su osniva~i dr`avljani Bosne i Hercegovine. ^lan 14. Statut udru`enja sadr`i: 1) naziv i sjedi{te udru`enja: 2) ciljeve i djelatnost udru`enja; 3) zastupanje i predstavljanje udru`enja; 4) organe udru`enja, njihove ovlasti, na~in imenovanja i opoziva, trajanje mandata, kvorum i pravila glasanja, uklju~uju}i i pitanja o kojima se odlu~uje kvalificiranom ve}inom, funkciju lica ovla{tenog da saziva skup{tinu; 5) oblik i sadr`aj pe~ata udru`enja; 6) oblik i sadr`aj znaka ako udru`enje odlu~i da ima znak; 7) sticanje i raspolaganje imovinom; 8) na~in dono{enja finansijskog izvje{taja i izvje{taja o radu; 9) postupak za dono{enje statuta, izmjena i dopuna statuta i drugih op}ih akata udru`enja; 10) uvjete i na~in u~lanjenja, prestanak ~lanstva, kao i prava, du`nosti i odgovornost ~lanova udru`enja; 11) uvjete i postupak za pripajanje, razdvajanje, transformaciju ili prestanak rada udru`enja; 12) pravila za raspodjelu preostale imovine u slu~aju prestanka rada udru`enja. Statutom se mogu urediti i druga pitanja od zna~aja za ciljeve i djelatnost udru`enja. ^lan 15. Udru`enje se mo`e udru`ivati u saveze ili pripojiti, razdvojiti ili transformisati samo u drugo udru`enje ili fondaciju. Savez se upisuje u registar i danom upisa sti~e svojstvo pravnog lica. Udru`enje mo`e imati svoje organizacione oblike (podru`nice, ogranke, klubove i sl.), u skladu sa statutom. 2. ^lanstvo ^lan 16. ^lan udru`enja mo`e biti dr`avljanin Bosne i Hercegovine, strano lice koje ima stalni ili privremeni boravak u Bosni i Hercegovini, ili pravno lice koje dobrovoljno pristupi udru`enju na na~in propisan statutom. Maloljetna lica mogu sudjelovati kao ~lanovi u radu udru`enja na na~in propisan statutom. Statutom udru`enja mo`e se predvidjeti postojanje po~asnih ~lanova. 3. Organi udru`enja ^lan 17. Or gan upravljanja udru`enjem je skup{tina. Ako statutom nije druga~ije ure|eno, skup{tinu ~ine svi ~lanovi udru`enja s jednakim pravom glasa. Broj 45 – Strana 1998 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 20. septembra/rujna 2002. Ako statutom nije predvi|eno postojanje upravnog odbora ili drugog organa upravljanja, skup{tina }e imenovati jedno ili vi{e lica ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje udru`enja. Statutom se mogu predvidjeti i drugi organi udru`enja. ^lan 18. Skup{tina udru`enja: 1) donosi statut, izmjene i dopune statuta i druge akte odre|ene statutom; 2) daje saglasnost na pravne radnje poduzete u postupku osnivanja udru`enja; 3) bira i opoziva ~lanove upravnog odbora ili, ukoliko statutom upravni odbor nije predvi|en kao poseban organ, imenuje i opoziva lice ovla{teno za zastupanje i predstavljanje udru`enja; 4) usvaja izvje{taje koja je pripremio upravni odbor ili lice ovla{teno za zastupanje i predstavljanje; 5) odlu~uje o udru`ivanju u saveze, pripajanju, razdvajanju, transformaciji, prestanku rada i drugim statusnim promjenama udru`enja; 6) odlu~uje o svim pitanjima koja nisu u nadle`nosti drugog organa. ^lan 19. Upravni odbor odnosno lice ovla{teno za zastupanje i predstavljanje udru`enja, ako statutom udru`enja nije predvi|eno postojanje upravnog odbora: 1) priprema sjednice skup{tine; 2) priprema i predla`e nacrt izmjena statuta i drugih akata koje donosi skup{tina; 3) provodi politiku, zaklju~ke i druge odluke koje je donijela skup{tina; 4) upravlja imovinom udru`enja; 5) podnosi godi{nje ili periodi~ne izvje{taje o svom radu skup{tini na usvajanje; 6) vr{i druge poslove odre|ene statutom. III - FONDACIJE 1. Osnivanje fondacija ^lan 20. Fondaciju mo`e osnovati jedno ili vi{e doma}ih odnosno stranih fizi~kih ili pravnih lica. Fondacija mo`e biti osnovana jednostranom izjavom volje, odlukom, ugovorom ili drugim pravno valjanim aktom. Ukoliko satutom nije druga~ije ure|eno, smatrat }e se da je fondacija osnovana na neodre|eno vrijeme. Osniva~ donosi osniva~ki akt i statut fondacije. Fondacija se mo`e pripajati, razdvajati ili transformisati samo u drugu fondaciju. Fondacija mo`e imati svoje organizacione oblike (podru`nice, urede i sl.), u skladu sa statutom. ^lan 21. Osniva~ki akt fondacije sadr`i: 1) ime i prezime i adresu, odnosno naziv i sjedi{te osniva~a; 2) naziv i sjedi{te i adresu fondacije; 3) osnovne ciljeve za koje je fondacija osnovana; 4) nov~ana sredstva ili druge oblike imovine koje osniva~ ula`e, a koji ne mogu biti manji od 2.000,00 KM; 5) ime lica koje je ovla{teno da obavi poslove upisa u registar fondacije; 6) potpis osniva~a; i 7) jedinstveni mati~ni broj gra|ana ukoliko su osniva~i dr`avljani Bosne i Hercegovine. ^lan 22. Fondacija ima statut. Statut fondacije sadr`i: 1) naziv i sjedi{te fondacije: 2) ciljeve i djelatnost fondacije; 3) organe fondacije, njihove ovlasti, na~in imenovanja i opoziva ~lanova organa fondacije, trajanje mandata, kvorum i pravila glasanja, uklju~uju}i i specifi~na pitanja o kojima se odlu~uje kvalifikovanom ve}inom; 4) zastupanje i predstavljanje fondacije; 5) oblik i sadr`aj pe~ata fondacije; 6) oblik i sadr`aj znaka ako fondacija odlu~i da ima znak; 7) pravila kori{tenja sredstava fondacije; 8) mogu}e korisnike sredstava fondacije; 9) postupak za dono{enje statuta, izmjene i dopune statuta i druge op}e akte fondacije; 10) na~in usvajanja i podno{enja finansijskog izvje{taja i izvje{taja o radu; 11) uvjete i postupak za pripajanje, razdvajanje, transformaciju ili prestanak rada fondacije; 12) pravila za raspodjelu imovine fondacije u slu~aju prestanka rada fondacije. Statutom se mogu regulirati i druga pitanja od zna~aja za ciljeve i djelatnost fondacije. 2. Organi fondacije ^lan 23. Or gan upravljanja fondacijom je upravni odbor. Osniva~ ili lice ovla{teno od osniva~a imenuje upravni odbor. Statutom se mogu predvidjeti i drugi organi fondacije. ^lan 24. Upravni odbor: 1) ostvaruje ciljeve fondacije utvr|ene u statutu; 2) daje saglasnost za pravne radnje koje su preuzete u ime fondacije prije njenog upisa u registar; 3) upravlja imovinom fondacije; 4) vr{i izmjene i dopune statuta i drugih akata, ukoliko nije druga~ije ure|eno u statutu; 5) imenuje lice ovla{teno za zastupanje i predstavljanje fondacije; 6) odlu~uje o pripajanju, razdvajanju, transformaciji i prestanku rada fondacije; 7) priprema finansijske i druge izvje{taje; 8) vr{i druge poslove u skladu sa Zakonom i statutom. ^lan 25. Upravni odbor ~ine najmanje tri ~lana. ^lan upravnog odbora mo`e biti fizi~ko ili pravno lice preko ovla{tenog zastupnika. ^lanovi upravnog odbora ne mogu biti: 1) maloljetna lica; 2) lica zaposlena u fondaciji; 3) ~lanovi drugih organa fondacije; 4) lica koja vr{e nadzor nad radom fondacije. IV - REGISTRIRANJE UDRU@ENJA I FONDACIJA ^lan 26. Udru`enje se upisuje u registar udru`enja, a fondacija u registar fondacija. Registar udru`enja vodi Federalno ministarstvo ako se statutom udru`enja predvidi da }e udru`enje djelovati na podru~ju dva ili vi{e kantona, a ako se statutom predvidi da }e udru`enje djelovati na podru~ju jednog kantona, registar udru`enja }e vodit kantonalni or gan. Registar svih fondacija i svih stranih nevladinih organizacija vodi Federalno ministarstvo. Danom upisa u registar udru`enje ili fondacija sti~e svojstvo pravnog lica. Petak, 20. septembra/rujna 2002. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 45 – Strana 1999 ^lan 27. Registar udru`enja ili fondacije je otvoren za javnost. Svako lice ima pravo uvida u podatke upisane u registar iz stava 1. ovog ~lana, odnosno pravo da zatra`i fotokopiju upisa u registar ili bilo kojeg dokumenta iz spisa registriranog udru`enja ili fondacije. Fotokopija se izdaje u roku od 15 dana od dana podno{enja zahtjeva. Iznimno od odredbi stava 2. ovog ~lana, ovla{teni predstavnik udru`enja ili fondacije mo`e zahtijevati od registriranog organa da odre|eni podaci koji su upisani u registar ne budu dostupni javnosti, ukoliko bi se time mogao ugroziti li~ni integritet osniva~a ili ~lanova udru`enja ili fondacije (za{tita lica oboljelih od zaraznih bolesti, lije~enih ovisnika, `rtava zlostavljanja itd.). O zahtjevu iz stava 3. ovog ~lana odlu~uje Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan u roku od osam dana od dana podno{enja zahtjeva. Federalni ministar pravde propisat }e obrasce i na~in vo|enja registra udru`enja odnosno fondacija. ^lan 28. Uz zahtjev za upis u registar udru`enja ili fondacije prila`e se: 1) osniva~ki akt i statut udru`enja ili fondacije; 2) spisak ~lanova organa upravljanja, i 3) odluka nadle`nog organa o imenovanju lica ovla{tenog za zastupanje i predstavljanje udru`enja ili fondacije. ^lan 29. O zahtjevu za upis u registar Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan donosi rje{enje. Rje{enje o upisu u registar udru`enja ili fondacije sadr`i: 1) datum upisa; 2) registracijski broj pod kojim je izvr{en upis; 3) naziv i sjedi{te udru`enja ili fondacije; 4) ciljeve ili djelatnost za koje je udru`enje ili fondacija osnovano, i 5) imena lica ovla{tenih za zastupanje i predstavljanje. Primjerak rje{enje o upisu u registar udru`enja odnosno fondacija dostavlja se nadle`nom organu uprave u ~ije podru~je spada djelatnost udru`enja odnosno fondacije radi vr{enja inspekcijskog nadzora i Federalnom ministarstvu radi vo|enja centralnog registra udru`enja i fondacija. ^lan 30. Nakon prijema zahtjeva za upis u registar Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan izdaje potvrdu o prijemu zahtjeva za upis. Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan du`no je donijeti rje{enje o zahtjevu za upis u registar u roku od 30 dana od dana prijema urednog zahtjeva za upis. ^lan 31. Ako Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan utvrdi da u statutu udru`enja odnosno fondacije nisu ispunjeni uvjeti iz ~lana 14. odnosno ~lana 22. ovog zakona, ili da uz zahtjev za upis u registar nije prilo`eno sve {to je predvi|eno ~lanom 28. ovog zakona, pismeno }e zatra`iti da podnosilac zahtjeva u roku od 15 dana od dana prijema obavje{tenja otkloni utvr|ene nedostatke. Ako podnosilac zahtjeva ne otkloni utvr|ene nedostatke u predvi|enom roku, Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan rje{enjem }e odbaciti zahtjev za upis u registar. Ako Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan utvrdi da su ciljevi ili djelatnost udru`enja ili fondacije u suprotnosti s odredbama ~lana 3. st. 2. i 3. ovog zakona, rje{enjem }e odbiti zahtjev za upis u registar. ^lan 32. Rje{enja iz ~lana 29. stav 1., ~lana 31. st. 2. i 3., ~lana 33. stav 2. i ~lana 42. ovog zakona su kona~na i protiv njih nije dopu{tena `alba, ali se mo`e pokrenuti upravni spor tu`bom kod Vrhovnog suda Federacije odnosno kantonalnog suda protiv rje{enja kantonalnog organa. ^lan 33. Udru`enja odnosno fondacije du`ni su Federalnom ministarstvu odnosno kantonalnom organu prijaviti promjenu statuta, naziva, sjedi{ta, djelatnosti, lica ovla{tenog za zastupanje i predstavljanje, ~lanova organa upravljanja, pripajanja, razdvajanja ili transformaciju i prestanak ra da udru`enja odnosno fondacije u roku od 30 dana od dana izvr{ene promjene. O upisu u registar promjene iz stava 1. ovog ~lana donosi se rje{enje. Primjerak rje{enja iz stava 2. ovog ~lana kantonalni or gan dostavlja Federalnom ministarstvu. ^lan 34. Rje{enje o upisu u registar i o prestanku ra da udru`enja ili fondacije koje vodi Federalno ministarstvo objavljuje se u "Slu`benim novinama Federacije BiH", a rje{enje koje donosi kantonalni or gan objavljuje se u slu`benom glasilu kantona. Tro{kove objavljivanja upisa u registar snosi udru`enje ili fondacija. V - UPIS U REGISTAR STRANE I ME\UNARODNE NEVLADINE ORGANIZACIJE ^lan 35. Odredbe ovog zakona o upisu i brisanju iz registra udru`enja ili fondacija primjenjuju se i na upis u registar kancelarija, predstavni{tva ili drugog organizacionog oblika strane ili me|unarodne nevladine organizacije (u daljem tekstu: strana nevladina organizacija), ako ovim zakonom nije druga~ije propisano. ^lan 36. U registar Federalnog ministarstva upisuju se strane i me|unarodne nevladine organizacije. Njihovi organi mogu imati sjedi{te i djelovati na teritoriji Federacije nakon upisa u registar, ako za to dobiju saglasnost Vlade Federacije i ako njihova djelatnost nije u suprotnosti sa Ustavom, Zakonom i me|unarodnim ugovorima. ^lan 37. Uz zahtjev za upis u registar strane nevladine organizacije, Federalnom ministarstvu se prila`e rje{enje o mati~noj registraciji, odluka nadle`nog organa nevladine organizacije o otvaranju ureda, predstavni{tva ili drugog organizacionog oblika strane nevladine organizacije u Federaciji, sjedi{te i adresa ureda u Federaciji i fotokopija isprave o identitetu lica ovla{tenog za zastupanje i predstavljanje. Ako prema zakonu zemlje u kojoj se nalazi sjedi{te strane nevladine organizacije nije propisan obavezan upis u registar, uz zahtjev za upis podnosi se druga pisana isprava ovjerena od notara, suda ili drugog nadle`nog organa kojom se dokazuje da ta organizacija ima sta tus pravnog lica u domicilnoj zemlji. Ukoliko rje{enje, odnosno pisana isprava iz stava 2. ovog ~lana o mati~noj registraciji ne sadr`i podatke o statutarnim ciljevima i djelatnosti nevladine organizacije, uz zahtjev za upis u registar podnosi se i statut u prijevodu ili neki drugi unutra{nji akt iz kojeg su vidljivi ciljevi nevladine organizacije. VI - IMOVINA UDRU@ENJA I FONDACIJA ^lan 38. Imovinu udru`enja i fondacija ~ine: 1) ~lanarine, kada je u pitanju udru`enje; 2) dobrovoljni prilozi i pokloni fizi~kih i pravnih lica; 3) sredstva dodijeljenja iz bud`eta; 4) prihodi od kamata, dividendi, dobiti od kapitala, zakupnina, honorara i sli~nih izvora pasivnih prihoda; 5) prihodi ste~eni obavljanjem privredne djelatnosti; 6) drugi prihodi ste~eni, u skladu sa Zakonom i statutom. Broj 45 – Strana 2000 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 20. septembra/rujna 2002. ^lan 39. Nadzor nad namjenskim kori{tenjem i raspolaganjem sredstvima udru`enja ili fondacija vr{i or gan udru`enja ili fondacije odre|en statutom. ^lan 40. Udru`enje i fondacija du`ni su uredno voditi poslovne knjige i sastavljati finansijske izvje{taje, u skladu sa Zakonom i drugim propisima. ^lan 41. Organi udru`enja ili fondacije du`ni su upravljati imovinom udru`enja ili fondacije s pa`njom dobrog doma}ina. Ako udru`enje ili fondacija obavlja privrednu djelatnost, u skladu s odredbama ovog zakona, ~lanovi upravnog odbora du`ni su upravljati imovinom koja se koristi za obavljanje te djelatnosti s pa`njom dobrog privrednika. ^lan organa udru`enja ili fondacije ne mo`e glasati o imovinskim pitanjima u kojima se on, njegov bra~ni drug ili njegov srodnik do tre}eg stepena pojavljuje kao zainteresirano lice. ^lanovi organa udru`enja ili fondacije du`ni su osigurati da se svi pravni poslovi udru`enja ili fondacije zaklju~uju po tr`i{noj vrijednosti, ili po uvjetima koji su povoljniji za udru`enje ili fondaciju. VII - BRISANJE IZ REGISTRA ^lan 42. Udru`enja i fondacije bri{u se iz registra kada Federalno ministarstvo, odnosno kantonalni or gan donese kona~no rje{enje o prestanku ra da udru`enja odnosno fondacije ili kada Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odnosno kantonalni sud donese pravomo}nu presudu o zabrani ra da udru`enja ili fondacije. ^lan 43. Udru`enje ili fondacija prestaje s radom: 1) ako nadle`ni organ udru`enja, odnosno fondacije donese odluku o prestanku rada ili odluku o pripajanju, razdvajanju ili transformaciji udru`enja odnosno fondacije; 2) ako su ispunjeni uvjeti iz ~lana 9. stav 4. ovog zakona, ili ako se utvrdi da je udru`enje ili fondacija prestala djelovati. Smatrat }e se da je udru`enje prestalo djelovati: 1) ako je proteklo dvostruko vi{e vremena od vremena utvr|enog statutom udru`enja za odr`avanje skup{tine, a skup{tina udru`enja nije odr`ana; 2) ako se broj ~lanova udru`enja smanji ispod broja odre|enog ovim zakonom za osnivanje udru`enja, a skup{tina udru`enja u roku od tri mjeseca od dana nastupanja ove okolnosti ne donese odluku o prijemu novih ~lanova. Nezavisno od odredbi stava 2. ta~ka 2. ovog ~lana, udru`enje ne}e prestati ako prijem novih ~lanova nije mogu} zbog objektivnih okolnosti koje su prouzrokovane prirodom statutarnih ciljeva i djelatnosti udru`enja. Kada Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan utvrdi ~injenice iz stava 1. ovog ~lana donosi rje{enje o prestanku ra da udru`enja odnosno fondacije. ^lan 44. Udru`enju odnosno fondaciji zabranit }e se rad: 1) ako djeluje suprotno odredbama ~lana 3. stav 2. ovog zakona; 2) ako nakon prekr{ajnog ka`njavanja u povratu (~lan 50.) nastavi da obavlja djelatnosti koje nisu u skladu sa statutarnim ciljevima udru`enja ili fondacije (~l. 14. i 22.); 3) ako nakon prekr{ajnog ka`njavanja u povratu (~lan 50.) nastavi da djeluje. Postupak za zabranu ra da udru`enja odnosno fondacije pokre}e federalni tu`ilac odnosno kantonalni tu`ilac. ^lan 45. Presudu o zabrani ra da udru`enja odnosno fondacije donosi Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odnosno kantonalni sud. Presudom kojom se izri~e zabrana ra da udru`enja odnosno fondacije odredit }e se mjere u pogledu imovine, kao i druge neophodne mjere. U postupku o zabrani ra da udru`enja odnosno fondacije, pokrenutog na osnovu ~lana 3. stav 2. ovog zakona, shodno se primjenjuju odredbe Zakona kojim je ure|en krivi~ni postupak. ^lan 46. Preostala imovina udru`enja ili fondacije koja se bri{e iz registra raspore|uje se shodno odluci nadle`nog organa udru`enja ili fondacije, u skladu s odredbama statuta. Izuzetno od stava 1. ovog ~lana, imovina fondacije ili udru`enja koje je u`ivalo poreske, carinske i druge povlastice, ili koje je primilo bud`etske donacije ili donacije od gra|ana ili pravnih lica u ukupnom iznosu ve}em od 10.000,00 KM u prethodnoj ili teku}oj kalendarskoj godini, dodjeljuje se drugoj fondaciji ili udru`enju registriranom u Federaciji koje obavlja istu ili sli~nu statutarnu djelatnost. Ukoliko nadle`ni or gan fondacije ili udru`enja ne donese odluku o raspodjeli imovine do dana brisanja iz registra, Federalno ministarstvo odnosno kantonalni or gan donijet }e odluku o raspodjeli preostale imovine drugoj fondaciji ili udru`enju registriranom u Federaciji koje obavlja istu ili sli~nu statutarnu djelatnost. VIII - NADZOR NAD ZAKONITO[]U RADA UDRU@ENJA I FONDACIJA ^lan 47. Nadzor nad zakonito{}u ra da udru`enja i fondacija vr{i nadle`ni federalni odnosno kantonalni or gan uprave u ~ije podru~je spada pra}enje stanja u oblasti na koju se odnosi djelatnost udru`enja ili fondacije. ^lan 48. U vr{enju upravnog nadzora nad obavljanjem povjerenih javnih ovla{tenja, nadle`ni federalni organi koji vr{e nadzor iz ~lana 46. ovog zakona, imaju pravo i du`nost naro~ito da: 1) rje{avaju po `albi protiv donesenih upravnih akata u vr{enju povjerenih javnih ovla{tenja; 2) vr{e druga prava koja po Zakonu ima drugostepeni organ u upravnom postupku; 3) daju stru~na uputstva i obja{njenja za primjenu Zakona, drugih propisa i op}ih akata koji se odnose na vr{enje povjerenih javnih ovla{tenja. ^lan 49. Udru`enje ili fondacija koja vr{i javna ovla{tenja du`na je organu uprave koji vr{i nadzor nad njihovim radom da najmanje jedanput godi{nje podnese izvje{taje o vr{enju povjerenih javnih ovla{tenja. ^lan 50. Ako udru`enje ili fondacija koji vr{e javna ovla{tenja ne vr{e povjerene poslove, u skladu sa svojim du`nostima, nadle`ni or - gan uprave koji vr{i nadzor du`an je pisano nalo`iti organu upravljanja udru`enja ili fondacije mjere za uklanjanje uo~enih nedostataka, kao i poduzeti druge mjere u okviru svojih prava i du`nosti. Poslovi iz stava 1. ovog ~lana vr{e se u skladu sa odredbama Zakona o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 28/97), koji se odnose na javna ovla{tenja. Petak, 20. septembra/rujna 2002. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 45 – Strana 2001 IX - KRIVI^NE ODREDBE ^lan 51. Nov~anom kaznom od 300,00 KM do 3.000,00 KM kaznit }e se za prekr{aj udru`enje odnosno fondacija: 1) ako obavlja djelatnosti koje nisu u skladu sa statutarnim ciljevima i djelatnostima udru`enja ili fondacije (~lan 3. st. 2. i 3., ~lan 4. st. 1. i 2. i ~l. 14. i 22.); 2) ako u pravnom prometu ne upotrebljava naziv pod kojim je upisano u registar (~lan 7. stav 5.); 3) ako Federalnom ministarstvu odnosno kantonalnom organu ne prijavi promjene podataka koje se upisuju u registar u roku od 30 dana od dana nastupanja promjene (~lan 33.); 4) ako ne upotrijebi vi{ak prihoda nad rashodima ostvarenim obavljanjem privrednih djelatnosti na na~in predvi|en Zakonom i statutom. Za prekr{aj iz stava 1. ovog ~lana kaznit }e se nov~anom kaznom od 100,00 KM do 1.000,00 KM i odgovorno lice u udru`enju odnosno fondaciji. Odgovornim licem iz stava 2. ovog ~lana smatra se lice ovla{teno za predstavljanje i zastupanje odnosno drugo lice koje je neposredno zadu`eno da izvr{i odre|eni posao. X - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lan 52. Udru`enje i fondacija koji su upisani u registar udru`enja gra|ana odnosno registar fondacija, kao i registar humanitarnih organizacija, do dana stupanja na snagu ovog zakona du`ni su uskladiti svoje op}e akte s odredbama ovog zakona, u slu~aju da su ona u suprotnosti s odredbama ovog zakona, u roku od {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. ^lan 53. Postupci za registraciju koji nisu zavr{eni do dana stupanja na snagu ovog zakona dovr{it }e se po odredbama ovog zakona. ^lan 54. Federalni ministar pravde donijet }e propis iz ~lana 27. stav 5. ovog zakona za vo|enje registarskih knjiga udru`enja i fondacija u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona i odrediti visinu naknade za upis udru`enja odnosno fondacija u registar Federalnog ministarstva. Visinu naknade za upis udru`enja u registar kantonalnog organa utvr|uje rukovodilac tog organa. ^lan 55. Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na saveze i druge oblike povezivanja udru`enja ili fondacija. ^lan 56. Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da va`e: Zakon o udru`enjima gra|ana ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 6/95), Zakon o fondacijama i zakladama ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 16/98) i Zakon o humanitarnoj djelatnosti i humanitarnim organizacijama ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 35/98), osim ~l. 2., 5., 11. i 12., ~lan 22. stav 2., ~l. 26. i 27., ~lan 29. stav 2., ~lan 30. stav 1. i ~l. 34. i 35. ^lan 57. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH prof. dr. Ivo Kom{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Ismet Briga, s. r. Na temelju ~lanka IV. B. 7. a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O UDRUGAMA I FONDACIJAMA Progla{ava se Zakon o udrugama i fondacijama, a koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~kog doma od 17. srpnja 2002. godine i na sjednici Doma naroda od 5. o`ujka 2002. godine. Broj 01-3-02-3-46/02 6. rujna 2002. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH dr. Safet Halilovi}, v. r. ZAKON O UDRUGAMA I FONDACIJAMA I - TEMELJNE ODREDBE ^lanak 1. Ovim zakonom ure|uju se uvjeti i postupak za utemeljivanje, unutarnje ustrojstvo, registracija, prestanak udruga i fondacija, kao i druga pitanja od zna~aja za slobodno i dragovoljno udru`ivanje gra|ana i pravnih osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija). ^lanak 2. Udruga je, u smislu ovoga zakona, svaki oblik dragovoljnog povezivanja vi{e fizi~kih ili pravnih osoba radi unaprje|enja i ostvarivanja nekog zajedni~kog ili op}eg interesa ili cilja, sukladno Ustavu i zakonu, a ~ija temeljna svrha nije stjecanje dobiti. Fondacija je pravna osoba koja nema svoje ~lanstvo, a cilj njezinog osnivanja je upravljanje odre|enom imovinom u op}em ili zajedni~kom interesu. ^lanak 3. Udruge i fondacije samostalno utvr|uju svoje ciljeve i djelatnosti sukladno Ustavu i zakonu. Ciljevi i djelatnost udruga ili fondacije ne mogu biti u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine ili Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), niti usmjereni ka njegovom nasilnom ru{enju niti raspirivanju nacionalne, rasne, vjerske i druge mr`nje ili diskriminacije zabranjene Ustavom i zakonom. Ciljevi i djelatnost udruge ili fondacije ne mogu uklju~ivati anga`iranje u predizbornoj kampanji politi~kih stranaka i kandidata, prikupljanje sredstava za politi~ke stranke i njihove kandidate i financiranje kandidata, odnosno politi~kih stranaka. ^lanak 4. Udruga i fondacija mogu, radi ostvarivanja svojih statutarnih ciljeva i djelatnosti, utemeljivati subjekte za gospodarsku i drugu djelatnost pod uvjetima utvr|enim zakonom i statutom udruga, odnosno fondacije. Udruga ili fondacija mogu obavljati nesrodne gospodarske djelatnosti (gospodarske djelatnosti koje nisu neposredno povezane s ostvarivanjem temeljnih statutarnih ciljeva udruga ili fondacije) samo preko posebno utemeljene pravne osobe. Dobit koju udruga ili fondacija ostvari iz nesrodnih gospodarskih djelatnosti mo`e se upotrijebiti samo za ostvarivanje ciljeva koji se utvrde statutom. Nije dopu{teno izravno ili neizravno stjecanje dobiti ili druge materijalne koristi ostvarene iz djelatnosti udruga ili fondacije: utemeljiteljima, ~lanovima udruga, ~lanovima upravlja~kih tijela, odgovornim osobama, djelatnicima ili donatorima. Ograni~enje iz stavka 4. ovog ~lanka ne odnosi se na naknade za rad ili nadoknade tro{kova tim osobama u svezi ostvarivanja zakonitih ciljeva i aktivnosti utvr|enih statutom udruga ili fondacije. Ograni~enja iz ovog ~lanka ne}e utjecati na imovinu udruga ili fondacije iz ~lanka 38. ovog zakona. Broj 45 – Strana 2002 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Petak, 20. septembra/rujna 2002.
Zakon o slobodi pristupu informacijama u FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 32/01 24.07.2001 SN FBiH 48/11 pristup informacijama,informacije ^lanak 3 . Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH prof. dr. Ivo Kom{i}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r. Na osnovu ~lana IV. B. 7. a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POSTUPKU UPISA PRAVNIH OSOBA U SUDSKI REGISTAR Progla{ava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Doma naroda od 19. juna 2001. godine i na sjednici Predstavni~kog doma od 22. juna 2001. godine. Broj 01-507/01 13. jula 2001. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH Karlo Filipovi}, s. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POSTUPKU UPISA PRAVNIH OSOBA U SUDSKI REGISTAR ^lan 1. U Zakonu o postupku upisa pravnih osoba u sudski registar ("Slu`bene novine Federacije BiH", br. 4/00 i 49/00), u ~lanu 6a. rije~i:"{to kra}em roku koji ne bi trebao biti du`i", zamjenjuju se rije~ju "roku". ^lan 2. U ~lanu 10. stav 4. u tre}em redu, iza rije~i "Hercegovine". dodaje se nova re~enica koja glasi:"Upis te podru`nice u sudski registar vr{i se na na~in {to se samo podaci iz rje{enja registarskog suda Republike Srpske o osnivanju podru`nice u Federaciji Bosne i Hercegovine prenose u knjige sudskog registra, primljeno rje{enje ula`e u registar subjekta upisa i drugi dokumenti za upis nisu potrebni, a podru`nici izdaje rje{enje o izvr{enom upisu u sudski registar." ^lan 3 . Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu`benim novinama Federacije BiH". Predsjedavaju}i Doma naroda Parlamenta Federacije BiH prof. dr. Ivo Kom{i}, s. r. Predsjedavaju}i Predstavni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, s. r. 429 Na temelju ~lanka IV.B.7.a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Progla{ava se Zakon o slobodi pristupa informacija u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Doma naroda od 19. lipnja 2001. godine i na sjednici Zastupni~kog doma od 22. lipnja 2001. godine. Broj 01-508/01 13. srpnja 2001. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH Karlo Filipovi}, v. r. ZAKON O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I - OP]E ODREDBE ^lanak 1. Predmet i cilj Ovim zakonom ure|uje se pristup informacijama u posjedu javnih organa radi: 1) utvr|ivanja da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju zna~ajno javno dobro i da javni pristup informacijama poti~e ve}u transparentnost i odgovornost javnih organa, {to je neophodno za demokratski proces, 2) utvr|ivanja da svaka fizi~ka ili pravna osoba ima pravo pristupa ovim informacijama u najve}oj mogu}oj mjeri, sukladno javnom interesu, te da javni organi imaju odgovaraju}u obvezu da priop}e te informacije, 3) omogu}avanja svakoj fizi~koj osobi da zatra`i izmjenu i stavi primjedbe na svoje osobne informacije pod kontrolom javnog organa. ^lanak 2. Tuma~enje Odredbe ovoga zakona tuma~e se tako da se u najve}oj mjeri i bez odlaganja olak{a i potakne priop}avanje informacija pod kontrolom javnog organa uz najni`u prihvatljivu cijenu. ^lanak 3. Nazivi koji se koriste u zakonu Nazivi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljede}a zna~enja: 1) informacija - svaki materijal kojim se prenose ~injenice, mi{ljenja, podaci ili bilo koji drugi sadr`aj, uklju~uju}i svaku kopiju ili njezin dio, bez obzira na oblik, karakteristike, vrijeme kada je sa~injena i kako je klasificirana; 2) javni organ - organ odnosno pravna osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i to: - or gan zakonodavne vlasti, - or gan izvr{ne vlasti, - or gan sudske vlasti, - or gan uprave, - pravna osoba s javnim ovla{tenjima, koja je osnovana sukladno zakonu, - pravna osoba koja je u vlasni{tvu ili pod kontrolom Federacije, kantona, op}ine ili grada ili nad ~ijim radom javni or gan vr{i kontrolu; 3) kontrola - posjedovanje informacija ili omogu}avanje pristupa informacijama; 4) osobna informacija - svaka informacija koja se odnosi na fizi~ku osobu koja se mo`e neposredno ili posredno identificirati ~injenicama, naro~ito uklju~uju}i: identifikacijski broj, fizi~ki, mentalni, gospodarstveni, etni~ki, vjerski, kulturni ili socijalni identitet te osobe: 5) nadle`ni javni organ - javni organ koji ima kontrolu nad tra`enom informacijom, kao i javni organ koji je sa~inio informaciju ili za kojega je sa~injena informacija. Ako se javni organ koji je sa~inio informaciju ili za kojega je sa~injena informacija ne mo`e utvrditi, nadle`an je onaj javni organ ~ija je nadle`nost najbli`a tra`enoj informaciji. II - PRISTUP INFORMACIJAMA ^lanak 4. Pravo pristupa Svako fizi~ka i pravna osoba ima pravo pristupa informacijama koje su pod kontrolom javnog organa, a svaki javni or gan ima odgovaraju}u obvezu da te informacije priop}i. Pravo pristupa informacijama mo`e biti ograni~eno samo na na~in i pod uvjetima utvr|enim ovim zakonom. Utorak, 24. srpnja/jula 2001. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 623 ^lanak 5. Utvr|ivanje izuzetaka Tra`ena informacija bit }e utvr|ena izuzetom od priop}enja na temelju ocjene svakog pojedina~nog slu~aja, samo ako nadle`ni javni or gan: 1) utvrdi izuzetak u smislu ~l. 6., 7. i 8. ovog zakona za cijelu ili dio informacije i 2) utvrdi, nakon obavljenog ispitivanja javnog interesa u smislu ~lanka 9. ovoga zakona, da priop}avanje informacije nije u javnom interesu. ^lanak 6. Izuzeci u svezi djelokruga javnih organa Nadle`ni javni or gan mo`e utvrditi izuzetak u slu~ajevima kada se priop}avanjem informacije osnovano mo`e o~ekivati izazivanje zna~ajne {tete za sljede}e legitimne ciljeve Federacije: 1) interesi obrane i sigurnosti, kao i za{tita javne sigurnosti, 2) sprje~avanje kriminala i otkrivanje kriminala, 3) za{tita postupka dono{enja odluka u javnom organu, uklju~uju}i davanje mi{ljenja, savjeta ili preporuka, bilo da se radi o osobi zaposlenoj u javnom organu ili drugoj osobi koja radi za ili u ime javnog organa, s tim da to ne obuhva}a ~injeni~ne, statisti~ke, znanstvene ili tehni~ke informacije. ^lanak 7. Izuzetak u svezi s povjerljivim komercijalnim informacijama (1) Kada nadle`ni javni or gan osnovano utvrdi da zahtjev za pristup informaciji uklju~uje povjerljive komercijalne interese tre}e strane, bez odlaganja pismeno obavije{tava tre}u stranu o pojedinostima zahtjeva i upozorava je da }e se tra`ena informacija priop}iti, ako u roku od 15 dana od dana prijama ovoga obavje{tenja pismeno ne odgovori da smatra da je informacija povjerljiva i navede razloge zbog kojih bi njenim priop}avanjem mogla nastupiti {teta. (2) Nakon prijama odgovora u smislu stavka 1. ovoga ~lanka, nadle`ni javni or gan utvrdit }e izuzetak od priop}avanja tra`ene informacije. ^lanak 8. Izuzetak u za{titi privatnosti Nadle`ni javni or gan utvr|uje izuzetak od priop}avanja tra`ene informacije, ako osnovano utvrdi da informacija uklju~uje osobne interese koji se odnose na privatnost tre}e osobe. ^lanak 9. Ispitivanje javnog interesa (1) Nadle`ni javni or gan priop}ava tra`enu informaciju bez obzira na izuzetak utvr|en sukladno ~l. 6., 7. ili 8. ovog zakona, ako je to opravdano javnim interesom. Pri tome uzima u obzir svaku korist i {tetu koje mogu proiste}i iz priop}avanja informacije. (2) Prilikom dono{enja odluke je li priop}avanje informacije opravdano javnim interesom, nadle`ni javni or gan razmatra okolnosti naro~ito uklju~uju}i: svako nepo{tivanje zakonske obveze, postojanje bilo kakvog prijestupa, nepravde, zlouporabe vlasti ili nemara u obavljanju slu`bene du`nosti, neovla{tenog kori{tenja javnih fondova, opasnosti po zdravlje ili sigurnost pojedinca, javnosti ili okoline. (3) Ako se utvrdi da je priop}avanje tra`ene informacije, podnositelja zahtjeva koju je nadle`ni or gan utvrdio kao izuzetak u smislu ~l. 7. i 8. ovoga zakona u javnom interesu, nadle`ni javni or gan rje{enjem obavije{tava tre}u stranu da }e informaciju priop}iti po isteku roka od 15 dana od dana prijama tog rje{enja. Navedeno rje{enje sadr`i pouku o pravu na `albu, naznaku i adresu organa kojemu se `alba podnosi, rok i tro{kove za podno{enje `albe kao i uputu o pravu obra}anja Instituciji ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: om buds man), s naznakom neophodnih podataka za kontaktiranje ombudsmana. ^lanak 10. Razdvajanje informacije na dijelove Ukoliko je dio tra`ene informacije utvr|en kao izuzetak, nadle`ni javni or gan izdvaja taj dio i priop}ava ostatak informacije, osim ako uslijed ovog razdvajanja informacija nije postala nerazumljiva. III - POSTUPAK PRISTUPA INFORMACIJAMA ^lanak 11. Podno{enje zahtjeva (1) Zahtjev za pristup informacijama podnosi se onom javnom organu za koji podnositelj zahtjeva vjeruje da je nadle`an. (2) Zahtjev za pristup informaciji mora: 1) biti u pismenom obliku na jednom od slu`benih jezika Federacije, 2) dati dovoljno podataka o prirodi i/ili sadr`aju informacije, kako bi se omogu}ilo da javni organ uz razuman napor prona|e tra`enu informaciju i 3) sadr`avati ime podnositelja zahtjeva i njegovu adresu. (3) Ako se zahtjev odnosi na osobnu informaciju, podnositelj zahtjeva, zahtjev pored ispunjavanja uvjeta u smislu stavka 2. ovoga ~lanka, mo`e podnijeti samo fizi~ka osoba na koju se zahtjev odnosi, njezin zakonski zastupnik ili osoba koju je podnositelj zahtjeva pismeno ovlastio za pristup informaciji. Ako zahtjev podnese fizi~ka osoba na koju se zahtjev odnosi, ta osoba du`na je potpisati zahtjev i pokazati propisani osobni dokument s fotografijom. Ako zahtjev podnese zakonski zastupnik podnositelja zahtjeva ili osoba koju je podnositelj zahtjeva pismeno ovlastio za pristup informaciji, ta osoba du`na je potpisati zahtjev i pokazati propisani osobni dokument s fotografijom, dokaz o zakonskom zastupanju odnosno punomo}, kao i kopiju osobnog dokumenta podnositelja zahtjeva. (4) Javni or gan nije ovla{ten da ispituje opravdanost ili da zahtijeva obrazlo`enje zahtjeva. ^lanak 12. Nemogu}nost postupanja sukladno zahtjevu (1) Ako javni or gan nije u mogu}nosti udovoljiti zahtjevu zbog odsutnosti formalnih uvjeta utvr|enih st. 2. ili 3. ~lanka 11. ovoga zakona, javni or gan {to je prije mogu}e, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijama zahtjeva rje{enjem obavije{tava podnositelja zahtjeva, kada je takvo obavje{tavanje mogu}e, da zahtjev ne mo`e biti obra|en iz navedenog razloga. Navedeno rje{enje sadr`i pouku o pravu na `albu, naznaku i adresu organa kojem se `alba podnosi, rok i tro{kove za podno{enje `albe, kao i uputu o pravu obra}anja ombudsmanu sa naznakom neophodnih podataka za kontaktiranje ombudsmana. (2) Za zahtjeve koji nisu sukladno ~lanku 11. stavak 2. to~ka 2) ovoga zakona rje{enje iz stavka 1. ovoga ~lanka sadr`i i sva specifi~na pitanja koja mogu razjasniti zahtjev, kao i kopiju Vodi~a u smislu ~lanka 20. to~ka 1) ovoga zakona. (3) Rje{enjem iz st. 1. i 2. ovoga ~lanka obavje{tava se podnositelj zahtjeva da se njegov preina~eni zahtjev smatra novim zahtjevom. ^lanak 13. Odre|ivanje nadle`nog organa (1) Ako javni or gan koji primi zahtjev nije nadle`an, du`an je bez odlaganja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijama zahtjeva dostaviti zahtjev nadle`nom javnom organu i o tomu pismeno obavijestiti podnositelja zahtjeva. Ako javni or gan koji je primio zahtjev u navedenom roku utvrdi da posjeduje zahtijevanu informaciju, ne dostavlja zahtjev nadle`nom javnom organu, ali }e obavijestit taj nadle`ni javni or gan o pojedinostima zahtjeva. Ukoliko se nadle`ni javni or gan ne protivi da zahtjev bude obra|en, javni or gan koji je primio zahtjev smatra se nadle`nim javnim organom i du`an je postupiti u smislu ~lanka 14. ovog zakona. (2) Ako se ne mo`e utvrditi sjedi{te nadle`nog javnog organa, a javni or gan koji je primio zahtjev ima kontrolu nad tra`enom informacijom, javni or gan koji je primio zahtjev smatra se nadle`nim javnim organom. Ako se ne mo`e utvrditi sjedi{te nadle`nog javnog organa, a javni or gan koji je primio zahtjev nema kontrolu nad tra`enom informacijom, du`an je u roku iz stavka 1. ovoga ~lanka pismeno obavijestiti podnositelja zahtjeva o razlozima zbog kojih ne mo`e udovoljiti zahtjevu. Broj 32 - Strana 624 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 24. srpnja/jula 2001. ^lanak 14. Postupanje nadle`nog javnog organa nakon prijama zahtjeva (1) Nakon prijema zahtjeva za pristup informaciji nadle`ni javni or gan poduzima sve potrebne radnje da pribavi tra`enu informaciju i razmatra sve ~injenice i okolnosti od zna~aja za rje{avanje zahtjeva. (2) Kada nadle`ni javni or gan odobri pristup informaciji u cjelosti ili djelomi~no, rje{enje o tomu dostavlja podnositelju zahtjeva. Navedeno rje{enje sadr`i: 1) obavje{tenje o mogu}nosti osobnog pristupa informaciji u prostorijama nadle`nog javnog organa i 2) obavje{tenje o mogu}nosti umno`avanja informacije i o tro{kovima umno`avanja, uz napomenu da se umno- `avanje informacije omogu}ava nakon izvr{ene uplate. Kada je umno`avanje informacije neuobi~ajeno slo`eno ili dugotrajno, umno`avanje se omogu}ava podnositelju zahtjeva u vrijeme koje je prihvatljivo i za podnositelja zahtjeva i za nadle`ni javni organ i/ili 3) prilo`enu kopiju tra`ene informacije, kada se ista osigurava besplatno u smislu ~lanka 16. ovog zakona. (3) Ako nadle`ni javni or gan odbije pristup informaciji u cjelosti ili djelimi~no, rje{enjem obavije{tava podnositelja zahtjeva o tomu. Navedeno rje{enje sadr`i: 1) zakonski temelj za status izuze}a informacije u smislu ovoga zakona, uklju~uju}i sva materijalna pitanja va`na za dono{enje rje{enja, kao i uzimanje u obzir ~initelja javnog interesa i 2) pouku o pravu na `albu, naznaku i adresu organa kojemu se `alba podnosi, rok i tro{kove za podno{enje `albe kao i uputu o pravu obra}anja ombudsmanu s naznakom neophodnih podataka za kontaktiranje ombudsmana. (4) Rje{enja iz st. 2. i 3. ovoga ~lanka dostavljaju se {to je prije mogu}e, a najkasnije 15 dana od dana prijama zahtjeva. Za zahtjeve koji se obra|uju u smislu ~lanka 7. i/ili ~lanka 9. stavak 3. ovog zakona rok od 15 dana produ`ava se sukladno rokovima utvr|enim tim odredbama. Nadle`ni javni or gan, po hitnom postupku, pismeno izvje{}uje podnositelja zahtjeva o produ`etku roka, kao i o razlozima tog produ`enja. ^lanak 15. Jezik na kojem su informacije dostupne (1) Pristup informacijama osigurava se na jednom od slu`benih jezika Federacije, kao i, ako je to mogu}e i razumno u~initi, na izvornom jeziku koji je razli~it od jednog od slu`benih jezika. (2) Nadle`ni javni or gan nije du`an prevoditi zahtijevanu informaciju s jednog na drugi slu`beni jezik. ^lanak 16. Tro{kovi umno`avanja (1) Javni or gan ne napla}uje naknadu ili pristojbu za podnesene zahtjeve, rje{enja ili obavje{tenja u smislu ovoga zakona. Cijena se odre|uje samo za tro{kove umno`avanja, a utvr|uje se sukladno uputi koju u smislu ovoga zakona donosi federalni ministar pravde. (2) Za standardnu veli~inu fotokopija prvih deset stranica tro{kovi se ne napla}uju. IV - OSOBNE INFORMACIJE ^lanak 17. Pravo na izmjenu i davanje primjedbi na osobne informacije (1) Svaka osoba ima pravo osigurati da njezine osobne informacije koje su pod kontrolom javnog organa budu to~ne i, s obzirom na svrhu prikupljanja ili kori{tenja informacija, aktualne, potpune, od zna~aja za namjenu zbog koje su sa~injene ili da na bilo koji drugi na~in ne navode na pogre{an zaklju~ak. (2) Nakon odobravanja pristupa osobnim informacijama podnositelj zahtjeva mo`e postupiti u smislu stavka 1. ovoga ~lanka, tako {to podnosi: 1) Zahtjev za izmjenu navedenih osobnih informacija, koji nadle`ni javni organ mo`e odbiti ako utemeljeno utvrdi da navedene informacije ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga ~lanka. Ako nadle`ni javni organ odbije zahtjev, rje{enjem obavije{tava o tomu podnositelja zahtjeva, sukladno ~lanku 14. stavak 3. alineja 2) ovog zakona, i/ili 2) Primjedbe koje se odnose na navedene osobne informacije, koje nadle`ni javni organ prila`e uz te informacije. Primjedbe koje potpisuje podnositelj zahtjeva moraju se odnositi na osobne informacije kojima se prila`u. Nadle`ni javni organ {to je mogu}e prije, a najkasnije u roku od 15 dana prijama primjedaba pismeno obavje{tava ponositelja zahtjeva da su primjedbe prilo`ene uz odgovaraju}e osobne informacije. V - ODGOVORNOST JAVNIH ORGANA ^lanak 18. Du`nost pru`anja pomo}i Javni or gan du`an je da u okviru svojih mogu}nosti poduzme potrebne mjere pru`anja pomo}i fizi~koj ili pravnoj osobi koja tra`i da ostvari svoje pravo u smislu ovog zakona. ^lanak 19. Slu`benik za informiranje Javni or gan du`an je odrediti slu`benika za informiranje, koji obra|uje zahtjeve sa~injene u smislu ovoga zakona. Nakon odre|ivanja slu`benika za informiranje, njegovo ime i podaci za kontaktiranje dostavljaju se ombudsmanu. ^lanak 20. Obaveza objavljivanja i dostavljanja Javni or gan du`an je da objavi: 1) Vodi~ koji svakoj osobi omogu}ava pristup informacijama pod kontrolom javnog organa i koji naro~ito uklju~uje: informacije potrebne za obra}anje javnom organu i slu`beniku za informiranje; bitne elemente postupka podno{enja zahtjeva, zajedno s uzorkom za informiranje, bitne elemente postupka podno{enja zahtjeva zajedno s uzorkom zahtjeva u pisanoj formi; informacije o vrstama izuzetaka, postupku pristupa informacijama, tro{kovima umno`avanja, o pravnim lijekovima i svim bitnim rokovima. Vodi~ upu}uje i na indeks registar sukladno to~ki 2) ovoga ~lanka, kao i na na~in pristupa tom registru. Vodi~ se dostavlja ombudsmanu, svakoj op}inskoj i pravnoj knji`nici u Federaciji i ako je to mogu}e, objavljuje putem Interneta, a dostupan je na zahtjev. Vodi~ je besplatan; 2) Indeks registar koji sadr`i vrste informacija koje su pod kontrolom javnog organa, oblik u kojemu su informacije dostupne, kao i podatke o tomu gdje se mo`e pristupiti tim informacijama. Ovaj Indeks registar dostupan je sukladno obvezama dostavljanja utvr|enim u to~ki 1) ovog ~lanka; 3) Tromjese~ne podatke koji naro~ito uklju~uju: broj primljenih zahtjeva, vrstu tra`enih informacija, utvr|ene izuzetke, odluke donesene u tijeku postupka i kona~ne odluke. Ovi statisti~ki podaci dostavljaju se Parlamentu Federacije i ombudsmanu, a dostupni su na zahtjev; 4) Godi{nje izvje{}e koje sadr`i djelokrug, politiku, poslove, organizacijsku strukturu i financijske poslove javnog organa, {to naro~ito uklju~uje predlo`eni prora~un i godi{nje financijsko izvje{}e s podacima o ostvarenim prihodima i rashodima u prethodnoj godini. Navedeno izvje{}e dostavlja se Parlamentu Federacije i dostupno je na zahtjev. VI - OM BUDS MAN ^lanak 21. Om buds man Om buds man obavlja svoje funkcije u smislu ovoga zakona u okviru svog mandata i odgovornosti utvr|enih Ustavom Federacije i Zakonom o ombudsmanima Federacije Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 32/2000). ^lanak 22. Aktivnosti ombudsmana U obavljanju svojih funkcija u smislu ovoga zakona ombudsman mo`e, izme|u ostalog, razmatrati: Utorak, 24. srpnja/jula 2001. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 32 - Strana 625 1) sa~injavanje i dostavljanje informacija, kao {to su vodi~i i op}e preporuke koje se odnose na provedbu i primjenu ovoga zakona, 2) uklju~ivanje u godi{nje izvje{}e posebnog dijela koji se odnosi na njegove aktivnosti u smislu ovog zakona i 3) predlaganje naputaka o primjeni ovoga zakona svim nadle`nim organima u Federaciji, u suradnji s institucijom ombudsmana za Bosnu i Hercegovinu i ombudsmanom Republike Srpske. VII- PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 23. Me|usobna suradnja Svaki javni or gan u Federaciji du`an je pru`iti pomo} javnim organima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske kada primjena odgovaraju}ih zakona o slobodi pristupa informacijama zahtijeva njihovu suradnju. ^lanak 24. Odgovornost za primjenu ovoga zakona (1) Federalni ministar pravde du`an je poduzeti sve odgovaraju}e mjere, naro~ito uklju~uju}i izdavanje naputaka za u~inkovitu provedbu ovoga zakona. Federalni ministar pravde utvrdit }e tro{kove umno`avanja u smislu ~lanka 16. ovoga zakona, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona. (2) U roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona Vlada Federacije potpisat }e sporazum s Vladom Republike Srpske, kao i Vije}em ministara Bosne i Hercegovine, radi osiguranja primjene ~lanka 23. ovoga zakona. ^lanak 25. Odnos ovoga zakona prema drugim zakonima (1) S ciljem provedbe ovog zakona, Zakon o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 28/97), Zakon o upravnom postupku ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/98) i Zakon o upravnim sporovima ("Slu`bene novine Federacije BiH", broj 2/98) primjenjuju se na sva javne organe u smislu ovoga zakona, osim ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. (2) Ovim zakonom ne ograni~avaju se prava i obveze fizi~kih i pravnih osoba koja se odnose na na pristup informacijama sukladno zakonima o sudskom postupku, uklju~uju}i dokazni postupak, zakonima koji se odnose na osloba|anje od du`nosti svjedo~enja ili zakonima o administrativnim pristojbama, uklju~uju}i pristojbe za pribavljanje izvornih dokumenata, a isklju~uju}i pristojbe za podno{enje zahtjeva i dono{enje odluke. (3) Zakoni koji se usvoje nakon dono{enja ovog zakona, a ~ija srha nije izmjena ili dopuna ovoga zakona, ni na koji na~in ne mogu ograni~iti prava i obveze utvr|ene ovim zakonom. (4) Na svako kr{enje ovog zakona primjenjuju se sankcije utvr|ene kaznenim zakonima, zakonima o prekr{ajima i zakonima iz oblasti uprave, kao i drugim zakonima koji su na snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine. ^lanak 26. Stupanje na snagu i po~etak primjene Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u "Slu`benim novinama Federacije BiH", a primjenjuje se nakon isteka {est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona. Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH prof. dr. Ivo Kom{i}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r. Na osnovu ~lana IV.B.7.a) (IV) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Progla{ava se Zakon o slobodi pristupa informacija u Federaciji Bosne i Hercegovine koji je donio Parlament Federacije BiH na sjednici Doma naroda od 19. juna 2001. godine i na sjednici Predstavni~kog doma od 22. juna 2001. godine. Broj 01-508/01 13. jula 2001. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH Karlo Filipovi}, s. r. ZAKON O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE I - OP]E ODREDBE ^lan 1. Predmet i cilj Ovim zakonom ure|uje se pristup informacijama u posjedu javnih organa radi: 1) utvr|ivanja da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju zna~ajno javno dobro i da javni pristup informacijama poti~e ve}u transparentnost i odgovornost javnih organa, {to je neophodno za demokratski proces, 2) utvr|ivanja da svako fizi~ko ili pravno lice ima pravo pristupa ovim informacijama u najve}oj mogu}oj mjeri, u skladu sa javnim interesom, te da javni organi imaju odgovaraju}u obavezu da saop}e te informacije, 3) omogu}avanja svakom fizi~kom licu da zatra`i izmjenu i stavi primjedbe na svoje li~ne informacije pod kontrolom javnog organa. ^lan 2. Tuma~enje Odredbe ovog zakona tuma~e se tako da se u najve}oj mjeri i bez odlaganja olak{a i potakne saop}avanje informacija pod kontrolom javnog organa uz najni`u prihvatljivu cijenu. ^lan 3. Nazivi koji se koriste u zakonu Nazivi koji se koriste u ovom zakonu imaju sljede}a zna~enja: 1) informacija - svaki materijal kojim se prenose ~injenice, mi{ljenja, podaci ili bilo koji drugi sadr`aj, uklju~uju}i svaku kopiju ili njen dio, bez obzira na oblik, karakteristike, vrijeme kada je sa~injena i kako je klasificirana; 2) javni organ - organ odnosno pravno lice u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i to: - or gan zakonodavne vlasti, - or gan izvr{ne vlasti, - or gan sudske vlasti, - or gan uprave, - pravno lice sa javnim ovla{tenjima koje je osnovano u skladu sa zakonom, - pravno lice koje je u vlasni{tvu ili pod kontrolom Federacije, kantona, op}ine ili grada ili nad ~ijim radom javni or gan vr{i nadzor; 3) kontrola - posjedovanje informacija ili omogu}avanje pristupa informacijama; 4) li~na informacija - svaka informacija koja se odnosi na fizi~ko lice koje se mo`e neposredno ili posredno identificirati ~injenicama, naro~ito uklju~uju}i: identifikacioni broj, fizi~ki, mentalni, ekonomski, etni~ki, vjerski, kulturni ili socijalni identitet tog lica; 5) nadle`ni javni organ - javni organ koji ima kontrolu nad tra`enom informacijom, kao i javni organ koji je sa~inio informaciju ili za koga je sa~injena informacija. Ako se javni organ koji je sa~inio informaciju ili za koga je sa~injena informacija ne mo`e utvrditi, nadle`an je onaj Broj 32 - Strana 626 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 24. srpnja/jula 2001.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 48/99 03.12.1999 SN FBiH 02/98 zakon,upravni postupak,fbih 308 Na temelju ~lanka IV. 7. (VI) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~kog doma odr’anoj 25. svibnja 1999. godine i na sjednici Doma naroda odr’anoj 4. studenog 1999. godine. Broj 01-1081/99 29. studenog 1999. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH Ivo Andri} - Lu’anski,v. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU ^lanak 1. U Zakonu o upravnom postupku (“Slu’bene novine Federacije BiH”, broj 2/98) u ~lanku 2.u drugom redu iza rije~i “posebnim” dodaje se rije~ “federalnim”. ^lanak 2. U ~lanku 3. u prvom redu iza rije~i “je” dodaje se rije~ “federalnim”. ^lanak 3. U ~lanku 49. stavak 4. mijenja se i glasi: “Om buds men mo’e, ako na|e da ima temelja, prisustvovati upravnom postupku radi ostvarivanja svojih funkcija u za{titi ljudskog dostojanstva, prava i sloboda gra|anina zajam~enih ustavom i instrumentima navedenim u Aneksu Ustava Federacije. Om buds men mo’e prisustvovati u upravnom postupku do dono{enja pravomo}nog upravnog akta i u postupcima vanrednih pravnih lijekova. U toku postupka iz stavka 4. ovog ~lanka, Om buds men mo’e pregledati sva slu’bena dokumenta koja se odnose na upravne spise i zahtijevati suradnju slu’bene osobe ovla{}ene za rje{avanje upravnih stvari u upravnom postupku i drugih slu’benih osoba, a posebno u pribavljanju potrebnih informacija, dokumenata i spisa koji se odnose na upravnu stvar koja je predmet upravnog postupka." ^lanak 4. U ~lanku 79. u stavku 2. u drugom redu iza rije~i “ima” dodaje se rije~ “om buds men”. ^lanak 5. Ovaj zakon stu pa na snagu osmog dana od dana objave u “Slu’benim novinama Federacije BiH”. Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Pero Mad’ar, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r. Na osnovu ~lana IV. 7. (VI) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku koji je donio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Predstavni~kog doma odr’anoj 25. maja 1999. godine i na sjednici Doma naroda odr’anoj 4. novembra 1999. godine. Broj 01-1081/99 29. novembra 1999. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH Ivo Andri} - Lu’anski, s. r. ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU ^lan 1. U Zakonu o upravnom postupku (“Slu’bene novine Federacije BiH”, broj 2/98) u ~lanu 2., u drugom redu iza rije~i “posebnim” dodaje se rije~ “federalnim”. ^lan 2. U ~lanu 3. u prvom redu iza rije~i “je” dodaje se rije~ “federalnim”.
Zakon o upravnom postupku FBiH Federacija BiH Službene novine FBiH 02/98 20.01.1998 SN FBiH 48/99 zakon,upravni postupak,fbih 12 Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, ~lanka 7a Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o upravnom postupku koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~ kog doma odr‘anoj 29. listopada/oktobra 1997. godine i na sjednici Doma naroda odr‘anoj 4. prosinca/decembra 1997. godine. Broj 01-7/98 8. januara/sije~nja 1998. godine Sarajevo Predsjednik Federaciji BiH prof. dr Ejup Gani}, s. r. ZAKON O UPRAVNOM POSTUPKU PRVI DIO OP]E ODREDBE I - OSNOVNA NA^ELA 1.Va‘enje zakona ^lanak 1. (1) Po ovom zakonu du‘ni su postupati organi uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) i organi uprave kantona-‘upanije, kao i gradske i op}inske slu‘be za upravu i drugi organi (u daljem tekstu: organi) kad u upravnim stvarima, neposredno primjenjuju}i propise, rje{avaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima gra|ana, pravnih osoba ili drugih stranaka. (2) Nadle‘na tijela kantona - ‘upanija mogu donositi dopunska pravila upravnog postupka koja moraju biti sukladna ovom zakonu. (3) Po ovom zakonu du‘na su postupati i poduze}a (dru{tva), ustanove i druge pravne osobe kad u obavljanju javnih ovlasti (u daljem tekstu: institucije koje imaju javne ovlasti) koje su im povjerene zakonom ili propisom gradskog ili op}inskog vije}a, rje{avaju u upravnim stvarima. 2. Poseban postupak ^lanak 2. Pojedina pitanja postupka za odre|enu upravnu oblast mogu se samo izuzetno, posebnim zakonom urediti druk~ije nego {to su ure|ena ovim zakonom, ako je to nu‘no za druga~ije postupanje u tim pitanjima, s tim da ne mogu biti protivna na~elima ovog zakona. 3. Supsidijarna primjena zakona ^lanak 3. U upravnim oblastima za koje je zakonom propisan poseban postupak, postupa se po odredbama tog zakona, s tim da se po odredbama ovog zakona postupa u svim pitanjima koja nisu ure|ena posebnim zakonom. 4. Na~elo zakonitosti ^lanak 4. (1) Organi i institucije koje imaju javne ovlasti kada postupaju u upravnim stvarima du‘ni su da te stvari rje{avaju na osnovu zakona i drugih propisa, kao i op}ih akata institucija koje imaju javne ovlasti i koje one donose na osnovu javnih ovlasti. (2) U upravnim stvarima u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovla{ten da rje{ava po slobodnoj ocjeni, rje{enje mora biti doneseno u granicama ovla{tenja i u skladu s ciljem s kojim je ovla{tenje dato. (3) Pravila postupka utvr|ena odredbama ovog zakona va‘e i za slu~ajeve u kojima je organ odnosno institucija koja ima javne ovlasti ovla{ten da u upravnim stvarima rje{ava po slobodnoj ocjeni. 5. Za{tita prava gra|ana i za{tita javnog interesa ^lanak 5. (1) Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti vode postupak i rje{avaju, du‘ni su da strankama omogu}e da {to lak{e za{tite i ostvare svoja prava, vode}i pri tom ra~una da ostvarivanje njihovih prava ne bude na {tetu prava drugih osoba niti u suprotnosti sa zakonom utvr|enim javnim interesom. Godina V - Broj 2 Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. S A R A J E V O Akontacija za I kvartal 1998. uklju~uju}i i pretplatu za "Slu‘beni glasnik BiH": KM 45.- (2) Kad slu‘bena osoba koja rje{ava neku upravnu stvar, s obzirom na postoje}e ~injeni~no stanje, sazna ili ocijeni da odre|ena stranka ima osnova za ostvarenje nekog prava, upozori} e je na to. (3) Ako se na osnovu zakona strankama nala‘u kakve obveze, prema njima }e se primjenjivati one mjere predvi|ene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama posti‘e cilj zakona. 6. Na~elo efikasnosti ^lanak 6. Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rje{avaju u upravnim stvarima, du‘ni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa gra|ana, poduze}a (dru{tava), ustanova i drugih pravnih osoba, {to obuhvata dobru organizaciju na izvr{avanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rje{avanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari. 7. Na~elo materijalne istine ^lanak 7. U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se utvrditi sve ~injenice koje su od va‘nosti za dono{enje zakonitog i pravilnog rje{enja. 8. Na~elo saslu{anja stranke ^lanak 8. (1) Prije dono{enja rje{enja stranci se mora pru‘iti mogu}nost da se izjasni o svim ~injenicama i okolnostima koje su va‘ne za dono{enje rje{enja. (2) Rje{enje se mo‘e donijeti bez prethodnog izja{njenja stranke samo u slu~ajevima kad je to zakonom dopu{teno. 9. Ocjena dokaza ^lanak 9. Koje }e ~injenice uzeti kao dokazane odlu~uje ovla{tena slu‘bena osoba po svom uvjerenju, na osnovu savjesne i bri‘ljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. 10. Samostalnost u rje{avanju ^lanak 10. (1) Organ vodi upravni postupak i donosi rje{enje samostalno u okviru ovlasti datih zakonom, drugim propisima i op}im aktima. (2) Ovla{tena slu‘bena osoba organa nadle‘nog za vo|enje postupka samostalno utvr|uje ~injenice i okolnosti, i na podlozi utvr|enih ~injenica i okolnosti primjenjuje propise, odnosno op}e akte na konkretni slu~aj. 11. Pravo ‘albe ^lanak 11. (1) Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ‘albe. Samo zakonom mo‘e se propisati da u pojedinim upravnim stvarima ‘alba nije dopu{tena, i to ako se na drugi na~in osigura za{tita prava i zakonitosti. (2) Ako nema organa uprave drugog stupnja, ‘alba protiv prvostupanjskog rje{enja mo‘e se izjaviti samo kad je to zakonom predvi|eno. Tim zakonom odredit }e se i organ koji }e rje{avati po ‘albi. (3) Pod uvjetima iz ovog zakona stranka ima pravo ‘albe i kad prvostupanjski organ nije u odre|enom roku donio rje{enje o njenom zahtjevu. (4) Protiv rje{enja donesenog u drugom stupnju ‘alba nije dopu{tena. 12. Kona~nost rje{enja ^lanak 12. Rje{enje protiv kojeg se ne mo‘e izjaviti redovno pravno sredstvo (‘alba) u upravnom postupku (kona~no u upravnom postupku), a kojim je stranka stekla neko pravo, odnosno kojim su stranci odre|ene neke obveze, mo‘e se poni{titi, ukinuti ili izmijeniti samo u slu~ajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvi|eni. 13. Pravomo}nost rje{enja ^lanak 13. Rje{enje protiv koga se ne mo‘e izjaviti ‘alba niti pokrenuti upravni spor (pravomo}no rje{enje), a kojim je stranka stekla odre|ena prava, odnosno kojim su stranci odre|ene neke obveze, mo‘e se poni{titi, ukinuti ili izmijeniti samo u slu~ajevima koji su ovim ili drugim zakonom predvi|eni. 14. Ekonomi~nost postupka ^lanak 14. Postupak se ima voditi brzo i sa {to manje tro{kova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje u~estvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve {to je potrebno za pravilno utvr|ivanje ~injeni~nog stanja i za dono{enje zakonitog i pravilnog rje{enja. 15. Pomo} neukoj stranci ^lanak 15. Organ koji vodi postupak starat }e se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje u~estvuju u postupku ne bude na {tetu prava koja im po zakonu pripadaju. 16. Upotreba jezika i pisma ^lanak 16. (1) Upravni postupak vodi se na bosanskom jeziku i hrvatskom jeziku, a kao sredstva komuniciranja mogu se koristiti i ostali jezici. (2) Organ koji vodi upravni postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog jezika i hrvatskog jezika. (3) Ako je federalnim zakonom kao slu‘beni jezik odre|en i dodatni jezik, taj jezik }e se koristiti sukladno federalnom zakonu. (4) Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke, organ koji vodi postupak du‘an je da joj omogu}i da prati tok postupka na svom jeziku. Organ }e pou~iti stranku odnosno drugog u~esnika o mogu}nosti kori{tenja njenog jezika u postupku, a u zapisnik }e se zabilje‘iti da je stranka, odnosno drugi u~esnik pou~en o tom pravu i njegova izjava u svezi sa datom poukom unijet }e se u zapisnik. (5) Stranke i drugi u~esnici u postupku koji nisu dr‘avljani Federacije Bosne i Hercegovine, a ne znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo da tok postupka prate preko tuma~a (prevodioca). (6) U upravnom postupku slu‘beno pismo je latinica. 17. Upotreba izraza "organ" ^lanak 17. Pod organom koji vodi postupak odnosno rje{ava u upravnim stvarima, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se organi uprave i upravne ustanove, slu‘be i institucije iz ~lanka 1. ovog zakona, ako ovim zakonom nije druga~ije odre|eno. II - NADLE@NOST 1. Stvarna i mjesna nadle‘nost ^lanak 18. (1) Stvarna nadle‘nost za rje{avanje u upravnom postupku odre|uje se po propisima kojima se ure|uje odre|ena upravna Broj 2 - Strana 34 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. oblast ili po propisima kojima se odre|uje nadle‘nost pojedinih organa. (2) Mjesna nadle‘nost se odre|uje po federalnim propisima kojima su ure|ene federalne jedinice (kantoni - ‘upanije) Federacije, kao i po propisima o teritorijalnoj podjeli op}ina i po propisima o organizaciji federalnih i kantonalnih-‘upanijskih organa uprave, odnosno po gradskim i op}inskim propisima o organizaciji gradskih i op}inskih slu‘bi za upravu. ^lanak 19. (1) Za rje{avanje u upravnim stvarima u prvom stupnju stvarno je nadle‘an federalni i kantonalni-‘upanijski organ uprave, odnosno gradska i op}inska slu‘ba za upravu, ako zakonom ili odlukom gradskog, odnosno op}inskog vije}a nije odre|ena nadle‘nost drugog organa. (2) Federalni organi uprave rje{avaju u prvom stupnju u onim upravnim stvarima iz isklju~ive nadle‘nosti Federacije, i zajedni~ ke nadle‘nosti Federacije i kantona-‘upanije koje su federalnim zakonom stavljene u nadle‘nost tih organa, osim pitanja koja su federalnim zakonom prenesena na kantonalne-‘upanijske organe uprave, odnosno gradske i op}inske slu‘be za upravu, kao i u upravnim stvarima iz nadle‘nosti kantona-‘upanije koje su zakonom kantona-‘upanije prenesene na federalne organe uprave. (3) Kantonalni-‘upanijski organi uprave rje{avaju u prvom stupnju u upravnim stvarima koje su kantonalnim-‘upanijskim zakonom stavljene u nadle‘nost kantonalnih-‘upanijskih organa uprave i u upravnim stvarima koje su federalnim zakonom prenesene na kantonalne-‘upanijske organe uprave. (4) Gradske odnosno op}inske slu‘be za upravu rje{avaju u prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i samouprave koje su statutom grada odnosno op}ine i propisom gradskog odnosno op}inskog vije}a stavljene u nadle‘nost gradskih odnosno op}inskih slu‘bi za upravu, kao i u upravnim stvarima koje su federalnim i kantonalnim-‘upanijskim zakonom prenesene u nadle‘nost tih slu‘bi. (5) Ako propisima iz st. 1. do 4. ovog ~lanka nije odre|eno koji je organ uprave stvarno nadle‘an za rje{avanje u odre|enoj upravnoj stvari, a to se ne mo‘e utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u nadle‘nost organa uprave koji je nadle‘an za poslove uprave u Federaciji odnosno kantonu- ‘upaniji, a u gradu i op}ini slu‘ba koja se odredi propisom gradskog odnosno op}inskog vije}a. ^lanak 20. (1) Nijedan organ ne mo‘e preuzeti odre|enu upravnu stvar iz nadle‘nosti drugog organa i sam je rije{iti, osim ako je to zakonom predvi|eno i pod uvjetima propisanim tim zakonom. (2) Organ nadle‘an za rje{avanje u odre|enoj upravnoj stvari mo‘e samo na osnovu izri~itog zakonskog ovla{tenja prenijeti rje{avanje u toj stvari na drugi organ. (3) Stvarna i mjesna nadle‘nost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom organa i stranaka, ni dogovorom organa, osim ako je to zakonom druk~ije odre|eno. ^lanak 21. (1) U okviru propisa predvi|enih u ~lanku 18. stavak 2. ovog zakona, mjesna nadle‘nost se odre|uje: 1) u stvarima koje se odnose na nepokretnost - prema mjestu gdje se nepokretnost nalazi; 2) u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduze}a (dru{tva), ustanove ili druge pravne osobe - prema mjestu njihovog sjedi{ta. U stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih osoba, nadle‘nost se odre|uje prema sjedi{tu poslovne jedinice; 3) u stvarima koje se odnose na vo|enje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odre|enom mjestu - prema sjedi{tu radnje, odnosno prema mjestu gdje se djelatnost obavlja; 4) u ostalim stvarima - prema prebivali{tu stranke. Kad ima vi{e stranaka, nadle‘nost se odre|uje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema prebivali{te u Federaciji, nadle‘nost se odre|uje prema mjestu njenog boravi{ta, a ako nema ni boravi{ta - prema mjestu njenog posljednjeg prebivali{ta, odnosno boravi{ta u Federaciji. (2) Ako se mjesna nadle‘nost ne mo‘e odrediti po odredbama stavka 1. to~. 1 do 4. ovog ~lanka, ona se odre|uje prema mjestu gdje je nastao povod za vo|enje postupka. (3) U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod za vo|enje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, mjesna se nadle‘nost odre|uje prema mati~noj luci broda, odnosno mati~nom pristani{tu zrakoplova. (4) Odredbe ovog ~lanka primjenjuju se ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. ^lanak 22. (1) Ako bi prema odredbama ~lanka 21. ovog zakona istovremeno bila mjesno nadle‘na dva ili vi{e organa, nadle‘an je onaj organ koji je prvi pokrenuo postupak, ali se mjesno nadle‘ni organi mogu sporazumjeti koji }e od njih voditi postupak. (2) Svaki mjesno nadle‘ni organ izvr{it }e na svom podru~ju one radnje postupka koje ne trpe odlaganje. ^lanak 23. Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadle‘an zadr‘ava nadle‘nost i kad u toku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi bio mjesno nadle‘an drugi organ. Organ koji je pokrenuo postupak mo‘e ustupiti predmet organu koji je prema novim okolnostima postao mjesno nadle‘an, ako se time znatno olak{ava postupak, naro~ito za stranku. ^lanak 24. (1) Svaki organ pazi po slu‘benoj du‘nosti u toku cijelog postupka na svoju stvarnu i mjesnu nadle‘nost. (2) Ako organ na|e da nije nadle‘an za rad po odre|enoj upravnoj stvari, postupi}e na na~in propisan u ~lanku 65. st.3. i 4. ovog zakona. (3) Ako je nenadle‘ni organ izvr{io koju radnju postupka, nadle‘ni organ kome je stvar ustupljena cijeni}e da li }e koju od tih radnji ponoviti. 2. Stranke sa diplomatskim imunitetom ^lanak 25. (1) Glede nadle‘nosti doma}ih organa u stvarima u kojima je stranka stranac koji u‘iva pravo imuniteta u Federaciji, strana dr‘ava ili me|unarodna organizacija, imaju u upravnom postupku polo‘aj ure|en me|unarodnim pravom, odnosno me|unarodnim ugovorima, priznatim od strane Bosne i Hercegovine i Federacije. (2) U slu~aju sumnje o postojanju i obimu prava imuniteta, obja{njenje daje organ uprave nadle‘an za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (3) Slu‘bene radnje koje se ti~u osoba koje u‘ivaju pravo imuniteta obavljaju se posredovanjem organa uprave nadle‘nog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 3. Prostorno ograni~enje nadle‘nosti ^lanak 26. (1) Svaki organ vr{i slu‘beni rad u granicama svog podru~ja. (2) Ako postoji opasnost zbog odga|anja, a slu‘benu radnju bi trebalo izvr{iti van granica podru~ja organa, organ mo‘e Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 35 izvr{iti radnju i van granica svog podru~ja. On je du‘an da o tome odmah obavijesti organ na ~ijem je podru~ju tu radnju poduzeo. (3) Slu‘bene radnje u zgradama ili drugim objektima u posjedu vojnih organa obavljaju se po prethodnoj prijavi zapovjedniku zgrade, odnosno objekta i po sporazumu s njim. (4) Slu‘bene radnje koje se obavljaju na eksteritorijalnom podru~ju vr{e se posredovanjem organa uprave nadle‘nog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 4. Sukob nadle‘nosti ^lanak 27. Sukobe nadle‘nosti u upravnom postupku izme|u organizacionih jedinica federalnih organa uprave koje se nalaze van sjedi{ta federalnog organa uprave, a osnovane su sa zadatkom da obavljaju odre|ene upravne poslove iz nadle‘nosti federalnog organa uprave, rje{ava federalni organ uprave iz ~ije nadle‘nosti obavljaju poslove te organizacione jedinice. ^lanak 28. Sukob nadle‘nosti u upravnom postupku na nivou Federacije rje{ava: 1) izme|u federalnih organa uprave, izme|u federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i izme|u federalnih ustanova - Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije); 2) izme|u organa uprave dva ili vi{e kantona-‘upanija - Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud Federacije); 3) izme|u institucija koje imaju javne ovlasti s podru~ja dva ili vi{e kantona-‘upanija, kao i sukobe nadle‘nosti izme|u tih institucija i federalnih organa uprave - Vrhovni sud Federacije; 4) izme|u federalnih organa uprave i federalnih ustanova i kantonalnih-‘upanijskih organa uprave i kantonalnih- ‘upanijskih ustanova, kao i federalnih i kantonalnih- ‘upanijskih institucija koje imaju javne ovlasti - Vrhovni sud Federacije. ^lanak 29. Sukobe nadle‘nosti u upravnom postupku izme|u vlada dva ili vi{e kantona-‘upanija, odnosno izme|u Vlade Federacije i vlade kantona-‘upanije, rje{ava Vrhovni sud Federacije. ^lanak 30. Sukobe nadle‘nosti u upravnom postupku izme|u federalnih organa koji nisu predvi|eni u ~l. 27. i 28. ovog zakona i za koje nije odre|ena nadle‘nost drugog organa ili suda, rje{ava Vrhovni sud Federacije. ^lanak 31. Sukob nadle‘nosti u upravnom postupku u kantonu-‘upaniji rje{ava: 1) izme|u kantonalnih-‘upanijskih organa uprave, izme|u kantonalnih-‘upanijskih organa uprave i kantonalnih- ‘upanijskih ustanova, kao i izme|u kantonalnih-‘upanijskih ustanova - vlada kantona-‘upanije; 2) izme|u kantonalnih-‘upanijskih institucija koje imaju javne ovlasti i kantonalnih-‘upanijskih organa uprave i kantonalnih-‘upanijskih ustanova - najvi{i sud kantona- ‘upanije. ^lanak 32. Sukob nadle‘nosti u upravnom postupku u op}ini rje{ava: 1) izme|u op}inskih slu‘bi za upravu, izme|u op}inskih slu‘bi za upravu i op}inskih ustanova, kao i izme|u op}inskih ustanova - op}inski na~elnik; 2) izme|u op}inskih slu‘bi za upravu dvije ili vi{e op}ina - najvi{i sud kantona-‘upanije; 3) izme|u institucija koje imaju javne ovlasti s podru~ja dvije ili vi{e op}ina, kao i sukobe nadle‘nosti izme|u tih institucija i op}inskih slu‘bi za upravu - najvi{i sud kantona-‘ upanije; 4) izme|u op}inskih na~elnika dvije ili vi{e op}ina, odnosno izme|u op}inskog na~elnika i vlade kantona-‘upanije - najvi{i sud kantona-‘upanije. ^lanak 33. Sukob nadle‘nosti u upravnom postupku u gradu rje{ava: 1) izme|u gradskih slu‘bi za upravu, izme|u gradskih slu‘bi za upravu i gradskih ustanova, kao i izme|u gradskih ustanova - gradona~elnik; 2) izme|u gradskih slu‘bi za upravu i op}inskih slu‘bi za upravu - najvi{i sud kantona-‘upanije; 3) izme|u gradskih institucija koje imaju javne ovlasti, kao i sukobe nadle‘nosti izme|u tih institucija i gradskih slu‘bi za upravu i gradskih ustanova - najvi{i sud kantona- ‘upanije. ^lanak 34. (1) Kada se dva organa izjasne kao nadle‘ni ili kao nenadle‘ni za rje{avanje u istoj upravnoj stvari, prijedlog za rje{avanje sukoba nadle‘nosti podnosi organ koji je posljednji odlu~ivao o svojoj nadle‘nosti, a mo‘e ga podnijeti i stranka. (2) Organ koji rje{ava sukob nadle‘nosti istovremeno }e poni{titi rje{enje koje je u upravnoj stvari donio nenadle‘ni organ, odnosno poni{ti}e zaklju~ak kojim se nadle‘ni organ izjasnio kao nenadle‘an i dostavit }e spise predmeta nadle‘nom organu. (3) Protiv rje{enja kojim se odlu~uje o sukobu nadle‘nosti stranka ne mo‘e izjaviti posebnu ‘albu ni voditi poseban upravni spor. (4) Odredbe ~lanka 22. stavak 2. ovog zakona shodno se primjenjuje i u slu~aju sukoba nadle‘nosti. ^lanak 35. (1) Ako organ u sukobu smatra da mu je rje{enjem kojim je odlu~eno o sukobu nadle‘nosti povrije|eno kakvo pravo, mo‘e na to rje{enje izjaviti ‘albu. Ako je o sukobu nadle‘nosti rije{io nadle‘ni sud, ‘alba nije dopu{tena. (2) Ako organ nadle‘an za rje{avanje po ‘albi iz stavka 1. ovog ~lanka utvrdi da rje{enje o sukobu nije zasnovano na propisima, raspravit }e odnose koji su usljed toga nastali izme|u organa koji se ‘alio i organa koji je rje{enjem o sukobu nadle‘nosti ogla{en za nadle‘nog, vode}i ra~una o pravima koja po odgovraju}im propisima pripadaju organu koji se ‘alio. Rje{enje doneseno po ‘albi smatra se prvostupanjskim rje{enjem o odnosima koji se njime rje{avaju. (3) @alba po stavku 1. ovog ~lanka i rje{enje doneseno po toj ‘albi nemaju uticaja na upravni postupak u konkretnom predmetu, jer tu upravnu stvar rje{ava organ koji je odre|en kao nadle‘an rje{enjem donesenim o sukobu nadle‘nosti. 5. Slu‘bena osoba ovla{tena za vo|enje postupka i za rje{avanje ^lanak 36. (1) U upravnoj stvari za ~ije je rje{avanje nadle‘an organ uprave, rje{enje u upravnom postupku donosi rukovoditelj tog organa, ako propisima o organizaciji tog organa ili drugim posebnim propisima nije druk~ije odre|eno. (2) Rukovoditelj organa uprave mo‘e ovlastiti drugu slu‘benu osobu istog organa da rje{ava u upravnim stvarima iz odre|ene vrste upravnih poslova ili drugu stru~nu slu‘benu Broj 2 - Strana 36 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. osobu za vo|enje postupka odnosno preduzimanje radnje u postupku prije dono{enja rje{enja. (3) O ovla{tenju slu‘benih osoba iz stavka 2. ovog ~lanka, rukovoditelj organa uprave du‘an je donijeti posebno rje{enje koje sadr‘i li~ne podatke slu‘benih osoba i obim njihovih ovla{tenja za rje{avanje u upravnim stvarima ( da rje{ava upravne stvari ili da vodi upravni postupak ili i jedno i drugo ). (4) Ovla{tenje za rje{avanje obuhvata i vo|enje postupka koje prethodi rje{avanju. ^lanak 37. Ako je za rje{avanje u upravoj stvari nadle‘na Vlada Federacije ili vlada kantona-‘upanije, postupak vodi i priprema prijedlog rje{enja ovla{tena osoba ili tijelo koje svojim aktom odrede te vlade, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. ^lanak 38. Ako je za rje{avanje u upravnoj stvari nadle‘an dom Parlamenta Federacije ili zakonodavno tijelo kantona-‘upanije odnosno gradsko ili op}insko vije}e, postupak vodi i priprema prijedlog rje{enja ovla{tena osoba ili komisija ili drugo tijelo koje svojim aktom odrede ti organi, ako zakonom odnosno drugim propisom nije druk~ije odre|eno. ^lanak 39. U upravnim stvarima u kojima rje{ava institucija koja ima javne ovlasti, rje{enje donosi rukovoditelj institucije, ako zakonom ili drugim propisom nije druk~ije odre|eno. Rukovoditelj mo‘e ovlastiti drugu slu‘benu osobu institucije da poduzima radnje u postupku do dono{enja rje{enja ili da rje{ava u upravnim stvarima iz nadle‘nosti te institucije, o ~emu se donosi posebno rje{enje koje sadr‘i li~ne podatke slu‘benih osoba i obime ovla{tenja za rje{avanje u upravnim stvarima. 6. Pravna pomo} ^lanak 40. (1) Za izvr{enje pojedinih radnji u postupku koje se imaju poduzeti izvan podru~ja nadle‘nog organa, ovaj }e organ zamoliti organ uprave na ~ijem se podru~ju radnja ima poduzeti da izvr{i te radnje. (2) Organ nadle‘an za rje{avanje u upravnoj stvari mo‘e, radi lak{eg i br‘eg obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih tro{kova, zamoliti drugi odgovaraju}i organ ovla{ten za poduzimanje takve radnje da izvr{i pojedinu radnju u postupku. ^lanak 41. (1) Organi, kao i institucije koje imaju javne ovlasti za rje{avanje u upravnim stvarima, du‘ni su jedni drugima ukazivati pravnu pomo} u upravnom postupku. Ova se pomo} tra‘i posebnom molbom. (2) Zamoljeni organi,odnosno institucije iz stavka 1. ovog ~lanka, du‘ni su postupati po molbi u granicama svog podru~ja i djelokruga, bez odga|anja, a najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe. (3) Pravna pomo} za izvr{enje pojedinih radnji u postupku mo‘e se tra‘iti od sudova samo u okviru posebnih propisa. Izuzetno, organ,odnosno institucija koja ima javne ovlasti za rje{avanje u upravnim stvarima, mo‘e tra‘iti od sudova da im dostave spise koji su potrebni za vo|enje upravnog postupka. Sudovi su du‘ni postupiti po takvom tra‘enju ako se time ne ometa sam sudski postupak. Sud mo‘e odrediti rok u kom mu se spisi moraju vratiti. (4) Za pravnu pomo} u odnosu sa inozemnim organima va‘e odredbe me|unarodnih ugovora, a ako ovih ugovora nema, primjenjuje se na~elo reciprociteta. Ako postoji sumnja o postojanju reciprociteta, obja{njenje o tom pitanju zatra‘it }e se od organa uprave nadle‘nog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. (5) Doma}i organi ukazuju pravnu pomo} inozemnim organima na na~in predvi|en u doma}em zakonu. Organ }e uskratiti pravnu pomo} ako se tra‘i radnja koja je protivna doma}em zakonu. Radnja koja je predmet molbe inozemnog organa mo‘e se izvr{iti i na na~in koji zahtijeva inozemni organ, ako takav postupak nije protivan doma}em zakonu. (6) Ako me|unarodnim ugovorima nije predvi|ena mogu}nost neposrednog kontakta sa inozemnim organima, doma}i organi kontaktiraju sa inozemnim organima preko organa uprave nadle‘nog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. 7. Izuze}e ^lanak 42. Slu‘bena osoba koja je ovla{tena da rje{ava ili da obavlja pojedine radnje u postupku, izuzet }e se od rada u predmetu: 1) ako je u predmetu u kome se vodi postupak stranka, suovla{tenik, odnosno suobveznik, svjedok, vje{tak, puno-mo}nik ili zakonski zastupnik stranke; 2) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomo}nikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobo~noj liniji do ~etvrtog stupnja zaklju~no, bra~ni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaklju~no, pa i onda kad je brak prestao; 3) ako je sa strankom, zastupnikom ili punomo}nikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca, usvojenika ili hranioca; 4) ako je u prvostupanjskom postupku u~estvovalo u vo|enju postupka ili u dono{enju rje{enja. ^lanak 43. Slu‘bena osoba koja je ovla{tena da rje{ava u odre|enoj upravnoj stvari ili da obavi koju radnju u postupku, ~im sazna da postoji koji od razloga za izuze}e iz ~lanka 42. ovog zakona, du‘na je da prekine svaki dalji rad na predmetu i da o tome obavijesti organ nadle‘an za rje{avanje o izuze}u (~lanak 45). Ako slu‘bena osoba smatra da postoje druge okolnosti koje opravdavaju njeno izuze}e, obavijestit }e o tome isti organ ne prekidaju}i rad. ^lanak 44. (1) Stranka mo‘e zahtijevati izuze}e slu‘bene osobe iz razloga navedenih u ~lanku 42. ovog zakona, a i kad postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njenu nepristrasnost. U svom zahtjevu stranka mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji koji od razloga za izuze}e. (2) Slu‘bena osoba za koju je stranka zahtijevala izuze}e iz nekog od razloga navedenog u ~lanku 42. ovog zakona ne mo‘e, sve do dono{enja zaklju~ka o ovom zahtjevu, obavljati nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odga|anje. ^lanak 45. (1) O izuze}u slu‘bene osobe u federalnom organu uprave i federalne ustanove, odnosno u kantonalnom-‘upanijskom organu uprave i kantonalnoj- ‘upanijskoj ustanovi, odlu~uje rukovoditelj koji rukovodi tim organom odnosno ustanovom. (2) O izuze}u slu‘bene osobe u gradskoj odnosno op}inskoj slu‘bi za upravu odlu~uje gradona~elnik odnosno op}inski na~elnik. (3) O izuze}u slu‘bene osobe organa koji se nalazi u sastavu organa uprave odlu~uje rukovoditelj organa koji se nalazi u sastavu organa uprave. (4) O izuze}u rukovoditelja iz stavka 1. ovog ~lanka odlu~uje Vlada Federacije odnosno vlada kantona-‘upanije, a o izuze}u rukovoditelja organa koji se nalazi u sastavu drugog organa uprave odlu~uje rukovoditelj organa u ~ijem se sastavu nalazi taj organ. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 37 (5) O izuze}u gradona~elnika odnosno op}inskog na~elnika odlu~uje gradsko odnosno op}insko vije}e. (6) O izuze}u slu‘bene osobe institucije koja ima javne ovlasti odlu~uje rukovoditelj te institucije, a o izuze}u rukovoditelja te institucije odlu~uje organ utvr|en statutom ili drugim op}im aktom institucije, ako zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona ili drugim posebnim propisom nije druk~ije odre|eno. (7) Odredbe ovog zakona o izuze}u slu‘benih osoba shodno se primjenjuju i na izuze}e slu‘benih osoba iz ~l. 37. i 38. ovog zakona. O izuze}u tih osoba odlu~uju odgovaraju}a vlada odnosno dom. (8) O izuze}u se odlu~uje zaklju~kom. ^lanak 46. (1) U zaklju~ku o izuze}u odredit }e se slu‘bena osoba koja }e rje{avati, odnosno obavljati pojedine radnje u postupku u vezi s predmetom u kome je izuze}e odre|eno. (2) Protiv zaklju~ka kojim se odre|uje izuze}e nije dopu{tena ‘alba. ^lanak 47. (1) Odredbe ~lanka 45. ovog zakona o izuze}u slu‘benih osoba shodno se primjenjuju i na izuze}e zapisni~ara. (2) Zaklju~ak o izuze}u zapisni~ara donosi slu‘bena osoba koja je ovla{tena da vodi postupak. III - STRANKA I NJENO ZASTUPANJE 1. Stranka ^lanak 48. Stranka je osoba po ~ijem je zahtjevu pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi za{tite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da u~estvuje u postupku. ^lanak 49. (1) Stranka u upravnom postupku mo‘e biti svaka fizi~ka i pravna osoba. (2) Organi uprave i drugi organ i poslovna jedinica poduze}a (dru{tva), naselje, grupa osoba i dr. koji nemaju svojstvo pravne osobe, mogu biti stranke u postupku, ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rje{ava u upravnom postupku. (3) Stranka mo‘e biti i sindikalna organizacija ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes slu‘benika i namje{tenika u organima uprave, kao i radnika u poduze}u (dru{tvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi. (4) Kad u vr{enju poslova iz svoje nadle‘nosti ombudsmen na|e da je kona~nim upravnim aktom povrije|eno ljudsko dostojanstvo prava i slobode gra|ana zajam~ene ustavom on mo‘e prisustvovati upravnom postupku do dono{enja pravomo}ne sudske odluke i u postupcima vanrednih pravnih lijekova. ^lanak 50. (1) Poduze}e (dru{tvo), ustanova i druga pravna osoba, dru{tvena organizacija i udru‘enje gra|ana koji prema svom op}em aktu imaju zadatak da {tite odre|ena prava i interese svojih ~lanova, mogu, po pristanku svog ~lana, u njegovo ime da stave zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese, kao i da stupe u ve} pokrenuti postupak sa svim pravima stranke. (2) Pravna osoba iz stavka 1. ovog ~lanka, mo‘e da zastupa svog radnika u upravnom postupku na njegov zahtjev, ako je to predvi|eno op}im aktom te pravne osobe. ^lanak 51. (1) Ako su tu‘itelj, pravobranitelj i drugi organi vlasti zakonom ovla{teni da u upravnom postupku zastupaju javne interese, imaju u granicama svojih ovla{tenja, prava i du‘nosti stranke. (2) Organi iz stavka 1. ovog ~lanka, ne mogu u upravnom postupku imati {ira ovla{tenja nego {to ih imaju stranke, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. 2. Procesna sposobnost i zakonski zastupnik ^lanak 52. (1) Fizi~ka osoba koja je potpuno poslovno sposobna mo‘e sama obavljati radnje u postupku (procesna sposobnost). (2) Za procesno nesposobnu fizi~ku osobu radnje u postupku obavlja njegov zakonski zastupnik. Zakonski zastupnik se odre|uje na osnovu zakona ili aktom nadle‘nog organa donesenog na osnovu zakona. (3) Pravna osoba obavlja radnje u postupku preko svog predstavnika odnosno zakonskog zastupnika. Predstavnik, odnosno zakonski zastupnik pravne osobe odre|uje se njegovim op}im aktom, ako nije odre|en zakonom ili aktom nadle‘nog organa donesenog na osnovu zakona. (4) Organ uprave obavlja radnje u postupku preko zakonom odre|enog predstavnika, poslovna jedinica poduze}a (dru{tva)- preko osobe koja rukovodi radom poslovne jedinice, a naselje, odnosno grupa osoba koje nemaju svojstvo pravne osobe - preko osobe koju oni odrede, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. (5) Kad organ koji vodi postupak ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pa‘nju u zastupanju, obavijestit }e o tome organ starateljstva. ^lanak 53. (1) U toku cijelog postupka organ }e po slu‘benoj du‘nosti paziti da li osoba koja se pojavljuje kao stranka mo‘e biti stranka u postupku, i da li stranku zastupa njen zakonski zastupnik odnosno predstavnik. (2) Ako u toku postupka nastupi smrt stranke, postupak se mo‘e obustaviti ili nastaviti, zavisno od prirode upravne stvari koja je predmet postupka. Ako prema prirodi stvari postupak ne mo‘e da se nastavi, organ }e obustaviti postupak zaklju~kom protiv kojeg je dopu{tena posebna ‘alba. 3. Privremeni zastupnik ^lanak 54. (1) Ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja ima poduzeti protiv osobe ~ije je boravi{te nepoznato, a koja nema punomo}nika, organ koji vodi postupak postavit }e takvoj stranci privremenog zastupnika ako to tra‘i hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. Organ koji vodi postupak }e odmah izvijestiti o tome organ starateljstva, a ako je privremeni zastupnik postavljen osobi ~ije je boravi{te nepoznato, objavit }e svoj zaklju~ak na oglasnoj tabli ili na drugi uobi~ajen na~in. (2) Ako poduze}e (dru{tvo), ustanova ili druga pravna osoba nema zakonskog zastupnika, predstavnika ni punomo}nika, organ koji vodi postupak, pod uvjetima iz stavka 1. ovog ~lanka, postavit }e takvoj stranci privremenog zastupnika, po pravilu, iz reda osoba iz pravne osobe , i o tome }e, bez odga|anja,obavijestiti tu pravnu osobu. (3) Na na~in predvi|en u odredbama st. 1. i 2. ovog ~lanka, postavit }e se privremeni zastupnik i kad se ima izvr{iti radnja koja se ne mo‘e odgoditi, a stranku, odnosno njenog punomo}nika ili zastupnika nije mogu}e pravovremeno pozvati. O tome }e se stranka, punomo}nik ili zastupnik odmah obavijestiti. (4) Postavljena osoba je du‘na primiti se zastupanja, a zastupanje mo‘e odbiti samo iz razloga koji su predvi|eni posebnim propisima. Privremeni zastupnik u~estvuje samo u postupku za koji je izri~ito postavljen i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik, odnosno sama stranka ili njen punomo}nik. Broj 2 - Strana 38 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. 4. Zajedni~ki predstavnik ^lanak 55. (1) Dvije ili vi{e stranaka mogu, ako posebnim propisom nije druga~ije odre|eno, u istom predmetu istupati zajedni~ki. One su u takvom slu~aju du‘ne nazna~iti tko }e od njih istupati kao njihov zajedni~ki predstavnik, ili postaviti zajedni~kog punomo}nika. (2) Organ koji vodi postupak, mo‘e, ako to ne zabranjuje poseban propis, odrediti strankama koje u postupku u~estvuju s istovjetnim zahtjevima da u odre|enom roku nazna~e tko }e ih izme|u njih predstavljati, ili da postave zajedni~kog punomo}nika o ~emu se donosi zaklju~ak. Ako stranke po takvom zaklju~ku ne postupe, mo‘e to odrediti sam organ koji vodi postupak, u kom slu~aju zajedni~ki predstavnik, odnosno punomo}nik zadr‘ava to svojstvo sve dok stranke ne postave drugog. Protiv takvog zaklju~ka stranke imaju pravo posebne ‘albe, ali ‘alba ne odga|a izvr{enje zaklju~ka. (3) I u slu~aju odre|ivanja zajedni~kog predstavnika, odnosno punomo}nika, svaka stranka zadr‘ava pravo da istupa kao stranka u postupku, da daje izjave, da samostalno izjavljuje ‘albe i koristi druga pravna sredstva. 5. Punomo}nik ^lanak 56. (1) Stranka, odnosno njen zakonski zastupnik mo‘e odrediti punomo}nika koji }e je zastupati u postupku, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. (2) Radnje u postupku koje punomo}nik poduzima u granicama punomo}i imaju isto pravno djelovanje kao da ih je poduzela sama stranka. (3) I pored punomo}nika, sama stranka mo‘e davati izjave, a ove izjave se mogu od stranke i neposredno tra‘iti. (4) Stranka koja je prisutna kad njen punomo}nik daje usmenu izjavu, mo‘e neposredno poslije date izjave, izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomo}nika. Ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se ti~u ~injenica postoji nesuglasnost izme|u izjava stranke i njenog punomo}nika, organ koji vodi postupak cijenit }e obje izjave u smislu ~lanka 9. ovog zakona. ^lanak 57. (1) Punomo}nik mo‘e biti svaka osoba koja je potpuno poslovno sposobna, osim osobe koja se bavi nadripisarstvom. (2) Ako se kao punomo}nik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ }e takvoj osobi uskratiti dalje zastupanje o ~emu se donosi zaklju~ak i o tome }e odmah obavijestiti stranku. (3) Protiv zaklju~ka o uskra}ivanju zastupanja mo‘e se izjaviti posebna ‘alba, koja ne odga|a izvr{enje zaklju~ka. ^lanak 58. (1) Punomo} se mo‘e dati pismeno, ili usmeno u zapisnik koji sa~injava slu‘bena osoba organa koji vodi postupak. (2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpi{e stavit }e na pismenu punomo} umjesto potpisa otisak prsta. Ako se punomo} izdaje osobi koja nije advokat, potrebno je i prisustvo dvojice svjedoka koji }e se potpisati na punomo}. (3) Iznimno, slu‘bena osoba koja vodi postupak ili obavlja pojedine radnje u postupku mo‘e dopustiti da u ime stranke, kao njen punomo}nik, izvr{i odre|enu radnju osoba koja nije podnijela punomo} (~lan porodice i dr), ali }e istovremeno narediti toj osobi da naknadno u odre|enom roku podnese odgovaraju}u punomo} za tu radnju. ^lanak 59. (1) Ako je punomo} data u obliku privatne isprave, pa se posumnja u njenu istinitost, mo‘e se narediti da se podnese ovjerena punomo}. (2) Pravilnost punomo}i ispituje se po slu‘benoj du‘nosti, a nedostaci pismene punomo}i uklanjaju se shodno odredbi ~lanka 67. ovog zakona, pri ~emu slu‘bena osoba, koja vodi postupak mo‘e dopustiti punomo}niku s neurednom punomo}i da izvr{i hitne radnje u postupku. ^lanak 60. (1) Za sadr‘aj i obim punomo}i mjerodavne su odredbe punomo}i. Punomo} se mo‘e dati za cio postupak ili samo za pojedine radnje, a mo‘e se i vremenski ograni~iti. (2) Punomo} ne prestaje smr}u stranke, gubitkom njene procesne sposobnosti ili promjenom njenog zakonskog zastupnika, ali pravni sljedbenik stranke, odnosno njen novi zakonski zastupnik mo‘e opozvati raniju punomo}. (3) Na pitanja u svezi s punomo}i koja nisu ure|ena odredbama ovog zakona shodno }e se primjenjivati odgovaraju}e odredbe zakona kojim je ure|en parni~ni postupak. ^lanak 61. Odredbe ovog zakona koje se odnose na stranke, va‘e shodno i za njihove zakonske zastupnike, punomo}nike, privremene zastupnike i zajedni~ke predstavnike. ^lanak 62. (1) Stranci }e se dozvoliti da u stvarima za koje se tra‘i stru~no poznavanje pitanja u svezi s predmetom postupka dovede stru~nu osobu koja }e joj davati obavje{tenja i savjete (stru~ni pomaga~). Ova osoba ne zastupa stranku. (2) Stranka ne mo‘e dovesti kao stru~nog pomaga~a osobu koja nije poslovno sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom. IV - KOMUNICIRANJE ORGANA I STRANAKA 1. Podnesci ^lanak 63. (1) Pod podnescima se podrazumijevaju zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, ‘albe, prigovori i druga priop}enja kojima se pojedinci ili pravne osobe obra}aju organima. (2) Podnesci se, po pravilu, predaju neposredno ili {alju po{tom pismeno, ili se usmeno priop}avaju na zapisnik kod organa, a mogu se, ako nije druga~ije propisano, izjavljivati i faksom ili telegrafski. Kratka i hitna priop}enja mogu se davati i telefonski, ako je to po prirodi stvari mogu}e. ^lanak 64. Podnesak se predaje organu nadle‘nom za prijem podneska, a mo‘e se predati svakog radnog dana u toku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu vezani s rokom ili ina~e nisu neodlo‘ni, mo‘e se odrediti da se predaju samo u odre|ene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju ovakvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidnom mjestu. ^lanak 65. (1) Organ koji je nadle‘an za prijem podneska, odnosno usmenog priop}enja, du‘an je primiti podnesak koji mu se predaje, odnosno uzeti na zapisnik usmeno priop}enje. (2) Slu‘bena osoba koja primi podnesak du‘na je po slu‘benoj du‘nosti ili na usmeno tra‘enje podnositelja dati potvrdu o prijemu podneska. Za ovu potvrdu ne pla}a se taksa. (3) Ako organ nije nadle‘an za prijem pismenog podneska, odnosno priop}enja na zapisnik, slu‘bena osoba ovog organa }e upozoriti na to podnosioca i uputiti ga organu nadle‘nom za prijem. Ako podnosilac i pored toga zahtijeva da se njegov podnesak odnosno priop}enje na zapisnik primi, slu‘bena osoba je du‘na primiti takav podnesak, odnosno usmeno priop}enje. Ako organ na|e da nije nadle‘an za rad po takvom podnesku, donijet }e zaklju~ak kojim }e odbaciti podnesak zbog nenadle‘nosti i zaklju~ak odmah dostaviti stranci. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 39 (4) Kad organ po{tom dobije podnesak za ~iji prijem nije nadle‘an, a poznato mu je koji je organ nadle‘an za prijem, poslat }e podnesak bez odga|anja nadle‘nom organu, odnosno sudu i o tome }e obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne mo‘e da utvrdi koji je organ nadle‘an za rad po podnesku, donijet }e bez odlaganja zaklju~ak kojim }e odbaciti podnesak zbog nenadle‘nosti i zaklju~ak odmah dostaviti stranci. (5) Protiv zaklju~ka donesenog po st. 3. i 4. ovog ~lanka, dopu{tena je posebna ‘alba. (6) Ako organ po{tom dobije tu‘bu za pokretanje upravnog spora, tu‘bu }e bez odga|anja dostaviti nadle‘nom sudu, o ~emu }e pismeno obavijestiti podnosioca tu‘be. ^lanak 66. (1) Podnesak mora biti razumljiv i sadr‘avati sve {to je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti. Podnesak naro~ito treba da sadr‘i: ozna~enje organa kome se upu}uje, predmet na koji se odnosi zahtjev, odnosno prijedlog, tko je zastupnik ili punomo}nik ako ga ima, i ime i prezime i boravi{te (adresu) podnosioca odnosno zastupnika ili punomo}nika. (2) Podnosilac je du‘an svojeru~no potpisati podnesak. Izuzetno, podnesak mo‘e umjesto podnosioca potpisati njegov bra~ni drug, jedan od njegovih roditelja, sin ili k}i, ili odvjetnik koji je po ovla{tenju stranke sastavio podnesak. Osoba koja je potpisala podnesak za podnosioca du‘na je da na podnesku potpi{e svoje ime i stavi svoju adresu. (3) Ako je podnosilac nepismen ili nije u stanju da se potpi{e, potpisat }e ga druga pismena osoba, koja }e potpisati i svoje ime i adresu. ^lanak 67. (1) Ako podnesak sadr‘i koji formalni nedostatak koji sprije~ava postupanje po podnesku, ili je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, ne mo‘e se samo zbog toga odbaciti. Organ koji je primio takav podnesak du‘an je u~initi one radnje koje }e osigurati da se nedostaci otklone i odredit }e podnosiocu rok u kome je du‘an da to u~ini. Ovo se mo‘e saop}iti podnosiocu pismeno, faksom ili telefonski, a i usmeno, ako se podnosilac zatekne kod organa koji ovo saop}ava. O u~injenom saop}enju organ }e sastaviti slu‘benu zabilje{ku u spisu. (2) Ako podnosilac otkloni nedostatke u odre|enom roku, smatrat }e se da je podnesak bio od po~etka uredan. Ako podnosilac ne otkloni nedostatke u odre|enom roku, pa se usljed toga ne mo‘e po podnesku postupati, smatrat }e se da podnesak nije ni podnesen. O tome }e organ donijeti zaklju~ak protiv koga se mo‘e izjaviti posebna ‘alba. Na ovu posljedicu podnosilac }e se naro~ito upozoriti u pozivu za ispravku podneska. (3) Kad je podnesak poslan faksom, telegrafski ili je primljeno telefonsko priop}enje, pa se posumnja da podnesak nije podnijela osoba ~ije je ime ozna~eno na telegrafskom ili fax podnesku, odnosno da ne poti~e od osobe koja je pri telefonskom priop}enju kazala svoje ime, nadle‘ni organ }e povesti postupak za utvr|ivanje ovih ~injenica, pa ako se nedostaci ne otklone, postupit }e na na~in propisan u stavku 2. ovog ~lanka. ^lanak 68. Ako podnesak sadr‘i vi{e zahtjeva koji se moraju rje{avati odvojeno, organ koji primi podnesak uzet }e u rje{avanje zahtjeve za ~ije je rje{avanje nadle‘an, a sa ostalim zahtjevima postupit }e u smislu ~lanka 65. stavka 4. ovog zakona. 2. Pozivanje ^lanak 69. (1) Organ koji vodi postupak ovla{ten je da poziva osobu ~ije je prisustvo u postupku potrebno, a koje boravi na njegovom podru~ju. Po pravilu, pozivanje se ne mo‘e vr{iti radi dostavljanja pismenih otpravaka rje{enja i zaklju~aka, ili radi saop}enja koja se mogu izvr{iti po{tom i na drugi na~in pogodniji za osobu kojoj se saop}enje ima u~initi. (2) Izuzetno, na usmenu raspravu mo‘e biti pozvana osoba koja boravi van podru~ja organa koji vodi postupak, ako se time postupak ubrzava ili olak{ava, a dolazak ne prouzrokuje ve}e tro{kove ili ve}u dangubu za pozvanog. (3) Pozivanje se vr{i pismenim putem, ako posebnim propisima nije predvi|en drugi na~in pozivanja. ^lanak 70. (1) U pismenom pozivu nazna~it }e se naziv organa koji poziva, ime i prezime i adresa osobe koja se poziva, mjesto, dan, a kad je to mogu}e i sat dolaska pozvanog, predmet zbog koga se poziva i u kom svojstvu (kao stranka, svjedok, vje{tak itd.), a zatim i koja pomo}na i dokazna sredstva pozvani treba da ponese. U pozivu se mora navesti da li je pozvana osoba du‘na da do|e li~no ili mo‘e poslati punomo}nika koji }e je zastupati, a zatim }e se upozoriti da je u slu~aju sprije~enosti da se odazove pozivu du‘na da izvijesti organ koji je izdao poziv. Pozvani }e se isto tako upozoriti da mo‘e biti priveden ako se iz neopravdanih razloga ne odazove pozivu, ili ne izvijesti da je sprije~en da do|e, odnosno da mo‘e biti nov~ano ka‘njen. (2) U pozivu na usmenu raspravu stranka se mo‘e pozvati da podnese pismene i druge dokaze, a mo‘e se upozoriti i da mo‘e povesti svjedoke na koje se namjerava pozvati. (3) Kad to dopu{ta priroda stvari, mo‘e se ostaviti na volju pozvanoj osobi da umjesto li~nog dolaska preda, do odre|enog dana, potrebnu pismenu izjavu. ^lanak 71. (1) Pri pozivanju organ }e voditi ra~una da se osoba ~ije je prisustvo potrebno, pozove da do|e u vrijeme koje }e najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovnog posla. (2) Nitko ne mo‘e biti pozvan da do|e u toku no}i. Pozivanje za dolazak no}u mo‘e se izvr{iti samo izuzetno, ako je to predvi|eno posebnim propisima i ako se radi o izvr{enju hitnih i neodgodivih mjera koje u pozivu moraju biti navedene, kao i propis na osnovu kojeg se vr{i to pozivanje. ^lanak 72. (1) Pozvana osoba du‘na je da se odazove pozivu. (2) Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kog drugog opravdanog razloga sprije~ena da do|e, du‘na je odmah po prijemu poziva o tome izvijestiti organ koji je izdao poziv, a ako je razlog sprije~enosti nastao kasnije onda odmah poslije saznanja tog razloga. (3) Ako se osoba kojoj je poziv li~no dostavljen (~lanak 83.) ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, mo‘e biti privedena, ako je njeno prisustvo potrebno, a pored toga i ka‘njena nov~anom kaznom do 50 DM. Ove }e se mjere primijeniti samo ako je u pozivu bilo nazna~eno da }e se te mjere primijeniti. Ako su zbog neopravdanog izostanka pozvane osobe nastali tro{kovi u postupku, mo‘e se odrediti da te tro{kove snosi osoba koja je izostala. Zaklju~ak o privo|enju, o izricanju kazne ili o pla}anju tro{kova, donosi slu‘bena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slu‘benom osobom ovla{tenom za rje{avanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovoditeljom tog organa, odnosno sa slu‘benom osobom ovla{tenom za rje{avanje u sli~nim stvarima. Protiv ovog zaklju~ka dopu{tena je posebna ‘alba. (4) Ako se pozivu nije odazvala vojna osoba ili slu‘benik policije, organ }e se obratiti nadle‘noj vojnoj komandi odnosno organu policije te osobe sa zahtjevom da se ona dovede, a mo‘e ga i kazniti po stavku 3. ovog ~lanka, odnosno odrediti da snosi tro{kove. Broj 2 - Strana 40 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. 3. Zapisnik ^lanak 73. (1) O usmenoj raspravi ili drugoj va‘nijoj radnji u postupku, kao i va‘nijim usmenim izjavama stranaka ili tre}ih osoba u postupku, sastavlja se zapisnik. (2) O manje va‘nim radnjama i izjavama stranaka i tre}ih osoba koje bitno ne uti~u na rje{enje stvari, o upravljanju toka postupka, o saop}enjima, slu‘benim opa‘anjima, usmenim uputstvima i nalozima, kao i okolnostima, koje se ti~u samo unutra{ njeg rada organa kod koga se vodi postupak, ne}e se, po pravilu, sastavljati zapisnik ve} }e se u samom spisu sastaviti slu‘bena zabilje{ka, koju potpisuje slu‘bena osoba koja ju je sastavila, uz oznaku datuma. Ne mora se sastavljati zapisnik ni o onim usmenim zahtjevima stranke o kojima se odlu~uje po skra}enom postupku, a kojima se udovoljava. ^lanak 74. (1) U zapisnik se unosi: naziv organa koji obavlja radnju, broj i datum, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja i predmet u kome se ona obavlja, imena slu‘benih osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomo}nika i drugih osoba koje su prisutne izvo|enju radnje. (2) Zapisnik treba da sadr‘i to~no i kratko tok i sadr‘aj u postupku izvr{ene radnje i datih izjava i da se te radnje i izjave ograni~e na ono {to se ti~e same stvari koja je predmet postupka. U zapisniku se navode sve isprave koje su u bilo koju svrhu upotrijebljene pri izvo|enju radnje, a prema potrebi, ove se isprave prila‘u zapisniku. (3) Izjave stranaka, svjedoka, vje{taka i drugih osoba koje u~estvuju u postupku, a koje su zna~ajne za dono{enje rje{enja, upisuju se u zapisnik {to to~nije, a prema potrebi i njihovim rije~ima. U zapisnik se upisuju i svi zaklju~ci koji se u toku radnje donesu. (4) Ako se koje saslu{anje obavlja preko tuma~a (prevoditelja), ozna~it }e se na kom je jeziku saslu{ani govorio i tko je bio tuma~ (prevoditelj). (5) Zapisnik se vodi u toku obavljanja slu‘bene radnje. Ako se radnja ne mo‘e istog dana zavr{iti, unijet }e se svakog dana posebno u isti zapisnik ono {to je tog dana ura|eno i to }e se potpisati. (6) Ako se radnja o kojoj se vodi zapisnik nije mogla obaviti bez prekida, u zapisniku }e se nazna~iti da je bilo prekida. (7) Ako su u toku radnje izra|eni ili pribavljeni planovi, skice, crte‘i, fotografije i tome sli~no,te akte }e svojim potpisom ovjeriti slu‘bena osoba i priklju~iti zapisniku, a u zapisniku konstatovati akte koji su uzeti. (8) Propisima se mo‘e odrediti da se zapisnik u odre|enim stvarima mo‘e voditi u vidu knjige ili drugih sredstava evidencije. ^lanak 75. (1) Zapisnik mora biti vo|en uredno i u njemu se ne smije ni{ta brisati. Mjesta koja su precrtana do zaklju~enja zapisnika moraju ostati ~itljiva, i njih svojim potpisom ovjerava slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka. (2) U ve} potpisanom zapisniku ne smije se ni{ta dodavati ni mijenjati. Dopuna u ve} zaklju~enom zapisniku unosi se u dodatak zapisnika. ^lanak 76. (1) Prije zaklju~enja zapisnik }e se pro~itati saslu{anim osobama i ostalim osobama koje u~estvuju u radnji postupka. Ove osobe imaju pravo da i same pregledaju zapisnik i da stavljaju svoje primjedbe, a slu‘bena osoba je obvezna to omogu}iti. Na kraju zapisnika navest }e se da je zapisnik pro~itan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ili ako jesu, ukratko }e se upisati sadr‘aj datih primjedaba. Te primjedbe }e potpisati osoba koja ih je dala.Zatim }e se pristupiti potpisivanju zapisnika na na~in {to }e se prvo potpisati osobe koje su saslu{ane, odnosno davale izjave u postupku, a na kraju zapisnik }e ovjeriti svojim potpisom slu‘bena osoba koja je rukovodila radnjom, kao i zapisni~ar,ako ga je bilo. (2)Stranka, svjedoci, vje{taci i druge osobe koje su saslu{ane u postupku u zapisniku }e se potpisati ispod onog dijela zapisnika gdje je upisana njihova izjava. (3) Ako su vr{ena suo~enja, dio zapisnika o tome potpisat }e osobe koje su suo~ene. (4) Ako se zapisnik sastoji od vi{e listova, oni }e se ozna~iti rednim brojevima,a svaki list }e na kraju svojim potpisom ovjeriti slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka i osoba ~ija je izjava upisana na kraju lista. (5) Dopune ve} zaklju~enog zapisnika ponovo }e se potpisati i ovjeriti. (6) Ako osoba koja treba da potpi{e zapisnik nije pismena, ili ne mo‘e da pi{e,potpisat }e ga jedna pismena osoba koja }e staviti i svoj potpis. Ovo ne mo‘e biti slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka, niti zapisni~ar. (7) Ako neka osoba ne}e da potpi{e zapisnik, ili se udalji prije zaklju~enja zapisnika, to }e se upisati u zapisnik i navesti razlog zbog kog je potpis uskra}en. ^lanak 77. (1) Zapisnik sastavljen sukladno s odredbama ~lanka 76. ovog zakona jeste javna isprava. Zapisnik je dokaz o toku i sadr‘ini radnje postupka i datih izjava, osim onih dijelova zapisnika na koje je saslu{ana osoba stavila primjedbu da nisu pravilno sastavljeni. (2) Dozvoljeno je dokazivati neto~nost zapisnika. ^lanak 78. (1) Kad u upravnom postupku rje{ava kolegijalni organ, o vije}anju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Kad je u postupku po ‘albi jednoglasno odlu~eno, ne mora se sastavljati zapisnik o vije}anju i glasanju, ve} se o tome mo‘e sastaviti samo slu‘bena zabilje{ka u spisu koja se ovjerava potpisom slu‘bene osobe koja predsjedava kolegijalnim organom. (2) U zapisnik o vije}anju i glasanju upisuje se, pored podataka o li~nom sastavu kolegijalnog organa, ozna~enje predmeta o kome je rije~ i kratak sadr‘aj onoga {to je rije{eno, kao i odvojena mi{ljenja ako ih je bilo. Ovaj zapisnik potpisuje osoba koja predsjedava i zapisni~ar. (3) Kad u upravnom postupku rje{ava organ zakonodavne ili organ izvr{ne vlasti, ne}e se voditi poseban zapisnik o vije}anju i glasanju, ve} }e se zaklju~ak donesen u upravnoj stvari unijeti u zapisnik, kao i ostali zaklju~ci tih organa. 4. Razgledanje spisa i obavje{tavanje o toku postupka ^lanak 79. (1) Stranke imaju pravo da razgledaju spise predmeta i da o svom tro{ku prepi{u potrebne spise, a organ je obvezan to omogu}iti. Spisi se razgledaju i prepisuju pod nadzorom odre|ene slu‘bene osobe. (2) Pravo da razgleda spise i da o svom tro{ku prepi{e pojedine spise ima i svaka druga osoba koja u~ini vjerovatnim svoj pravni interes za to, kao i dru{tvena organizacijai udru‘enje gra|ana, ako za to postoji opravdan interes. (3) Zahtjev za razgledanje i prepisivanje spisa mo‘e se staviti i usmeno. Organ mo‘e tra‘iti od osobe iz stavka 2. ovog ~lanka,da pismeno ili usmeno na zapisnik obrazlo‘i postojanje svog pravnog interesa. (4) Ne mogu se razgledati ni prepisivati: zapisnik o vije}anju i glasanju, slu‘beni referati i nacrti rje{enja, kao ni drugi spisi koji se vode kao povjerljivi, ako bi se time mogla osujetiti svrha Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 41 postupka, ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu jedne stranke ili tre}ih osoba. (5) Stranka i svaka druga osoba koja u~ini vjerovatnim svoj pravni interes u predmetu, kao i zainteresirani organi, imaju pravo da se obavje{tavaju o toku postupka. (6) Protiv odbijanja zahtjeva iz odredaba ovog ~lanka, dopu{tena je posebna ‘alba i kad zaklju~ak nije izdat pismeno. @alba se mo‘e izjaviti odmah. V - DOSTAVLJANJE PISMENA 1. Na~in dostavljanja pismena ^lanak 80. (1) Dostavljanje pismena (poziva, rje{enja, zaklju~aka i drugih slu‘benih spisa) vr{i se, po pravilu, tako {to se pismeno predaje osobi kojoj je namijenjeno. (2) Dostavljanje se vr{i preko po{te ili ga vr{i organ preko svoje slu‘bene osobe. Osoba kojoj ima da se pismeno dostavi mo‘e biti pozvana radi prijema pismena samo izuzetno, kad to zahtijeva priroda ili zna~aj pismena koje se ima uru~iti, ako je takva dostava posebnim propisom predvi|ena. (3) Na~in dostavljanja odre|uje organ ~ije se pismeno dostavlja sukladno odredbama ovog zakona, o dostavljanju pismena. ^lanak 81. (1) Dostavljanje se vr{i samo radnim danom, i to danju. (2) Organ ~ije se pismeno ima dostaviti mo‘e, izuzetno, iz osobito va‘nih razloga odrediti da se dostavljanje izvr{i i u nedjelju ili drugi neradni dan ili na dan dr‘avnog praznika. (3) Dostavljanje po{tom mo‘e se vr{iti i u dane iz stavka 2. ovog ~lanka. ^lanak 82. (1) Dostavljanje se vr{i, po pravilu, u stanu ili na radnom mjestu gdje je zaposlena osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, a odvjetniku u njegovom odvjetni~kom uredu. (2) Dostavljanje se mo‘e izvr{iti i van prostorija navedenih u stavku 1. ovog ~lanka, ako osoba kojoj se dostavljanje vr{i pristane primiti pismeno koje se dostavlja, a ako tih prostorija nema, mo‘e se takvoj osobi izvr{iti dostavljanje gdje god se ona zatekne. 2. Obvezno osobno dostavljanje pismena ^lanak 83. (1) Dostavljanje se mora izvr{iti li~no osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takvo dostavljanje odre|eno ovim zakonom ili drugim propisom, kad od dana dostavljanja po~inje te}i rok koji se po zakonu ne mo‘e produ‘avati, ili kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje. Smatra se da je izvr{eno osobno dostavljanje odvjetniku i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetni~kom uredu. (2) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima osobno izvr{iti ne zatekne u stanu, odnosno na radnom mjestu, ili se u odvjetni~kom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njoj zaposlena, dostavlja~ }e se obavijestiti kad i na kom mjestu ga mo‘e na}i, pa }e mu kod koje od osoba navedenih u ~lanku 84. ovog zakona, ostaviti pismeno obavje{tenje da odre|eni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu, radi primanja pismena. Ako i poslije toga dostavlja~ ne zatekne osobu kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, dostavlja~ }e postupiti na na~in propisan u ~lanku 86. ovog zakona, i tada se smatra da je dostavljanje izvr{eno. (3) Dostavljanjem pismena zakonskom zastupniku, punomo}niku ili punomo}niku za primanje pismena (~lanak 88), smatra se da je dostavljanje izvr{eno samoj stranci. 3. Posredno dostavljanje pismena ^lanak 84. (1) Kad se osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vr{i predajom pismena nekom od odraslih ~lanova njegovog doma}instva, a ako se ni oni ne zateknu u stanu, pismeno se mo‘e predati susjedu, ako on na to pristane. (2) Ako se dostavljanje vr{i na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostavljanje se mo‘e izvr{iti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno. Dostavljanje odvjetniku mo‘e se izvr{iti i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetni~kom uredu. (3) Dostavljanje po st. 1. i 2. ovog ~lanka ne mo‘e se izvr{iti osobi koja u istom postupku u~estvuje sa suprotnim interesom. ^lanak 85. (1) Ako se utvrdi da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti odsutna i da joj osoba navedena u ~lanku 84. ovog zakona ne mo‘e pismeno na vrijeme predati, pismeno }e se vratiti organu koji ga je izdao, uz nazna~enje gdje se odsutna osoba nalazi. (2) Ako je boravi{te osobe kojoj se dostavljanje ima izvr{iti i pored istra‘ivanja, ostalo nepoznato, organ koji je izdao pismeno postavit }e toj osobi privremenog zastupnika u smislu ~lanka 54. ovog zakona i njemu }e predati pismeno. ^lanak 86. (1) Ako se dostavljanje ne mo‘e izvr{iti ni na na~in propisan u ~lanku 84. ovog zakona, a nije utvr|eno da je osoba kojoj se dostavljanje ima izvr{iti odsutna, dostavlja~ }e predati pismeno nadle‘nom organu op}ine na ~ijem se podru~ju nalazi boravi{te osobe kojoj se dostavljanje vr{i, ili po{ti u mjestu njegovog boravi{ta, ako se dostavljanje vr{i preko po{te. Na vratima stana osobe kojoj se dostavljanje ima izvr{iti, dostavlja~ }e pribiti pismeno saop}enje u kojem je nazna~eno gdje se pismeno nalazi. Na saop}enju i na samom pismenu koje se imalo dostaviti, dostavlja~ }e nazna~iti razlog ovakvog dostavljanja, kao i datum kad je saop}enje u kojem je nazna~eno pribio na vrata, i staviti svoj potpis. (2) Dostavljanje se smatra izvr{enim kad je saop}enje pribijeno na vrata s tim da o{te}enje ili uni{tenje ovog saop}enja izvr{eno nakon pribijanja na vratima nema uticaja na valjanost dostavljanja. (3) O dostavljanju izvr{enom na na~in propisan u stavku 1. ovog ~lanka, obavijestit }e se organ koji je naredio dostavljanje. 4. Posebni slu~ajevi dostavljanja pismena a) Dostavljanje pismena zakonskom zastupniku i punomo}niku ^lanak 87. (1) Dostavljanje zakonskom zastupniku ili punomo}niku, ako ih stranka ima, vr{i se na na~in propisan u ~l. 80. do 86. ovog zakona. (2) Ako vi{e stranaka imaju zajedni~kog zakonskog zastupnika ili punomo}nika u istom predmetu, dostavljanje se za sve njih vr{i tom zakonskom zastupniku, odnosno punomo}niku. Ako stranka ima vi{e punomo}nika, dovoljno je da se dostavljanje izvr{i samo jednom od njih. b) Dostavljanje pismena punomo}niku za primanje pismena ^lanak 88. (1) Stranka mo‘e ovlastiti odre|enu osobu kojoj se imaju vr{iti sva dostavljanja za nju. Kad stranka pismeno obavijesti o tom ovla{tenju organ koji vodi postupak, taj organ je obvezan sva dostavljanja vr{iti ovom punomo}niku (punomo}nik za primanje pismena). Broj 2 - Strana 42 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. (2) Punomo}nik za primanje pismena du‘an je svaki akt bez odga|anja poslati stranci. (3) Ako bi neposredno dostavljanje stranci, punomo}niku ili zakonskom zastupniku znatno odugovla~ilo postupak, slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e nalo‘iti stranci da po odre|enom predmetu, a u odre|enom roku postavi u sjedi{tu organa punomo}nika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, organ mo‘e postupiti shodno ~lanku 54. ovog zakona. (4) Kad se stranka ili njen zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju ponomo}nika u Federaciji, pozvat }e se pri dostavljanju prvog pismena da u odre|enom roku postave punomo}nika ili punomo}nika za primanje pismena, i upozorit }e se da }e im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomo}nika, postaviti po slu‘benoj du‘nosti punomo}nik za primanje pismena, odnosno privremeni zastupnik. (5) Dostavljanjem pismena punomo}niku za primanje pismena smatra se da je dostavljanje izvr{eno stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno. ^lanak 89. (1) Kad vi{e stranaka koje u postupku zajedni~ki u~estvuju s istovjetnim zahtjevima nemaju zajedni~kog punomo}nika, du‘ne su pri prvoj radnji u postupku prijaviti organu zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena, po mogu}stvu takvog koji stanuje u sjedi{tu organa. Dok ne prijave zajedni~kog punomo}nika za primanje pismena, smatrat }e se za takvog punomo}nika ona stranka izme|u njih koja je na prvom zajedni~ kom podnesku prva potpisana ili ozna~ena. Ako se na takav na~in ne mo‘e odrediti punomo}nik, slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e odrediti za punomo}nika bilo koju od tih stranaka. Ako je broj stranaka velik ili su iz raznih mjesta, mogu stranke prijaviti, a i sama slu‘bena osoba mo‘e odrediti i vi{e takvih punomo}nika i ozna~iti koju }e od stranaka svaki od njih zastupati. (2) Zajedni~ki punomo}nik za primanje pismena du‘an je bez odga|anja obavijestiti sve stranke o pismenu koje je za njih primio i omogu}iti im da pregledaju, prepi{u i ovjere pismeno koje, po pravilu, on treba da ~uva. (3) U pismenu koje se dostavlja punomo}niku za primanje pismena ozna~it }e se sve osobe za koje se dostavljanje vr{i. c) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduze}ima (dru{tvima), ustanovama i drugim pravnim osobama ^lanak 90. (1) Dostavljanje pismena organima vlasti, poduze}ima (dru{tvima), ustanovama i drugim pravnim osobama vr{i se predajom pismena slu‘benoj osobi odnosno osobi odre|enoj za primanje pismena, tih organa odnosno pravnih osoba, ako za pojedine slu~ajeve nije druk~ije propisano. (2) Ako u postupku u~estvuju poslovne jedinice, naselja, grupe osoba i dr. (~lanak 49. stavak 2.) dostavljanje se vr{i predajom pismena osobi koju su oni odredili za primanje pismena (~lanak 52. stavak 4.). (3) Ako dostavlja~ u tijeku radnog vremena ne na|e osobu odre|enu za primanje pismena, predaju pismena mo‘e izvr{iti ma kojoj osobi zaposlenoj u tom organu, odnosno pravnoj osobi, koja se zatekne u njihovim prostorijama. d) Dostavljanje pismena ostalim osobama ^lanak 91. (1) Fizi~kim osobama i pravnim osobama u inozemstvu, kao i stranim dr‘avama, me|unarodnim organizacijama i osobama u Federaciji koje u‘ivaju diplomatski imunitet, dostavljanje pismena se obavlja preko organa uprave nadle‘nog za vanjske poslove Bosne i Hercegovine, ako me|unarodnim ugovorima nije druk~ije odre|eno. (2) Dr‘avljanima Federacije koji se nalaze u inozemstvu, dostavljanje izvoda iz mati~nih knjiga, svjedod‘aba, diploma, uvjerenja, potvrda i drugih pismena izdatih na zahtjev stranke, mo‘e se obavljati neposredno. Dostavljanje ovih i drugih pismena mo‘e se obavljati i preko diplomatskih i konzularnih predstavni{ tava Bosne i Hercegovine u inozemstvu. (3) Vojnim osobama, pripadnicima policije, osobama zaposlenim u suhozemnom, rije~nom, pomorskom i zra~nom saobra}aju, dostavljanje pismena se mo‘e vr{iti i preko njihove komande, odnosno organa ili pravne osobe u kojima su zaposleni. (4) Osobama koje su li{ene slobode dostavljanje pismena se vr{i preko uprave ustanove u kojoj se nalaze. e) Dostavljanje pismena javnim priop}enjem ^lanak 92. Ako se radi o osobi ili vi{e osoba koje organu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti, dostavljanje pismena }e se izvr{iti javnim priop}enjem na oglasnoj tabli organa koji je pismeno izdao. Smatra se da je dostavljanje pismena izvr{eno poslije isteka 15 dana od dana isticanja priop}enja na oglasnoj tabli, ako organ koji je pismeno izdao ne odredi du‘i rok. Pored objavljivanja na oglasnoj tabli, organ mo‘e objaviti priop}enje u novinama, odnosno drugim sredstvima javnog informiranja ili na koji drugi uobi~ajeni na~in. f) Odbijanje prijema pismena ^lanak 93. (1) Ako osoba kojoj je pismeno upu}eno, odnosno odrasli ~lan njegovog doma}instva bez zakonskog razloga odbije da primi pismeno, ili to u~ini osoba zaposlena u organu, poduze}u (dru{tvu), ustanovi ili drugoj pravnoj osobi ili u odvjetni~kom uredu, odnosno ako to u~ini osoba koju su za prijem pismena odredili naselje, grupa osoba i dr. (~lanak 49. stavak 2.), dostavlja~ }e pismeno ostaviti u stanu ili radnom mjestu gdje je ta osoba zaposlena ili }e pismeno pribiti na vrata stana ili prostorije gdje je zaposlena. (2) Kad je dostavljanje pismena izvr{eno na na~in predvi|en u stavku 1. ovog ~lanka, dostavlja~ }e zabilje‘iti na dostavnici datum, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavio, i time se smatra da je dostavljanje izvr{eno. g) Promjena stana ^lanak 94. (1) Kad stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promijene svoje prebivali{te ili stan, du‘ni su da o tome odmah obavijeste organ koji vodi postupak. (2) Ako oni to ne u~ine, a dostavlja~ i pored istra‘ivanja ne mo‘e saznati kuda su se odselili, organ }e odrediti da se sva dalja dostavljanja pismena u postupku za tu stranku vr{e pribijanjem pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. (3) Dostavljanje se smatra izvr{enim poslije isteka 15 dana od dana pribijanja pismena na oglasnoj tabli organa koji vodi postupak. (4) Kad punomo}nik, odnosno punomo}nik za primanje pismena u toku postupka promijeni svoje prebivali{te ili stan, a ne obavijesti o tome organ koji vodi postupak, dostavljanje }e se izvr{iti kao da punomo}nik nije ni postavljen. 5. Dostavnica ^lanak 95. (1) Dokaz za izvr{eno dostavljanje pismena predstavlja potvrda o dostavljanju (dostavnica). Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 43 (2) Dostavnica sadr‘i. naziv organa koji dostavlja, broj i datum, naziv pismena koje se dostavlja, ime stranke odnosno osobe kojoj se pismeno dostavlja i njena adresa. (3) Na dostavnici se upisuje datum dostavljanja i potpisuje je primalac i dostavlja~. Primalac }e na dostavnici sam slovima nazna~iti datum prijema. (4) Ako je primalac nepismen ili ne mo‘e da se potpi{e, dostavlja~ }e na dostavnici nazna~iti njegovo ime i datum predaje i stavit }e napomenu za{to primalac nije stavio svoj potpis. (5) Ako primalac odbije da potpi{e dostavnicu, dostavlja~ }e to zabilje‘iti na dostavnici i ispisati slovima datum predaje, i time se smatra da je dostavljanje izvr{eno. 6. Gre{ke u dostavljanju pismena ^lanak 96. (1) Ako pri dostavljanju pismena bude u~injena gre{ka koja se odnosi na datum dostavljanja ili osobu kojoj je pismeno predato, organ o ~ijem se pismenu radi du‘an je sprovesti postupak radi utvr|ivanja tih ~injenica. Smatrat }e se da je dostavljanje izvr{eno onog datuma za koji se u postupku utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno. (2) Ako je dostavnica nestala, izvr{eno dostavljanje pismena mo‘e se dokazivati i drugim sredstvima {to se utvr|uje u postupku, sukladno odredbi stavka 1. ovog ~lanka. VI - ROKOVI ^lanak 97. (1) Za poduzimanje pojedinih radnji u postupku mogu biti odre|eni rokovi. (2) Ako rokovi nisu odre|eni zakonom ili drugim propisom, odre|uje ih, s obzirom na okolnosti slu~aja, slu‘bena osoba koja vodi postupak. (3) Rok koji je odredila slu‘bena osoba koja vodi postupak, kao i rok odre|en propisima za koji je predvi|ena mogu}nost produ‘enja, mo‘e se produ‘iti na molbu zainteresirane osobe koja se podnese prije isteka roka ili tri dana po isteku roka, ako postoje opravdani razlozi za produ‘enje, o ~emu se sa~injava slu‘bena zabilje{ka u spisu. ^lanak 98. (1) Rokovi se odre|uju na dane, mjesece i godine. (2) Kad je rok odre|en po danima, dan u koji je dostavljanje ili priop}enje izvr{eno, odnosno u koji pada doga|aj od koga treba ra~unati trajanje roka, ne ura~unava se u rok, ve} se za po~etak roka uzima prvi naredni dan. Rok koji je odre|en po mjesecima, odnosno po godinama zavr{ava se istekom onog dana, mjeseca, odnosno godine, koji po svom broju odgovara danu kad je dostavljanje ili priop}enje izvr{eno, odnosno danu u koji pada doga|aj od koga se ra~una trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok isti~e posljednjeg dana tog mjeseca. (3) Svr{etak roka mo‘e se ozna~iti i izvjesnim kalendarskim datumom. ^lanak 99. (1) Po~etak i tok rokova ne sprije~avaju nedjeljni dani odnosno dani kada se ne radi i dani dr‘avnih praznika. (2) Ako posljednji dan roka pada u nedjelju ili na dan dr‘avnog praznika, ili u neki drugi dan kad organ kod koga se radnja postupka ima poduzeti, ne radi, rok isti~e istekom prvog narednog radnog dana. ^lanak 100. (1) Podnesak je podnesen u roku ako je prije nego {to rok istekne stigao organu kome je imao biti predat. (2) Kad je podnesak upu}en po{tom preporu~eno ili telegrafski, dan predaje po{ti smatra se danom predaje organu kome je upu}en. (3) Za osobe koje se nalaze u vojsci Federacije, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili {tabu, smatra se danom predaje organu kome je upu}en. (4) Za osobe li{ene slobode, dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se te osobe nalaze, smatra se danom predaje organu kome je upu}en. (5) Ako je nadle‘ni organ odredio dan kad }e se raspravljati o podnesku koji je stranka du‘na da podnese, pa pozvao stranku da podnesak dostavi do odre|enog dana, organ je du‘an uzeti u razmatranje podnesak koji je primljen prije po~etka raspravljanja. VII - POVRAT U PRE\A[NJE STANJE ^lanak 101. (1) Stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvr{i neku radnju postupka, pa je usljed tog propu{tanja isklju~ ena od vr{enja ove radnje, dozvolit }e se, po njenom prijedlogu, povrat u pre|a{nje stanje. (2) Na prijedlog stranke koja je propustila da u roku preda podnesak, dozvolit }e joj se povrat u pre|a{nje stanje i kad je ona iz neznanja ili o~iglednom oma{kom podnesak pravovremeno poslala po{tom ili neposredno predala nenadle‘nom organu. (3) Povrat u pre|a{nje stanje dozvolit }e se i u slu~aju kad je stranka o~iglednom oma{kom prekora~ila rok, ali je podnesak ipak primljen od nadle‘nog organa najkasnije za tri dana poslije isteka roka, ako bi stranka zbog zaka{njenja izgubila neko pravo. ^lanak 102. (1) Stranka je du‘na da u prijedlogu za povrat u pre|a{nje stanje iznese okolnosti zbog kojih je bila sprije~ena da u roku izvr{i propu{tenu radnju i da te okolnosti u~ini bar vjerovatnim (~lanak 160.). (2) Prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje ne mo‘e se zasnivati na okolnosti koju je organ ve} ranije ocijenio nedovoljnom za produ‘enje roka ili odga|anje rasprave. (3) Ako se povrat u pre|a{nje stanje tra‘i zbog toga {to je propu{teno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba prilo‘iti i taj podnesak. ^lanak 103. (1) Prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje podnosi se u roku od osam dana ra~unaju}i od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propu{tanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propu{tanje, onda od dana kad je to saznala. (2) Poslije isteka tri mjeseca od dana propu{tanja ne mo‘e se tra‘iti povrat u pre|a{nje stanje. (3) Ako se propusti rok iz st. 1. i 2. ovog ~lanka za tra‘enje povrata, ne mo‘e se tra‘iti povrat zbog propu{tanja ovog roka. ^lanak 104. (1) Prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje podnosi se organu kod koga je trebalo izvr{iti propu{tenu radnju. (2) O prijedlogu odlu~uje zaklju~kom organ kod koga je trebalo izvr{iti propu{tenu radnju. (3) Nepravovremeno podnesen prijedlog odbacit }e se bez daljeg postupka. (4) Ako su ~injenice na kojima se prijedlog zasniva op}e poznate, nadle‘ni organ mo‘e odlu~iti o prijedlogu bez izja{njenja protivne stranke. ^lanak 105. (1) Protiv zaklju~ka kojim se dozvoljava povrat u pre|a{nje stanje nije dopu{tena ‘alba, osim ako je povrat dozvoljen po Broj 2 - Strana 44 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. prijedlogu koji je nepravovremeno podnesen ili je nedopu{ten (~lanak 103. stavak 3.). (2) Protiv zaklju~ka kojim je odbijen prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje dopu{tena je posebna ‘alba samo ako je zaklju~ ak donio prvostupanjski organ. (3) @alba nije dopu{tena protiv zaklju~ka o prijedlogu za povrat u pre|a{nje stanje koji je donio organ nadle‘an za rje{avanje u drugom stupnju o glavnoj stvari. (4) Protiv zaklju~ka kojim je kao nepravovremen odba~en prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje dopu{tena je posebna ‘alba samo kad je zaklju~ak donio prvostupanjski organ. ^lanak 106. (1) Prijedlog za povrat u pre|a{nje stanje ne zaustavlja tok postupka, ali organ nadle‘an za odlu~ivanje o prijedlogu mo‘e privremeno prekinuti postupak dok zaklju~ak o prijedlogu kojim je rije{eno o povratu ne postane kona~an. (2) Kad je povrat u pre|a{nje stanje dozvoljen, postupak se vra}a u ono stanje u kome se nalazio prije propu{tanja, a poni{tavaju se sva rje{enja i zaklju~ci koje je organ donio u svezi s propu{tanjem. VIII - ODR@AVANJE REDA ^lanak 107. (1) Slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka du‘na je da se stara o odr‘avanju reda pri radu. (2) S tim ciljem slu‘bena osoba je ovla{tena da opominje osobe koje smetaju rad organa i da odre|uje mjere potrebne da se red odr‘i o ~emu se u spisu sa~injava slu‘bena zabilje{ka. (3) Osoba koja prisustvuje kakvoj radnji postupka ne smije nositi oru‘je ili opasno oru|e. ^lanak 108. (1) Osoba koja i pored opomene ometa rad ili u~ini nepristojnost pri vr{enju radnje postupka ili ne}e da odlo‘i oru‘je odnosno oru|e, mo‘e biti udaljena. Osoba koja u~estvuje u radnji postupka mo‘e biti udaljena tek po{to je prethodno bila opomenuta da }e biti udaljena i po{to su joj bile predo~ene pravne posljedice takve mjere. Udaljenje zbog naru{avanja reda ili zbog nepristojnosti ili no{enja oru‘ja ili opasnog oru|a,izri~e slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka. (2) Ako na osnovu odredbe stavka 1. ovog ~lanka, bude udaljena stranka koja nema punomo}nika, ili ako bude udaljen punomo}nik ~iji vlastodavac nije prisutan, slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat }e osobu koja se udaljava da postavi svog punomo}nika. Ako pozvana osoba to ne u~ini, slu‘bena osoba mo‘e odgoditi radnju na tro{ak osobe koja je odbila da postavi svog punomo}nika, a mo‘e mu i sama postaviti punomo}nika, ako je to potrebno. Ovakav punomo}nik mo‘e zastupati samo u onoj radnji postupka s koje je stranka udaljena. (3) O udaljenju iz st. 1. i 2. ovog ~lanka donosi se zaklju~ak. Protiv zaklju~ka donesenog po stavku 2. ovog ~lanka, mo‘e se izjaviti posebna ‘alba. ^lanak 109. (1) Tko u radnji postupka te‘e naru{i red ili u~ini krupniju nepristojnost, mo‘e se, pored udaljenja, kazniti nov~anom kaznom do 50 DM. (2) Ova kazna ne isklju~uje krivi~nu ili disciplinsku odgovornost. (3) Kaznom iz stavka 1. ovog ~lanka mo‘e biti ka‘njena i osoba koja svojim podneskom grubo povrijedi obi~aje pona{anja prema organu ili slu‘benoj osobi koja vodi postupak. ^lanak 110. (1) Nov~ane kazne, zbog radnji predvi|enih u ~lanku 109. stavak 1. ovog zakona, izri~e slu‘bena osoba koja rukovodi radnjom postupka, a zbog radnji predvi|enih u ~lanku 109. stavak 3. - organ koji vodi postupak. (2) Protiv zaklju~ka o kazni mo‘e se izjaviti posebna ‘alba. @alba protiv zaklju~ka o nov~anoj kazni zbog naru{avanja reda ne odga|a izvr{enje te kazne. IX - TRO[KOVI POSTUPKA 1. Tro{kovi organa i stranaka ^lanak 111. (1) Izdaci u gotovom novcu organa koji vodi postupak, kao {to su: putni tro{kovi slu‘benih osoba, izdaci za svjedoke, vje{take, tuma~e, uvi|aj, oglase i sl., a koji su nastali provo|enjem postupka po nekoj upravnoj stvari, padaju, po pravilu, na teret onoga koji je cio postupak vodio. (2) Kad osoba koja u~estvuje u postupku prouzrokuje svojom krivicom ili obije{}u tro{kove pojedinih radnji u postupku, du‘na je da snosi te tro{kove. (3) Kad je postupak koji je pokrenut po slu‘benoj du‘nosti okon~an povoljno po stranku, tro{kove postupka snosi organ koji je postupak pokrenuo. ^lanak 112. (1) Svaka stranka snosi, po pravilu, sama svoje tro{kove prouzrokovane postupkom, kao {to su tro{kovi dola‘enja, danguba, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stru~no pomaganje. (2) Kad u postupku u~estvuju dvije ili vi{e stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na ~iju je {tetu postupak okon~an, du‘na je da protivnoj stranci naknadi opravdane tro{kove koji su toj stranci nastali u~estvovanjem u postupku. Ako je u takvom slu~aju koja od stranaka djelimi~no uspjela sa svojim zahtjevom, ona je du‘na da naknadi protivnoj stranci tro{kove srazmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obije{}u prouzrokovala protivnoj stranci tro{kove u postupku, du‘na je da toj stranci te tro{kove naknadi. (3) Tro{kovi za pravno zastupanje nakna|uju se samo u slu~ajevima kad je takvo zastupanje bilo nu‘no i opravdano. (4) Zahtjev za naknadu tro{kova po odredbama st. 2. i 3. ovog ~lanka, mora biti stavljen prije dono{enja rje{enja kojim se rje{ava upravna stvar, na vrijeme, tako da organ koji vodi postupak mo‘e o njemu odlu~iti u rje{enju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu tro{kova. Slu‘bena osoba koja vodi postupak du‘na je da na ovo blagovremeno upozori stranku. (5) Svaka stranka snosi svoje tro{kove postupka koji je zavr{en poravnanjem, ako u poravnanju nije druk~ije odre|eno. (6) Tro{kovi stranke i druge osobe u postupku prouzrokovane postupkom pokrenutim po slu‘benoj du‘nosti ili u javnom interesu, a koje stranka, odnosno druga osoba u postupku nije izazvala svojim pona{anjem, snosi organ koji je pokrenuo postupak. ^lanak 113. Tro{kove postupka u svezi s izvr{enjem snosi izvr{enik. Ako se ovi tro{kovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka po ~ijem je prijedlogu izvr{enje provedeno. ^lanak 114. Ako se postupak pokre}e po zahtjevu stranke, a sa sigurno{}u se mo‘e predvidjeti da }e izazvati izdatke u gotovom novcu (u svezi s uvi|ajem, vje{ta~enjem, dolaskom svjedoka i sl.), organ koji vodi postupak mo‘e zaklju~kom odrediti da stranka unaprijed polo‘i potreban iznos za pokri}e tih tro{kova. Ako stranka ne polo‘i taj iznos u odre|enom roku, organ mo‘e odustati od izvo|enja tih dokaza ili obustaviti postupak, osim ako se produ‘enje postupka mora nastaviti zbog javnog interesa. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 45 ^lanak 115. (1) U rje{enju kojim se postupak zavr{ava, organ koji donosi rje{enje odre|uje tko snosi tro{kove postupka, njihov iznos i kome se i u kom roku imaju isplatiti. (2) U rje{enju se mora posebno navesti da li }e onaj koji snosi tro{kove imati da naknadi tro{kove drugoj stranci (~lanak 112. st. 2. i 3.). (3) Ako tro{kove postupka snosi vi{e osoba, tro{kovi }e se izme|u njih razdijeliti na jednake dijelove, odnosno u odgovaraju}oj srazmjeri. (4) Ako organ u rje{enju ne odlu~i o tro{kovima, navest }e se da }e se o tro{kovima donijeti poseban zaklju~ak. ^lanak 116. (1) Svjedoci, vje{taci, tuma~i (prevoditelji) i slu‘bene osobe imaju pravo na naknadu tro{kova putovanja i izdataka izazvanih boravljenjem u mjestu radi izvr{enja tih radnji, s tim da tim osobama pripada i naknada izgubljene zarade, ako za to vrijeme ne ostvaruju zaradu temeljem radnog odnosa u organu vlasti ili pravnoj osobi ili drugoj osobi odnosno instituciji u kojima su zaposlene. Pored naknade, vje{taci i tuma~i imaju pravo i na posebnu nagradu. (2) Zahtjev za naknadu odnosno nagradu du‘ni su svjedoci, vje{taci i tuma~i postaviti pri saslu{anju, tuma~enju (prevo|enju), odnosno davanju vje{takovog mi{ljenja. U protivnom, gube to pravo. Slu‘bena osoba koja vodi postupak du‘na je da na ovo upozori svjedoka, vje{taka ili tuma~a (prevoditelja). (3) Iznos naknada utvr|uje posebnim zaklju~kom organ koji vodi postupak, odre|uju}i tko je du‘an da ih plati i u kom roku. Protiv ovog zaklju~ka dopu{tena je posebna ‘alba. Ovaj zaklju~ ak predstavlja osnov za izvr{enje. ^lanak 117. (1) Naknade tro{kova, izdataka i izgubljene zarade svjedocima, vje{tacima i tuma~ima, odnosno posebne nagrade vje{tacima i tuma~ima, na~in naplate i isplate tih naknada i nagrada, kao i oslobo|enje od pla}anja tro{kova, reguli{e se propisom Vlade Federacije za tro{kove pred federalnim organima na prijedlog federalnog ministra pravde, a propisom vlade kantona-‘upanije za tro{kove pred kantonalnim-‘upanijskim organima i op}inskim i gradskim slu‘bama za upravu na prijedlog rukovoditelja kantonalnog-‘upanijskog organa uprave nadle‘nog za op}u upravu. (2) U pogledu naknade slu‘benim osobama va‘e propisi o naknadama za slu‘bene osobe koje utvrde organi iz stavka 1. ovog ~lanka. 2. Osloba|anje od pla}anja tro{kova ^lanak 118. (1) Organ koji vodi postupak mo‘e osloboditi stranku sno{enja tro{kova u cijelosti ili djelomi~no, ako na|e da ona ne mo‘e podnijeti tro{kove bez {tete po nu‘no izdr‘avanje svoje i svoje porodice. Organ donosi zaklju~ak o tome po prijedlogu stranke, na osnovu uvjerenja o njenom imovnom stanju koje izdaje nadle‘ni organ. (2) Osloba|anje od sno{enja tro{kova odnosi se na osloba| anje od taksa, izdataka organa koji vodi postupak, kao {to su putni tro{kovi slu‘benih osoba, izdaci za svjedoke, vje{take, tuma~e, uvi|aj, oglase i sl., kao i na osloba|anje od polaganja osiguranja za tro{kove. (3) Strani dr‘avljani oslobodit }e se sno{enja tro{kova samo pod uvjetom reciprociteta. U slu~aju sumnje o postojanju reciprociteta, obja{njenje daje organ uprave nadle‘an za vanjske poslove Bosne i Hercegovine. Za tra‘enje obja{njenja va‘i odredba ~lanka 41. stavak 4. ovog zakona. ^lanak 119. Organ koji vodi postupak mo‘e u toku postupka ukinuti zaklju~ak o osloba|anju od sno{enja tro{kova ako utvrdi da vi{e ne postoje razlozi zbog kojih je stranka bila oslobo|ena sno{enja tro{kova. ^lanak 120. Protiv zaklju~ka kojim se odbija zahtjev stranke za osloba| anje sno{enja tro{kova, kao i protiv zaklju~ka iz ~lanka 119. ovog zakona, stranka mo‘e izjaviti posebnu ‘albu. DRUGI DIO PRVOSTUPANJSKI POSTUPAK X - POKRETANJE POSTUPKA I ZAHTJEVI STRANAKA 1. Pokretanje postupka ^lanak 121. Upravni postupak pokre}e nadle‘ni organ po slu‘benoj du‘nosti ili povodom zahtjeva stranke. ^lanak 122. (1) Nadle‘ni organ }e pokrenuti postupak po slu‘benoj du‘nosti kad to odre|uje zakon ili na zakonu zasnovan propis ili kad utvrdi ili sazna da, s obzirom na postoje}e ~injeni~no stanje, treba radi za{tite javnog interesa, pokrenuti upravni postupak. (2) Pri pokretanju upravnog postupka po slu‘benoj du‘nosti nadle‘ni organ uzima u obzir i eventualne predstavke gra|ana i pravnih osoba i upozorenje organa. ^lanak 123. (1) Upravni postupak je pokrenut ~im je nadle‘ni organ izvr{io ma koju radnju radi vo|enja postupka. (2) Ako nadle‘ni organ povodom stavljenog zahtjeva stranke na|e da po va‘e}im propisima nema uvjeta za pokretanje postupka, donijet }e o tome zaklju~ak,kojim }e se podneseni zahtjev odbaciti kao preuranjen. Protiv tog zaklju~ka dopu{tena je posebna ‘alba. ^lanak 124. U stvarima u kojima je po zakonu ili po prirodi stvari za pokretanje i vo|enje upravnog postupka potreban zahtjev stranke, nadle‘ni organ mo‘e pokrenuti i voditi postupak samo ako postoji takav zahtjev. 2. Spajanje stvari u jedan postupak ^lanak 125. (1) Ako se prava ili obveze stranaka zasnivaju na istom ili sli~nom ~injeni~nom stanju i na istom pravnom osnovu i ako je organ koji vodi postupak u pogledu svih predmeta stvarno nadle‘an, mo‘e se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad je rije~ o pravima i obvezama vi{e stranaka. (2) Pod istim uvjetima, jedna ili vi{e stranaka mogu u jednom postupku ostvarivati i vi{e razli~itih zahtjeva. (3) O vo|enju jednog postupka u ovakvim slu~ajevima nadle‘ni organ }e donijeti poseban zaklju~ak, protiv koga se mo‘e izjaviti ‘alba, osim ako je zaklju~ak donio drugostupanjski organ. ^lanak 126. Nadle‘ni organ mo‘e javnim priop}enjem pokrenuti upravni postupak prema ve}em broju osoba koje organu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koja u postupku mogu imati polo‘aj stranke, ako je rije~ o bitno istom zahtjevu prema svim tim osobama. Broj 2 - Strana 46 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. ^lanak 127. (1) Kad se u smislu ~lanka 125. ovog zakona vodi jedan postupak ili kad je postupak pokrenut javnim priop}enjem u smislu ~lanka 126. ovog zakona, svaka stranka istupa u postupku samostalno. (2) U zaklju~cima kojima se u takvom postupku poduzimaju izvjesne mjere prema strankama, mora se odrediti koja se od tih mjera odnosi na koju od stranaka, osim ako je rije~ o strankama koje u postupku zajedni~ki u~estvuju s istovjetnim zahtjevima, ili ako zakonom nije druk~ije propisano. 3. Izmjena zahtjeva ^lanak 128. (1) Po{to je postupak pokrenut, stranka mo‘e do dono{enja rje{enja u prvom stupnju pro{iriti stavljeni zahtjev, ili umjesto ranijeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira da li se pro{ireni ili izmjenjeni zahtjev zasniva na istom pravnom osnovu, pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom ~injeni~nom stanju. (2) Ako organ koji vodi postupak ne dozvoli pro{irenje ili izmjenu zahtjeva, donijet }e o tome zaklju~ak. Protiv takvog zaklju~ka dopu{tena je posebna ‘alba. 4. Odustanak od zahtjeva ^lanak 129. (1) Stranka mo‘e odustati od svog zahtjeva u toku cijelog postupka. (2) Kad je postupak pokrenut povodom zahtjeva stranke, a stranka odustane od svog zahtjeva, organ koji vodi postupak donijet }e zaklju~ak kojim se postupak obustavlja. O tome }e biti obavije{tena protivna stranka, ako je ima. (3) Ako je dalje vo|enje postupka potrebno u javnom interesu, ili ako to zahtijeva protivna stranka, nadle‘ni organ }e produ‘iti vo|enje postupka. (4) Kad je postupak pokrenut po slu‘benoj du‘nosti, organ mo‘e obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut i po zahtjevu stranke, postupak }e se nastaviti, ako stranka to zahtijeva. (5) Protiv zaklju~ka kojim se obustavlja postupak dopu{tena je posebna ‘alba. ^lanak 130. (1) Stranka odustaje od svog zahtjeva podno{enjem pismene izjave koju daje organu koji vodi postupak ili usmeno na zapisnik. Dok organ koji vodi postupak ne donese zaklju~ak o obustavljanju postupka i ne dostavi ga stranci, stranka mo‘e opozvati svoj odustanak od zahtjeva. (2) Pojedina radnja ili propu{tanje stranke mo‘e se smatrati njenim odustankom od zahtjeva samo kad je to zakonom odre|eno. (3) Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije dono{enja prvostupanjskog rje{enja, a prije isteka roka za ‘albu, zaklju~kom o obustavi postupka poni{tava se prvostupanjsko rje{enje, ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomi~no pozitivno rije{en. Ako je stranka odustala od svog zahtjeva poslije izjavljene ‘albe, a prije nego {to joj je dostavljano rje{enje doneseno povodom ‘albe, zaklju~kom o obustavi postupka poni{tava se prvostupanjsko rje{enje kojim je zahtjev stranke bio usvojen, bilo u cijelosti bilo djelomi~no, ako je stranka u cijelosti odustala od svog zahtjeva. ^lanak 131. Stranka koja je odustala od zahtjeva du‘na je da snosi sve tro{kove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako posebnim propisima nije druga~ije propisano. 5. Poravnanje ^lanak 132. (1) Ako u postupku u~estvuju dvije ili vi{e stranka sa suprotnim zahtjevima, slu‘bena osoba koja vodi postupak nastojat }e u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili bar u pojedinim spornim to~kama. (2) Poravnanje mora biti uvijek jasno i odre|eno, i ne smije biti na {tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa tre}ih osoba. Slu‘bena osoba koja vodi postupak mora na to paziti po slu‘benoj du‘nosti. Ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na {tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa tre}ih osoba, organ koji vodi postupak ne}e prihvatiti da se zaklju~i poravnanje, i o tome }e donijeti poseban zaklju~ak. (3) Poravnanje se upisuje u zapisnik. Poravnanje je zaklju~ eno kad stranke poslije pro~itanog zapisnika o poravnanju potpi{u zapisnik. Ovjeren prepis zapisnika predat }e se strankama ako ga tra‘e. (4) Poravnanje ima snagu izvr{nog rje{enja donesenog u upravnom postupku. (5) Organ pred kojim je zaklju~eno poravnanje donijet }e zaklju~ak kojim }e prema potrebi postupak obustaviti u cijelosti ili djelomi~no. (6) Ako zaklju~ak o obustavljanju, odnosno o nastavljanju postupka nije u skladu sa zaklju~enim poravnanjem, protiv zaklju~ ka je dopu{tena posebna ‘alba. XI - POSTUPAK DO DONO[ENJA RJE[ENJA A. OP]A NA^ELA 1. Zajedni~ke odredbe ^lanak 133. (1) Prije dono{enja rje{enja imaju se utvrditi sve ~injenice i okolnosti koje su zna~ajne za rje{enje i strankama omogu}iti da ostvare i za{tite svoja prava i pravne interese o ~emu se stara slu‘bena osoba koja vodi postupak. (2) Ovo se mo‘e izvr{iti u skra}enom postupku ili u posebnom ispitnom postupku. ^lanak 134. (1) Slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e u toku cijelog postupka upotpunjavati ~injeni~no stanje i izvoditi dokaze i o onim ~injenicama koje ranije u postupku nisu bile iznesene ili jo{ nisu utvr|ene. (2) Slu‘bena osoba koja vodi postupak naredit }e po slu‘benoj du‘nosti izvo|enje svakog dokaza ako na|e da je to potrebno radi razja{njenja stvari. (3) Slu‘bena osoba koja vodi postupak obvezna je pribaviti po slu‘benoj du‘nosti podatke o ~injenicama o kojima slu‘benu evidenciju vodi organ nadle‘an za rje{avanje. Na isti na~in postupit }e slu‘bena osoba u pogledu ~injenica o kojima slu‘benu evidenciju vodi drugi organ, odnosno poduze}e (dru{tvo), ustanova ili druga pravna osoba. ^lanak 135. (1) ^injeni~no stanje na kom zasniva svoj zahtjev, stranka je du‘na da iznese to~no, istinito i odre|eno. (2) Ako nije rije~ o ~injenicama koje su op}e poznate, stranka je du‘na da za svoje navode ponudi dokaze i da ih po mogu}nosti podnese. Ako sama stranka tako ne postupi, slu‘bena osoba koja vodi postupak pozvat }e je da to u~ini. Od stranke se ne}e tra‘iti da pribavi i podnese dokaze koje br‘e i lak{e mo‘e pribaviti organ koji vodi postupak, niti da podnosi takva uvjerenja koja organi nisu du‘ni izdavati po ~lanku 170. ovog zakona. (3) Ako stranka nije u naknadno odre|enom roku podnijela dokaze, organ ne mo‘e zbog toga odbaciti zahtjev kao da nije Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 47 podnesen (~lanak 65. stavak 2.), nego je du‘an da nastavi postupak i da, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, rije{i upravnu stvar. ^lanak 136. (1) Stranka u tijeku postupka daje svoju izjavu, po pravilu, usmeno,a mo‘e je dati i pismeno. (2) Kad je rije~ o slo‘enoj stvari ili kad su potrebna op{irnija stru~na obja{njenja, slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e nalo‘iti stranci da podnese pismenu izjavu, odre|uju}i joj dovoljan rok za to. U takvom slu~aju i stranka ima pravo da tra‘i da joj se dopusti davanje pismene izjave. (3) Ako je stranci nalo‘eno ili dopu{teno da podnese pismenu izjavu, ne mo‘e joj se usljed toga oduzeti pravo da svoju izjavu da usmeno. ^lanak 137. Ako se u toku postupka pojavi osoba koja do tada nije u~estvovala u postupku kao stranka, pa zahtjeva da u~estvuje u postupku kao stranka, slu‘bena osoba koja vodi postupak ispitat }e njeno pravo da bude stranka i o tome }e donijeti zaklju~ak. Protiv zaklju~ka kojim se ne priznaje to svojstvo dopu{tena je posebna ‘alba. ^lanak 138. Slu‘bena osoba koja vodi postupak du‘na je da, po potrebi, upozori stranku na njena prava u postupku i da joj ukazuje na pravne posljedice njenih radnji ili propu{tanja u postupku. 2. Skra}eni postupak ^lanak 139. (1) Organ mo‘e po skra}enom postupku rije{iti stvar neposredno: 1) ako je stranka u svom zahtjevu navela ~injenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se mo‘e utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje mo‘e utvrditi na podlozi op}epoznatih ~injenica ili ~injenica koje su organu poznate; 2) ako se stanje stvari mo‘e utvrditi na podlozi slu‘benih podataka kojima organ raspola‘e, a nije potrebno posebno saslu{anje stranke radi za{tite njenih prava, odnosno pravnih interesa; 3) u slu~aju kad je propisom predvi|eno da se stvar mo‘e rije{iti na podlozi ~injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvr|uju, ali su ~injenice ili okolnosti u~injene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizilazi da se zahtjevu stranke ima udovoljiti; 4) kad je rije~ o poduzimanju u javnom interesu hitnih mjera koje se ne mogu odga|ati, a ~injenice na kojima rje{enje treba da bude zasnovano su utvr|ene ili bar u~injene vjerovatnim. (2) Rje{enja iz to~. 1. i 2. stavka 1. ovog ~lanka, mogu se izra|ivati elektronskim ra~unarima. 3. Poseban ispitni postupak ^lanak 140. (1) Poseban ispitni postupak se provodi kad je to potrebno radi utvr|ivanja ~injenica i okolnosti koje su zna~ajne za razja{njenje stvari ili radi davanja strankama mogu}nosti da ostvare i za{tite svoja prava i pravne interese. (2) Tok ispitnog postupka odre|uje, prema okolnostima pojedinog slu~aja, slu‘bena osoba koja vodi postupak, pridr‘avaju}i se odredaba ovog zakona i propisa koji se odnose na stvar o kojoj je rije~. (3) U ovim granicama slu‘bena osoba koja vodi postupak naro~ito:odre|uje koje se radnje u postupku imaju izvr{iti i izdaje nare|enja za njihovo izvr{enje; odre|uje red kojim }e se pojedine radnje vr{iti i rokove u kojima }e se izvr{iti, ako oni nisu propisani zakonom; odre|uje usmene rasprave i saslu{anja, kao i sve {to je potrebno za njihovo odr‘avanje; odlu~uje koji se dokazi imaju izvesti i kojim dokaznim sredstvima, i odlu~uje o svim prijedlozima i izjavama. (4) Slu‘bena osoba koja vodi postupak odlu~uje da li }e se raspravljanje i dokazivanje vr{iti odvojeno o pojedinim spornim pitanjima ili zajedno za cio predmet. ^lanak 141. (1) Stranka ima pravo da u~estvuje u ispitnom postupku i, radi ostvarenja cilja postupka, da daje potrebne podatke i brani svoja prava i zakonom za{ti}ene interese, a slu‘bena osoba je obvezna to omogu}iti. (2) Stranka mo‘e iznositi ~injenice koje mogu uticati na rje{enje stvari i pobijati to~nost navoda koji se ne sla‘u s njenim navodima. Ona ima pravo da sve do dono{enja rje{enja dopunjuje i obja{njava svoja tvr|enja, a ako to ~ini poslije odr‘ane usmene rasprave, du‘na je da opravda zbog ~ega to nije u~inila na raspravi. (3) Slu‘bena osoba koja vodi postupak du‘na je da pru‘i mogu}nost stranci: da se izjasni o svim okolnostima i ~injenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima i ponu|enim dokazima, da u~estvuje u izvo|enju dokaza i da postavlja pitanja drugim strankama, svjedocima i vje{tacima preko slu‘bene osobe koja vodi postupak, a s njenom dozvolom i neposredno, kao i da se upozna s rezultatom izvo|enja dokaza i da se o tome izjasni. Nadle‘ni organ ne mo‘e donijeti rje{enje prije nego {to stranci pru‘i mogu}nost da se izjasni o ~injenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rje{enje, a o kojima stranci nije bila data mogu}nost da se izjasni. 4. Prethodno pitanje ^lanak 142. (1) Ako organ koji vodi postupak nai|e na pitanje bez ~ijeg se rje{enja ne mo‘e rije{iti sama stvar, a to pitanje ~ini samostalnu pravnu cjelinu za ~ije je rje{enje nadle‘an sud ili koji drugi organ (prethodno pitanje), on mo‘e, pod uvjetima iz ovog zakona, sam raspraviti to pitanje, ili postupak prekinuti dok nadle‘ni organ to pitanje ne rije{i. O prekidu postupka donosi se zaklju~ak, protiv kog je dopu{tena posebna ‘alba, osim ako je zaklju~ak donio drugostupanjski organ. (2) Ako je organ raspravio prethodno pitanje, rje{enje takvog pitanja ima pravno djelovanjesamo u stvari u kojoj je to pitanje rije{eno. (3) U pitanju postojanja krivi~nog djela i krivi~ne odgovornosti u~inioca, organ koji vodi postupak vezan je pravomo}nom presudom krivi~nog suda kojom je optu‘eni ogla{en krivim. ^lanak 143. (1) Organ koji vodi postupak mora prekinuti postupak kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje krivi~nog djela, na postojanje braka, utvr|ivanje o~instva, ili kad je to zakonom odre|eno. (2) Kad se prethodno pitanje odnosi na krivi~no djelo, a nema mogu}nosti za krivi~no gonjenje, organ koji vodi postupak raspravit }e i to pitanje. ^lanak 144. U slu~aju kad se zbog prethodnog pitanja ne mora prekinuti postupak po ~lanku 143. stavak 2. ovog zakona, organ koji vodi postupak mo‘e sam uzeti u pretres prethodno pitanje i raspraviti ga kao sastavni dio stvari, i na toj osnovi rije{iti samu stvar. ^lanak 145. (1) Ako organ koji vodi upravni postupak ne uzme prethodno pitanje u pretres u smislu ~lanka 144. ovog zakona, a postupak za rje{enje prethodnog pitanja koji se mo‘e voditi samo po Broj 2 - Strana 48 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. slu‘benoj du‘nosti jo{ nije pokrenut kod nadle‘nog organa, on }e tra‘iti da nadle‘ni organ pokrene postupak o tom pitanju. (2) U stvari u kojoj se postupak za rje{enje prethodnog pitanja pokre}e povodom zahtjeva stranke, organ koji vodi upravni postupak mo‘e zaklju~kom nalo‘iti jednoj od stranaka da radi rje{enja prethodnog pitanja tra‘i od nadle‘nog organa pokretanje postupka, odre|uju}i joj rok u kom je du‘na da to u~ini, i da mu o podnesenom tra‘enju podnese dokaz. Pri tom }e organ koji vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice propu{tanja. Rok za tra‘enje pokretanja postupka za rje{enje prethodnog pitanja po~inje te}i od dana kona~nosti zaklju~ka. (3) Ako stranka ne podnese u odre|enom roku dokaz da je od nadle‘nog organa tra‘ila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat }e se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a organ koji vodi upravni postupak obustavit }e postupak. Ako to nije u~inila protivna stranka, organ }e nastaviti postupak i sam }e raspraviti prethodno pitanje. (4) Protiv zaklju~ka donesenog po stavku 2. ovog ~lanka, dopu{tena je posebna ‘alba. ^lanak 146. (1) Postupak prekinut zbog rje{avanja prethodnog pitanja kod nadle‘nog organa, nastavit }e se po{to rje{enje doneseno o tom pitanju postane kona~no. (2) Postupak se mo‘e nastaviti po slu‘benoj du‘nosti i u slu~aju kad se ocijeni da vi{e nema razloga da se ~eka na kona~no rje{enje prethodnog pitanja kod nadle‘nog organa, osim u slu~aju iz stavka 1. ~lanka 143. ovog zakona. 5. Usmena rasprava ^lanak 147. Slu‘bena osoba koja vodi postupak odre|uje, na svoju inicijativu ili na prijedlog stranke, usmenu raspravu u svakom slu~aju kad je to korisno za razja{njenje stvari, a mora je odrediti: 1) u stvarima u kojima u~estvuju dvije ili vi{e stranaka s protivnim interesima, ili 2) kad se ima izvr{iti uvi|aj ili saslu{anje svjedoka ili vje{taka. ^lanak 148. (1) Usmena rasprava je javna. (2) Slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e isklju~iti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio: 1) ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, 2) ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, 3) ako treba da se raspravlja o odnosima u nekoj obitelji, 4) ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju slu‘benu, poslovnu, profesionalnu, nau~nu ili umjetni~ku tajnu. (3) Prijedlog za isklju~enje javnosti mo‘e staviti i zainteresirana osoba. (4) O isklju~enju javnosti donosi se zaklju~ak koji mora biti obrazlo‘en i javno objavljen. (5) Pri priop}avanju rje{enja javnost se ne mo‘e isklju~iti. ^lanak 149. (1) Isklju~enje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove punomo}nike i stru~ne pomaga~e. (2) Slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e dopustiti da usmenoj raspravi s koje je javnost isklju~ena prisustvuju pojedine slu‘bene osobe, nau~ni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu slu‘bu, odnosno nau~ni rad. Slu‘bena osoba koja vodi postupak upozorit }e ove osobe da su du‘ne da ~uvaju kao tajnu ono {to budu na raspravi saznale. ^lanak 150. (1) Organ koji vodi postupak du‘an je da poduzima sve {to je potrebno da se usmena rasprava obavi bez odugovla~enja i po mogu}nosti bez prekidanja i odlaganja. (2) Osobama koje se pozivaju na usmenu raspravu mora se ostaviti dovoljno vremena da se pripreme za raspravu i da na nju do|u na vrijeme i bez vanrednih tro{kova. Pozvanim osobama ostavit }e se, po pravilu, osam dana od dostavljanja poziva do dana rasprave. ^lanak 151. Kad je raspravljanje na usmenoj raspravi potrebno je izvr{iti uvid u odre|ene planove, spise ili druge predmete, ove predmete treba staviti na uvid pozvanim osobama istovremeno s odre|ivanjem rasprave, a u pozivu za raspravu nazna~iti vrijeme i mjesto, kad i gdje se oni mogu razgledati. ^lanak 152. (1) Organ koji vodi postupak du‘an je da i javno objavi odre|ivanje usmene rasprave: kad postoji opasnost da se pojedina~ ni pozivi ne}e mo}i na vrijeme dostaviti, kad postoji vjerovatno}a da ima zainteresiranih osoba koje se jo{ nisu pojavile kao stranke, ili kad to nala‘u drugi sli~ni razlozi. (2) Javna objava usmene rasprave treba da sadr‘i sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedina~nom pozivu, kao i poziv da na raspravu do|e svako ko smatra da se stvar ti~e njegovih pravno za{ti}enih interesa. Ova se objava priop}ava na na~in propisan u ~lanku 92. ovog zakona. ^lanak 153. Usmena rasprava odr‘at }e se, po pravilu, u sjedi{tu organa koji vodi postupak. Ako je potreban uvi|aj u mjestu van sjedi{ta tog organa, usmena rasprava se mo‘e odr‘ati na mjestu uvi|aja. Organ koji vodi postupak mo‘e odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno zbog znatnog smanjenja tro{kova i zbog temeljnijeg, br‘eg ili jednostavnijeg raspravljanja stvari. ^lanak 154. (1) Slu‘bena osoba koja vodi postupak du‘na je da na po~etku usmene rasprave utvrdi koje su od pozvanih osoba prisutne, a za odsutne, da provjeri da li su im pozivi pravilno dostavljeni. (2) Ako neka od stranaka koja jo{ nije saslu{ana nije do{la na raspravu, a nije utvr|eno da joj je poziv pravilno dostavljen, slu‘bena osoba koja vodi postupak odgodit }e raspravu, osim u slu~aju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom objavom. (3) Ako na usmenu raspravu ne do|e stranka po ~ijem je zahtjevu postupak pokrenut, mada je uredno pozvana, a iz cjelokupnog stanja stvari se mo‘e pretpostaviti da je stranka zahtjev povukla, slu‘bena osoba koja vodi postupak obustavit }e postupak. Protiv zaklju~ka o tome dopu{tena je posebna ‘alba. Ako se ne mo‘e pretpostaviti da je stranka sama povukla zahtjev, ili ako bi se postupak u javnom interesu morao nastaviti po slu‘benoj du‘nosti, slu‘bena osoba }e prema okolnostima slu~aja, provesti raspravu bez te osobe ili }e je odgoditi. (4) Ako stranka protiv koje je pokrenut postupak neopravdano izostane mada je uredno pozvana, slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e provesti raspravu i bez nje, a mo‘e na njen tro{ak i odgoditi usmenu raspravu, ako je to potrebno radi pravilnog rje{enja stvari. ^lanak 155. (1) Ako prisutna stranka, i pored upozorenja na posljedice ne stavi u toku same rasprave primjedbu na rad koji se na raspravi obavlja, smatrat }e se da nema primjedbi. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu na rad obavljen na raspravi, organ koji rje{ava o stvari cijenit }e tu primjedbu, ako ona mo‘e imati uticaj na Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 49 rje{avanje stvari, i ako nije data poslije rasprave da bi se odugovla~ io postupak. (2) Ako stranka koja je pozvana javnim priop}enjem poziva nije do{la na raspravu, a primjedbe na rad obavljen na raspravi stavi poslije rasprave, ove }e se primjedbe uzeti u obzir pod uvjetom iz stavka 1. ovog ~lanka. ^lanak 156. (1) Na usmenoj raspravi treba da se pretrese i utvrdi ono {to je predmet ispitnog postupka. (2) Ako se predmet ne mo‘e pretresti na jednoj raspravi, slu‘bena osoba koja vodi postupak prekinut }e raspravu i zakazati {to prije njen nastavak. Za ovaj nastavak slu‘bena osoba }e poduzeti sve mjere koje su propisane za odre|ivanje usmene rasprave, a prisutnim osobama mo‘e usmeno priop}iti te mjere, kao i vrijeme i mjesto nastavka rasprave. Pri nastavku usmene rasprave slu‘bena osoba koja vodi postupak iznijet }e u glavnim crtama tok dotada{nje rasprave. (3) Za izvo|enje pismenih dokaza koji se naknadno podnesu ne mora se ponovo odre|ivati usmena rasprava, ali }e se stranci dati mogu}nost da se o izvedenim dokazima izjasni. B. DOKAZIVANJE 1. Op}e odredbe ^lanak 157. (1) ^injenice na podlozi kojih se donosi rje{enje utvr|uju se dokazima. (2) Kao dokazno sredstvo upotrijebit }e se sve {to je podesno za utvr|ivanje stanja stvari i {to odgovara pojedinom slu~aju, kao {to su: isprave, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, svjedoci, izjava stranke, vje{taci, uvi|aj. ^lanak 158. (1) Da li neku ~injenicu treba dokazivati ili ne, odlu~uje slu‘bena osoba koja vodi postupak, ovisno od toga da li ta ~injenica mo‘e imati uticaja na rje{avanje stvari. Dokazi se, po pravilu, izvode po{to se utvrdi {ta je u ~injeni~nom pogledu sporno ili {ta treba dokazivati. (2) Ne treba dokazivati ~injenice koje su op}e poznate. (3) Isto tako, ne treba dokazivati ~injenice ~ije postojanje zakon pretpostavlja, ali je dopu{teno dokazivati nepostojanje tih ~injenica, ako zakonom nije druk~ije odre|eno. ^lanak 159. Ako je dokazivanje pred organom koji vodi postupak neizvodljivo ili skop~ano s nesrazmjernim tro{kovima ili s velikim gubitkom vremena, dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim organom. ^lanak 160. Kad je propisom predvi|eno da se stvar mo‘e rije{iti na podlozi ~injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvr|uju (~injenice i okolnosti koje su u~injene vjerovatnim) ne moraju se izvoditi posebni dokazi radi utvr|ivanja tih ~injenica predvi|eni odredbama ovog zakona o izvo|enju dokaza. ^lanak 161. (1) Ako organu koji rje{ava o stvari nije poznato pravo koje va‘i u stranoj dr‘avi, mo‘e se obavijestiti o tome kod federalnog organa uprave nadle‘nog za poslove pravosu|a i uprave. (2) Organ koji rje{ava o stvari mo‘e od stranke zatra‘iti da podnese javnu ispravu koju je izdao nadle‘ni inozemni organ kojom se potvr|uje koje pravo va‘i u stranoj dr‘avi. Dopu{teno je dokazivanje stranog prava protivno ovakvoj javnoj ispravi,ako me|unarodnim ugovorom nije druk~ije predvi|eno. 2. Isprave ^lanak 162. (1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ u granicama svoje nadle‘nosti, a koja mo‘e biti prilago|ena elektronskoj obradi podataka, kao i isprava koju je u takvom obliku izdala institucija koja ima javne ovlasti odnosno druga pravna osoba (javna isprava), dokazuje ono {to se u njoj potvr|uje ili odre|uje. (2) U postupku dokazivanja, mikrofilmska kopija isprave, odnosno reprodukcija te kopije, izjedna~ava se s ispravom iz stavka 1. ovog ~lanka, ako je takvu mikrofilmsku kopiju, odnosno reprodukciju te kopije, izdao organ u granicama svoje nadle‘nosti, odnosno institucija koja ima javne ovlasti ili druga pravna osoba. (3) Dopu{teno je dokazivati da su u takvoj ispravi, odnosno mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije, ~injenice neistinito potvr|ene ili da je sama isprava, odnosno mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije, neispravno sastavljena. (4) Dopu{teno je dokazivati da mikrofilmska kopija, odnosno reprodukcija te kopije nije vjerna originalu. ^lanak 163. Ako je na ispravi ne{to precrtano, ostrugano, ili ina~e izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakvi drugi vanjski nedostaci, slu‘bena osoba koja vodi postupak ocijenit }e prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprave ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rje{avanje stvari o kojoj se vodi postupak. ^lanak 164. (1) Isprave koje slu‘e kao dokaz podnose stranke ili ih pribavlja slu‘bena osoba koja vodi postupak. Stranka podnosi ispravu u originalu, mikrofilmskoj kopiji isprave ili reprodukciji te kopije ili u ovjerenom prepisu ili ovjerenoj fotokopiji, a mo‘e je podnijeti i u prostom prepisu. Kad stranka podnese ispravu u ovjerenom prijepisu slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e tra‘iti da stranka poka‘e originalnu ispravu, a kad podnese ispravu u prostom prepisu, slu‘bena osoba }e utvrditi da li je prost prepis vjeran originalu. Mikrofilmska kopija isprave ili reprodukcija te kopije koju je na propisan na~in izdao organ u granicama svoje nadle‘nosti ili institucija koja ima javne ovlasti,odnosno druga pravna osoba,ima u upravnom postupku dokaznu vrijednost originalne isprave, u smislu ~lanka 162. stavak 1. ovog zakona, za rje{avanje stvari o kojoj se vodi postupak. (2) Ako je neke ~injenice ili okolnosti organ koji je za to bio nadle‘an ve} utvrdio ili su posvjedo~ene u javnoj ispravi (kao osobna karta, izvod iz mati~ne knjige i dr), organ koji vodi postupak uzet }e ove ~injenice i okolnosti za dokazane. Kad je u pitanju sticanje ili gubljenje prava, a postoji vjerovatno}a da su se te ~injenice i okolnosti naknadno izmijenile, ili ih na osnovu posebnih propisa treba posebno dokazati, slu‘bena osoba }e tra‘iti da stranka podnese posebne dokaze o tim ~injenicama i okolnostima, ili }e ih organ sam pribaviti. ^lanak 165. (1) Slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e pozvati stranku koja se poziva na kakvu ispravu da je podnese, ako njom raspola‘e ili ako je mo‘e pribaviti. (2) Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, a ta stranka ne}e dobrovoljno da je podnese ili poka‘e, slu‘bena osoba koja vodi postupak pozvat }e tu stranku da podnese ili poka‘e ispravu na raspravi, da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. (3) Ako stranka koja je pozvana da podnese, odnosno poka‘e ispravu ne postupi po pozivu, slu‘bena osoba koja vodi postupak cijenit }e, s obzirom na sve okolnosti slu~aja, od kakvog je to uticaja za rje{avanje stvari. Broj 2 - Strana 50 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. ^lanak 166. Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod organa ili institucije koja ima javne ovlasti odnosno druge pravne osobe, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, organ koji vodi postupak pribavit }e ovu ispravu po slu‘benoj du‘nosti. Ti organi, institucije i pravne osobe du‘ni su postupiti po tra‘enju nadle‘nog organa. ^lanak 167. (1) Ako se isprava nalazi kod tre}e osobe, a ta osoba ne}e dobrovoljno da je poka‘e, organ koji vodi postupak pozvat }e zaklju~kom tu osobu da poka‘e ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. (2) Tre}a osoba mo‘e uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga, kao i svjedok svjedo~enje. (3) Protiv tre}e osobe koja bez opravdanog razloga, odbije da poka‘e ispravu postupit }e se kao protiv onoga koji odbije da svjedo~i. (4) Protiv zaklju~ka kojim mu se nare|uje pokazivanje isprave, kao i protiv zaklju~ka o kazni zbog nepokazivanja isprave, tre}a osoba ima pravo ‘albe, koja odga|a izvr{enje zaklju~ ka. (5) Stranka koja se poziva na ispravu koja se nalazi kod tre}e osobe du‘na je naknaditi tro{kove koje je ta osoba imala u svezi sa pokazivanjem isprave. ^lanak 168. (1) Sukladno Ustavu Federacije stranka ima pravo da podnosi isprave na jeziku iz ~lanak 16. ovog zakona. (2) Isprave koje su izdate na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prevodu, ako je to potrebno. (3) Isprave koje je izdao inozemni organ, koje u mjestu gdje su izdate va‘e kao javne isprave, imaju pod uvjetima reciprociteta, istu dokaznu snagu kao i doma}e javne isprave, ako su propisno ovjerene. 3. Uvjerenja ^lanak 169. (1) Organi su du‘ni izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o ~injenicama o kojima vode slu‘benu evidenciju. (2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovog ~lanka, institucije koje imaju javne ovlasti, kao i druge pravne osobe i institucije, izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave o ~injenicama u svezi sa poslovima koje sukladno zakonu obavljaju te institucije odnosno pravne osobe i institucije. (3) Uvjerenja i druge isprave o ~injenicama o kojima se vodi slu‘bena evidencija moraju se izdavati sukladno s podacima slu‘bene evidencije. Takva uvjerenja, odnosno druge isprave imaju zna~aj javne isprave. (4) Pod slu‘benom evidencijom podrazumijevaju se evidencije koje su ustanovlje ne zakonom ili drugim propisom, ili op}im aktom institucije koja ima javne ovlasti odnosno druge pravne osobe i institucije. (5) Uvjerenje i druge isprave o ~injenicama o kojima se vodi slu‘bena evidencija izdaju se stranci na usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka zatra‘ila izdavanje uvjerenja odnosno druge isprave, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom iz stavka 4. ovog ~lanka, kojim je ustanovljena slu‘bena evidencija, nije druk~ije odre|eno. (6) Ako organi, pravne osobe i institucije iz st. 1. i 2. ovog ~lanka, odbiju zahtjev za izdavanje uvjerenja, odnosno druge isprave du‘ni su da o tome donesu posebno rje{enje. Ako u roku od pet dana od dana podno{enja zahtjeva ne izdaju uvjerenje, odnosno drugu ispravu, niti donesu i dostave stranci rje{enje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen. (7) Ako stranka, na osnovu dokaza kojima raspola‘e, smatra da joj uvjerenje, odnosno druga isprava nije izdata u skladu s podacima iz slu‘bene evidencije, mo‘e zahtijevati izmjenu uvjerenja, odnosno druge isprave. Organ, odnosno pravna osoba i institucije du‘an da donese posebno rje{enje, ako odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, odnosno izda novo uvjerenje ili drugu ispravu. I u tom slu~aju va‘i rok od pet dana od dana podno{enja zahtjeva za izdavanje novog uvjerenja, odnosno druge isprave, a ako to ne bude u~injeno u tom roku, smatra se da je zahtjev odbijen. ^lanak 170. (1) Organi, odnosno poduze}a (dru{tva), ustanove i druge pravne osobe du‘ni su izdavati uvjerenja, odnosno druge isprave i o ~injenicama o kojima ne vode slu‘benu evidenciju, ako je to zakonom odre|eno. U tom slu~aju ~injenice se utvr|uju vo|enjem postupka propisanog odredbama ove glave o dokazivanju. (2) Uvjerenje, odnosno druga isprava izdata na na~in predvi|en u stavku 1. ovog ~lanka, ne vezuje organ kome je podnesena kao dokaz i koji treba da rje{ava o stvari. Ako organ ne prihvati to uvjerenje odnosno drugu ispravu kao dokaz, u tom slu~aju on }e sam pristupiti utvr|ivanju ~injenica navedenih u uvjerenju. (3) Uvjerenje, odnosno druga isprava stranci se izdaje odnosno rje{enje o odbijanju zahtjeva donosi i stranci dostavlja u roku od osam dana od dana podno{enja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen. 4. Svjedoci ^lanak 171. (1) Svjedok mo‘e biti svaka fizi~ka osoba koja je bila sposobna da opazi ~injenicu o kojoj ima da svjedo~i i koja je u stanju da to svoje opa‘anje saop}i. (2) Osoba koja u postupku u~estvuje u svojstvu slu‘bene osobe ne mo‘e biti svjedok. ^lanak 172. Svaka osoba koja se kao svjedok poziva du‘na je da se odazove pozivu, a i da svjedo~i, ako ovim zakonom nije druk~ije odre|eno. ^lanak 173. Ne mo‘e se ispitati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila du‘nost ~uvanja slu‘bene, dr‘avne ili vojne tajne, dok ga nadle‘ni organ ne oslobodi te du‘nosti. ^lanak 174. (1) Svjedok mo‘e uskratiti svjedo~enje: 1) na pojedina pitanja na koja bi odgovor izlo‘io te{koj sramoti, znatnoj imovinskoj {teti ili krivi~nom gonjenju, njega, njegovog srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobo~noj liniji do tre}eg stupnja zaklju~no, njegovog bra~nog druga ili srodnika po tazbini, do drugog stupnja zaklju~no i onda kad je brak prestao, kao i njegovog staraoca ili starinika, usvojioca ili usvojenika; 2) na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obvezu,da ~uva poslovnu, profesionalnu, umjetni~ku ili znanstvenu tajnu; 3) o onome {to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomo}niku; 4) o onome o ~emu se stranka ili druga osoba ispovijedala svjedoku, kao vjerskom ispovjedniku. (2) Svjedok se mo‘e osloboditi du‘nosti svjedo~enja i o pojedinim drugim ~injenicama kad iznese va‘ne razloge za to. Ako je potrebno, on treba te razloge da u~ini vjerovatnim. (3) Svjedok ne mo‘e zbog opasnosti od kakve imovinske {tete uskratiti svjedo~enje o pravnim poslovima pri kojima je bio Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 51 prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u svezi sa spornim pitanjem poduzeo kao pravni prethodnik ili zastupnik jedne od stranaka, kao i o svakoj onoj radnji o kojoj je na osnovu posebnih propisa du‘an podnijeti prijavu ili dati izjavu. ^lanak 175. (1) Svjedoci se saslu{avaju pojedina~no, bez prisustva onih svjedoka koji }e se kasnije saslu{ati. (2) Saslu{ani svjedok ne smije se udaljiti bez dozvole slu‘bene osobe koja vodi postupak. (3) Slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e ve} saslu{anog svjedoka ponovo saslu{ati, a svjedoke ~iji se iskazi ne sla‘u mo‘e suo~iti (4) Osoba koja zbog bolesti ili tjelesne nesposobnosti ne mo‘e do}i po pozivu, ispitat }e se u svom stanu. ^lanak 176. (1) Svjedok }e se prethodno upozoriti da je du‘an da govori istinu, da ne smije ni{ta pre{utjeti i da mo‘e na svoj iskaz biti zaklet, pa }e mu se predo~iti i posljedice davanja la‘nog iskaza. (2) Od svjedoka }e se zatim uzeti op}i osobni podaci ovim redom: ime i prezime, zanimanje, boravi{te, mjesto ro|enja, godine ‘ivota i bra~no stanje. Ako je potrebno, svjedok }e biti ispitan i o okolnostima koje se ti~u njegove vjerodostojnosti kao svjedoka u predmetu o kom je rije~, a osobito o njegovim srodni~kim odnosima prema strankama. (3) Slu‘bena osoba koja vodi postupak ukazat }e svjedoku na koja pitanja mo‘e uskratiti svjedo~enje. (4) Nakon toga svjedoku }e se postavljati pitanja o samom predmetu i pozivat }e se da iznese {ta mu je o tome poznato (5) Nije dopu{teno postavljati takva pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo odgovoriti. (6) Svjedok }e se uvijek pitati otkuda mu je poznato ono {to svjedo~i. ^lanak 177. (1) Ako svjedok ne zna jezik na kom se vodi postupak, ispitat }e se preko tuma~a (prevoditelja). (2) Ako je svjedok gluh, pitanja }e mu se postavljati pismeno, a ako je nijem pozvat }e se da pismeno odgovora. Ako se ispitivanje ne mo‘e izvr{iti na ovaj na~in, pozvat }e se kao tuma~ osoba koja se sa svjedokom mo‘e sporazumjeti. ^lanak 178. (1) Po{to saslu{a svjedoka, slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e odlu~iti da svjedok polo‘i zakletvu na svoj iskaz. Ne}e se zaklinjati svjedok koji je maloljetan ili koji ne mo‘e dovoljno da shvati zna~aj zakletve. (2) Zakletva se pola‘e usmeno izgovaranjem ovih rije~i: "Zaklinjem se da sam o svemu o ~emu sam ovdje pitan govorio istinu i da ni{ta {to o ovoj stvari znam nisam pre}utao". (3) Nijemi svjedoci koji znaju ~itati i pisati zaklinju se na taj na~in {to potpisuju tekst zakletve, a gluhi svjedoci }e pro~itati tekst zakletve. Ako nijemi ili gluhi svjedoci ne znaju ~itati ni pisati, zaklet }e se preko tuma~a. ^lanak 179. (1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne do|e, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa mjesta gdje treba da bude saslu{an, organ koji vodi postupak mo‘e narediti da se prisilno dovede i da snosi tro{kove dovo|enja, a mo‘e ga i kazniti nov~ano do 50 DM. (2) Ako svjedok do|e, pa bez opravdanog razloga odbije da svjedo~i i ako je upozoren na posljedice odbijanja, mo‘e se kazniti nov~ano do 50 DM, a ako i poslije toga odbije da svjedo~i, mo‘e se jo{ jedanput kazniti do 50 DM. Zaklju~ak o izricanju nov~ane kazne donosi slu‘bena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slu‘benom osobom ovla{tenom za rje{avanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovoditeljem tog organa, odnosno sa slu‘benom osobom ovla{tenom za rje{avanje u sli~nim stvarima. (3) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, slu‘bena osoba koja vodi postupak poni{tit }e zaklju~ak o kazni ili tro{kovima. Ako svjedok naknadno pristane da svjedo~i, slu‘bena osoba mo‘e poni{titi zaklju~ak o kazni. (4) Slu‘bena osoba koja vodi postupak mo‘e odlu~iti da svjedok naknadi tro{kove koje je prouzrokovala svojim izostankom ili odbijanjem da svjedo~i. (5) Protiv zaklju~ka o tro{kovima ili nov~anoj kazni donesenog na temelju ovog ~lanka, dopu{tena je posebna ‘alba. 5. Izjava stranke ^lanak 180. (1) Ako za utvr|ivanje odre|ene ~injenice ne postoji neposredan dokaz, ili se takva ~injenica ne mo‘e utvrditi na podlozi drugih dokaznih sredstava, za utvr|ivanje te ~injenice mo‘e se kao dokazno sredstvo uzeti i usmeno data izjava stranke. Izjava stranke mo‘e se uzeti kao dokazno sredstvo i u stvarima malog zna~aja ako bi se odre|ena ~injenica imala utvr|ivati saslu{anjem svjedoka koji ‘ivi u mjestu udaljenom od sjedi{ta organa, ili bi ina~e, usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo ote‘ano ostvarivanje prava stranke. Izjava se unosi u zapisnik. (2) Zakonom se mo‘e propisati da se i u slu~ajevima, osim onih iz stavka 1. ovog ~lanka, odre|ene ~injenice mogu dokazivati izjavom stranke. (3) Vjerodostojnost izjave stranke cijeni se po na~elu propisanom u ~lanku 8. ovog zakona. (4) Prije uzimanja izjave stranke slu‘bena osoba koja vodi postupak du‘na je upozoriti stranku na krivi~nu i materijalnu odgovornost za davanje la‘ne izjave. 6. Vje{taci ^lanak 181. Kad je za utvr|ivanje ili ocjenu neke ~injenice va‘ne za rje{avanje stvari potrebno stru~no znanje kojim ne raspola‘e slu‘bena osoba koja vodi postupak, izvest }e se dokaz vje{ta~enjem. ^lanak 182. (1) Ako bi dokazivanje vje{ta~enjem bilo nesrazmjerno skupo prema zna~aju ili vrijednosti predmeta, stvar }e se rije{iti na temelju drugih dokaznih sredstava. (2) U slu~aju iz stavka 1. ovog ~lanka, vje{ta~enje }e se izvr{iti ako stranka to zahtijeva i pristane da snosi tro{kove. ^lanak 183. (1) Radi izvo|enja dokaza vje{ta~enjem, slu‘bena osoba koja vodi postupak, odre|uje, po slu‘benoj du‘nosti ili na prijedlog stranke, jednog vje{taka, a kad ocijeni da je vje{ta~enje slo‘eno mo‘e odrediti dva ili vi{e vje{taka. (2) Za vje{take }e se odrediti osobe koje su stru~ne, i to prvenstveno one koje imaju posebno ovla{tenje za davanje stru~nog mi{ljenja o pitanjima iz odgovoraju}e struke, ako je takvo ovla{tenje predvi|eno propisima. (3) Stranka }e se, po pravilu, prethodno saslu{ati o li~nosti vje{taka. (4) Za vje{taka se ne mo‘e odrediti osoba koja ne mo‘e biti svjedok. ^lanak 184. (1) Svako ko ima potrebnu stru~nu spremu mora se primiti du‘nosti vje{taka, osim ako ga slu‘bena osoba koja vodi postupak od toga oslobodi iz opravdanih razloga, kao {to su preoptere} enost vje{ta~enjima, drugim poslovima i sli~no. Broj 2 - Strana 52 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. (2) Osloba|anje od du‘nosti vje{ta~enja mo‘e tra‘iti i rukovoditelj organa ili pravne osobe gdje je vje{tak zaposlen, ako postoje opravdani razlozi. ^lanak 185. (1) Vje{tak mo‘e uskratiti vje{ta~enje iz istih razloga iz kojih svjedok svjedo~enje. (2) Osobe zaposlene u organu }e biti oslobo|ene du‘nosti vje{ta~enja kad je posebnim propisom predvi|eno njihovo osloba| anje od te du‘nosti. ^lanak 186. (1) U pogledu izuze}a vje{taka, na odgovaraju}i na~in }e se primjenjivati odredbe ovog zakona,o izuze}u slu‘benih osoba. (2) Stranka mo‘e tra‘iti izuze}e vje{taka i ako u~ini vjerovatnim okolnosti koje dovode u pitanje njegovo stru~no znanje. (3) O izuze}u vje{taka odlu~uje zaklju~kom slu‘bena osoba koja vodi postupak. ^lanak 187. (1) Prije po~etka vje{ta~enja, vje{taka treba upozoriti da je du‘an da predmet vje{ta~enja bri‘ljivo razmotri i u svojem pismenom nalazu to~no navede {to zapazi i na|e, kao i da svoje obrazlo‘eno stru~no mi{ljenje iznese nepristrasno i sukladno s pravilima znanosti i vje{tine. (2) Slu‘bena osoba koja vodi postupak zatim pokazuje vje{taku predmet koji ovaj ima da razmotri. (3) Kad vje{tak izlo‘i svoj nalaz i mi{ljenje, slu‘bena osoba koja vodi postupak, kao i stranke, mogu mu postavljati pitanja i tra‘iti obja{njenja u pogledu datog nalaza i mi{ljenja. Nalaz i mi{ljenje daje se pismeno. (4) U pogledu saslu{avanja vje{taka na odgovaraju}i na~in }e se primjenjivati odredbe ~lanka 176. ovog zakona. (5) Vje{tak ne pola‘e zakletvu. ^lanak 188. (1) Vje{taku se mo‘e nalo‘iti da izvr{i vje{ta~enje i izvan usmene rasprave. U tom slu~aju mo‘e se tra‘iti da vje{tak na usmenoj raspravi obrazlo‘i svoj pismeni nalaz i mi{ljenje. (2) Ako je postavljeno vi{e vje{taka, oni mogu svoj nalaz i mi{ljenje dati zajedni~ki. Ako se ne sla‘u, svaki }e od njih odvojeno izlo‘iti svoj nalaz i mi{ljenje. ^lanak 189. (1) Ako nalaz i mi{ljenje vje{taka nisu jasni ili potpuni, ili ako se nalazi i mi{ljenje vje{taka bitno razlikuju, ili ako mi{ljenje nije dovoljno obrazlo‘eno, ili se pojavi osnovana sumnja u to~nost datog mi{ljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ni ponovnim saslu{avanjem vje{taka, obnovit }e se vje{ta~enje s istim ili drugim vje{tacima, a mo‘e se zatra‘iti i mi{ljenje od koje znanstvene ili stru~ne ustanove. (2) Mi{ljenje od znanstvene ili stru~ne ustanove mo‘e se tra‘iti onda kad se zbog slo‘enosti slu~aja ili zbog potrebe vr{enja analize mo‘e opravdano pretpostaviti da }e se na taj na~in do}i do to~nijeg mi{ljenja. ^lanak 190. (1) Ako vje{tak koji je uredno pozvan ne do|e, a izostanak ne opravda, ili do|e ali odbije da vje{ta~i, ili kad u ostavljenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i mi{ljenje, mo‘e se kazniti nov~ano do 50 DM. Ako su usljed neopravdanog izostanka vje{taka, usljed njegovog odbijanja da vje{ta~i, ili usljed propu{tanja da podnose pismeni nalazi i mi{ljenje, nastali tro{kovi u postupku, mo‘e se odrediti da te tro{kove snosi vje{tak. (2) Zaklju~ak o nov~anoj kazni ili o pla}anju tro{kova donosi slu‘bena osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slu‘benom osobom ovla{tenom za rje{avanje stvari, a kod zamoljenog organa - u suglasnosti s rukovoditeljem tog organa, odnosno sa slu‘benom osobom ovla{tenom za rje{avanje u sli~nim stvarima. (3) Ako vje{tak naknadno opravda svoj izostanak, ili naknadno opravda {to svoj pismeni nalaz i mi{ljenje nije podnio na vrijeme, slu‘bena osoba koja vodi postupak, poni{tit }e zaklju~ ak o nov~anoj kazni ili o tro{kovima, a ako vje{tak naknadno pristane da vje{ta~i, slu‘bena osoba mo‘e poni{titi zaklju~ak o nov~anoj kazni. (4) Protiv zaklju~ka o tro{kovima ili o nov~anoj kazni donosenog na temelju st. 1. ili 2. ovog ~lanka, dopu{tena je posebna ‘alba. 7. Tuma~i (prevoditelji) ^lanak 191. (1) Tuma~ je osoba koja se odre|uje radi sporazumjevanja sa u~esnikom u postupku koji je gluh ili nijem, a ~ije se saslu{anje ne mo‘e izvr{iti pismenim putem. (2) Ako u postupku u~estvuje osoba koja ne poznaje jezik na kojem se vodi postupak, toj osobi se odre|uje prevoditelj koji poznaje jezik te osobe. (3) Glede obveze odre|ivanja tuma~a, odnosno prevoditelja, osloba|anja od te du‘nosti, prava uskra}ivanja tuma~enja odnosno prevo|enja, izuze}a i druga pitanja na odgovaraju}i na~in se mijenjaju odredbe ovog zakona koje se odnose na vje{taka. 8. Uvi|aj ^lanak 192. Uvi|aj se vr{i kad je za utvr|ivanje neke ~injenice ili za razja{njenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opa‘anje slu‘bene osobe koja vodi postupak. ^lanak 193. (1) Stranke imaju pravo da prisustvuju uvi|aju. Koje }e osobe osim, stranaka, prisustvovati uvi|aju odre|uje slu‘bena osoba koja vodi postupak. (2) Uvi|aj se mo‘e izvr{iti i uz sudjelovanje vje{taka. ^lanak 194. Uvi|aj stvari koja se bez te{ko}e mo‘e donijeti na mjesto gdje se postupak vodi, izvr{it }e se na tom mjestu, a ina~e uvi|aj se vr{i na mjestu gdje se stvar nalazi. ^lanak 195. (1) Vlasnik ili dr‘alac stvari, prostorija ili zemlji{te koja se imaju razgledati, ili u kojima, odnosno na kojima se nalaze stvari uvi|aja, ili preko kojih je potrebno prije}i, du‘an je dopustiti da se uvi|aj izvr{i. (2) Ako vlasnik ili dr‘alac ne dopusti da se izvr{i uvi|aj, na odgovaraju}i na~in }e se primijeniti odredbe ovog zakona o uskra}ivanju svjedo~enja. (3) Prema vlasniku ili dr‘aocu koji bez opravdanog razloga ne dopusti da se uvi|aj izvr{i, mogu se primijeniti iste mjere koje se primjenuju prema svjedoku koji odbije da svjedo~i (~lanak 179. st. 2., 3. i 4.). (4) [teta koja je nanesena prilikom obavljanja uvi|aja spada u tro{kove postupka (~lanak 111. stavak 1.) i naknadit }e se vlasniku ili dr‘aocu. O tome donosi zaklju~ak slu‘bena osoba koja vodi postupak. Protiv tog zaklju~ka dopu{tena je posebna ‘alba. ^lanak 196. Slu‘bena osoba koja rukovodi uvi|ajem pazit }e da uvi|aj ne bude zloupotrijebljen i da ne bude povrije|ena ni~ija poslovna, profesionalna, znanstvena ili umjetni~ka tajna. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 53 9. Osiguranje dokaza ^lanak 197. (1) Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz ne}e mo}i kasnije izvesti ili da }e njegovo izvo|enje biti ote‘ano, mo‘e se, radi osiguranja dokaza u svakom stanju postupka, pa i prije nego {to je postupak pokrenut, taj dokaz izvesti. (2) Osiguranje dokaza vr{i se po slu‘benoj du‘nosti ili po prijedlogu stranke, odnosno osobe koja ima pravni interes. ^lanak 198. (1) Za osiguranje dokaza u toku postupka nadle‘an je organ koji vodi postupak. (2) Za osiguranje dokaza prije pokretanja postupka nadle‘an je organ na ~ijem se podru~ju nalaze stvari koje treba razgledati, odnosno na ~ijem podru~ju borave osobe koje treba saslu{ati. ^lanak 199. (1) O osiguranju dokaza donosi se poseban zaklju~ak. (2) Protiv zaklju~ka kojim se odbija prijedlog za osiguranje dokaza dopu{tena je posebna ‘alba, koja ne prekida tok postupka. XII - RJE[ENJE 1. Organ koji donosi rje{enje ^lanak 200. (1) Na podlozi ~injenica utvr|enih u postupku, organ nadle‘an za rje{avanje donosi rje{enje o stvari koja je predmet postupka. (2) Kad o stvari rje{ava kolegijalni organ, on mo‘e rje{avati kad je prisutno vi{e od polovine njegovih ~lanova, a rje{enje donosi ve}inom glasova prisutnih ~lanova, ako zakonom ili drugim propisima nije odre|ena naro~ita ve}ina. (3) Glede rje{avanja upravne stvari od strane organa izvr{ne vlasti, primjenjuju se odredbe ovog zakona, ako posebnim propisima koji ure|uju ta pitanja o kojima rje{enje donosi organ izvr{ne vlasti nije druk~ije odre|eno. ^lanak 201. Kad je zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu odre|eno da o jednoj stvari rje{avaju dva ili vi{e organa, svaki je od njih du‘an da rije{i o toj stvari. Ovi }e se organi sporazumjeti koji }e od njih izdati rje{enje, i u tom rje{enju mora biti naveden akt drugog organa. ^lanak 202. (1) Kad je u zakonu ili na zakonu utemeljenom propisu odre|eno da rje{enje donosi jedan organ u suglasnosti sa drugim organom, organ koji donosi rje{enje sastavlja rje{enje i {alje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji mo‘e dati suglasnost potvrdom na samom rje{enju ili posebnim aktom. U takvom slu~aju rje{enje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rje{enje. (2) U slu~aju iz stavka 1. ovog ~lanka,organ koji donosi rje{enje sastavlja i {alje ga sa spisima predmeta na suglasnost drugom organu, koji mo‘e dati suglasnost potvrdom na samom rje{enju ili posebnima aktom. U takvom slu~aju rje{enje je doneseno kad je drugi organ dao suglasnost, a smatra se aktom organa koji je donio rje{enje. (3) Odredba stavka 2. ovog ~lanka va‘i i za slu~aj kad je u zakonu propisano da rje{enje donosi jedan organ uz potvrdu ili odobrenje drugog organa. (4) Kad je zakonom ili drugim propisom odre|eno da je nadle‘ni organ du‘an da prije dono{enja rje{enja pribavi mi{ljenje drugog organa, rje{enje se mo‘e donijeti samo poslije pribavljenog mi{ljenja. (5) Organ ~ija je suglasnost ili mi{ljenje,odnosno potvrda ili odobrenje potrebno za dono{enje rje{enja, du‘an je suglasnost ili mi{ljenje, odnosno potvrdu ili odobrenje dati u roku od 15 dana od dana kada mu je zatra‘eno, ako posebnim propisima nije odre|en drugi rok. Ako taj organ u tom roku ne izda svoj akt i ne dostavi ga organu koji donosi rje{enje, kojim daje ili odbija suglasnost, potvrdu ili odobrenje,odnosno mi{ljenje, smatra se da je dao suglasnost, potvrdu ili odobrenje, odnosno mi{ljenje, a ako ne da nikakvo izja{njenje, nadle‘ni organ mo‘e donijeti rje{enje i bez pribavljene suglasnosti ili mi{ljenja, odnosno potvrde ili odobrenja,ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno. ^lanak 203. Ako slu‘bena osoba koja je vodila postupak nije ovla{tena da donosi rje{enje, du‘na je da podnese nacrt rje{enja organu koji donosi rje{enje. Ova slu‘bena osoba potpisuje nacrt rje{enja (~lanak 36. st. 2. i 3.). 2. Oblik i sastavni dijelovi rje{enja ^lanak 204. (1) Svako rje{enje mora se kao takvo ozna~iti. Iznimno, ako je to nu‘no posebnim propisima mo‘e se predvidjeti da se rje{enju mo‘e dati i drugi naziv. (2) Rje{enje se donosi pismeno. Iznimno, u slu~ajevima predvi|enim ovim zakonom, rje{enje se mo‘e donijeti i usmeno. (3) Pismeno rje{enje sadr‘i:naziv organa, broj i datum, uvod, dispozitiv (izreku), obrazlo‘enje, uputstvo o pravnom lijeku, potpis ovla{tene slu‘bene osobe i pe~at organa. U slu~ajevima predvi|enim zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona, rje{enje ne mora sadr‘avati pojedine od ovih dijelova. Ako se rje{enje obra|uje mehanografski, umjesto potpisa, mo‘e da sadr‘i faksimil ovla{tene slu‘bene osobe. (4) I kad se rje{enje objavi usmeno, mora se izdati napismeno, sukladno ovom zakonu. (5) Rje{enje se mora dostaviti stranci u originalu ili u ovjerenom prepisu. ^lanak 205. (1) Uvod rje{enja sadr‘i: naziv organa koji donosi rje{enje, propis o nadle‘nosti tog organa, ime stranke i njenog zakonskog zastupnika ili punomo}nika ako ga ima i kratko ozna~enje predmeta postupka. (2) Ako su rje{enje donijela dva ili vi{e organa, ili je doneseno uz suglasnost, potvrdu, odobrenje ili po pribavljenom mi{ljenju drugog organa, to se ima navesti u uvodu, a ako je stvar rije{io kolegijalni organ, u uvodu se ozna~ava dan sjednice kolegijalnog organa na kojoj je stvar rije{ena. Ako se rje{enje donosi po slu‘benoj du‘nosti, to se navodi u uvodu rje{enja. ^lanak 206. (1) Dispozitivom se rje{ava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u toku postupka nije posebno rije{eno. (2) Dispozitiv mora biti kratak i odre|en, a kad je potrebno mo‘e se podijeliti i na vi{e to~aka. (3) Dispozitivom se mo‘e rije{iti i o tro{kovima postupka, ako ih je bilo, odre|uju}i njihov iznos, tko ih je du‘an platiti, kome i u kom roku. Ako se u dispozitivu ne rje{ava o tro{kovima, navest }e se da }e se o njima donijeti poseban zaklju~ak. (4) Ako se rje{enjem nala‘e izvr{enje kakve radnje, u dispozitivu }e se odrediti i rok u kome se ta radnja ima izvr{iti. (5) Kad je propisano da ‘alba ne odga|a izvr{enje rje{enja, to mora biti navedeno u dispozitivu. ^lanak 207. (1) U jednostavnim stvarima u kojima u~estvuje samo jedna stranka, kao i u jednostavnim stvarima u kojima u postupku sudjeluju dvije ili vi{e stranaka, ali ni jedna ne prigovara postavljenom zahtjevu, a zahtjev se uva‘ava, obrazlo‘enje rje{enja mo‘e sadr‘avati samo kratko izlaganje zahtjeva stranke Broj 2 - Strana 54 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. i pozivanje na pravne propise na temelju kojih je stvar rije{ena. U ovakvim stvarima rje{enje se mo‘e izdati i na propisanom obrascu. (2) U ostalim stvarima obrazlo‘enje rje{enja sadr‘i: kratko izlaganje zahtjeva stranaka,izvedene dokaze i utvr|eno ~injeni~ no stanje,razloge koji su bili odlu~uju}i pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uva‘en koji od zahtjeva stranaka, razloge koji s obzirom na utvr|eno ~injeni~no stanje upu}uju na onakvo rje{enje kako je dato u dispozitivu i pravne propise na osnovu kojih je rije{ena upravna stvar. Ako ‘alba ne odga|a izvr{enje rje{enja, obrazlo‘enje sadr‘i i pozivanje na propis koji to predvi|a. U obrazlo‘enju rje{enja moraju biti obrazlo‘eni i oni zaklju~ci protiv kojih nije dopu{tena posebna ‘alba. (3) Kad je nadle‘ni organ zakonom ili drugim propisom utemeljenim na zakonu ovla{ten da rije{i stvar po slobodnoj ocjeni, du‘an je da u obrazlo‘enju, pored podataka iz stavka 2. ovog ~lanka, navede propis u kojem je predvi|eno rje{avanje po slobodnoj ocjeni i da izlo‘i razloge kojima se pri dono{enju rje{enja rukovodio. Ovi se razlozi ne moraju navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili drugim propisom izri~ito predvi|eno. (4) Ako je zakonom ili drugim propisom posebno predvi|eno da se u rje{enju donesenom po slobodnoj ocjeni ne moraju navesti razlozi kojima se organ pri dono{enju rje{enja rukovodio, u obrazlo‘enju rje{enja navode se podaci iz stavka 2. ovog ~lanka,propis kojim je organ ovla{ten da rije{i stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovla{ten da ne mora navesti razloge kojima se pri dono{enju rje{enja rukovodio. ^lanak 208. (1) Uputstvom o pravnom lijeku stranka se obavje{tava da li protiv rje{enja mo‘e izjaviti ‘albu ili pokrenuti upravni spor ili drugi postupak pred sudom. (2) Kad se protiv rje{enja mo‘e izjaviti ‘alba, u uputstvu se navodi naziv organa kome se ‘alba izjavljuje, naziv organa kome se, u kom roku i s kolikom taksom ‘alba predaje, s tim da se navede i da se ‘alba mo‘e izjaviti i na zapisnik kod organa koji je donio rje{enje. (3) Kad se protiv rje{enja mo‘e pokrenuti upravni spor, u uputstvu se navodi naziv i sjedi{te suda kom se tu‘ba podnosi, u kom roku i s kolikom taksom, a kad se mo‘e pokrenuti drugi postupak pred sudom, navodi se sud kome se mo‘e obratiti i u kom roku. (4) Kad je u rje{enju dato pogre{no uputstvo, stranka mo‘e postupiti po va‘e}im propisima ili po uputstvu. Stranka koja postupi po pogre{nom uputstvu, ne mo‘e zbog toga imati {tetnih posljedica. (5) Kad u rje{enju nije dato nikakvo uputstvo ili je uputstvo nepotpuno, stranka mo‘e postupiti po va‘e}im propisima, a mo‘e u roku od osam dana tra‘iti od organa koji je rje{enje donio da dopuni rje{enje. U takvom slu~aju rok za ‘albu, odnosno sudsku tu‘bu te~e od dana dostavljanja dopunjenog rje{enja. (6) Kad je protiv rje{enja mogu}e izjaviti ‘albu, a stranka je pogre{no upu}ena da protiv toga rje{enja nema mjesta ‘albi ili da se protiv njega mo‘e pokrenuti upravni spor, rok za ‘albu te~e od dana dostavljanja rje{enja suda kojim je tu‘ba odba~ena kao nedopu{tena, ako stranka nije ve} prije toga podnijela ‘albu nadle‘nom organu. (7) Kad protiv rje{enja nije mogu}e izjaviti ‘albu, a stranka je pogre{no upu}ena da se protiv tog rje{enja mo‘e ‘aliti, pa je izjavila ‘albu i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj te~e od dana dostavljanja rje{enja kojim joj je ‘alba odba~ena, ako stranka nije ve} prije toga pokrenula upravni spor. (8) Uputstvo o pravnom lijeku, kao poseban sastavni dio rje{enja, stavlja se poslije obrazlo‘enja. ^lanak 209. (1) Rje{enje potpisuje slu‘bena osoba koja je ovla{tena da donosi rje{enje (~lanak 36). (2) Rje{enje koje je donio kolegijalni organ potpisuje predsjedavaju}i, ako ovim zakonom ili posebnim propisom nije druga~ije odre|eno. (3) Kad je kolegijalni organ donio potpuno rje{enje, strankama se izdaje ovjeren prepis rje{enja, a kad je stvar rije{io zaklju~kom, rje{enje se izra|uje u skladu sa tim zaklju~kom, i ovjeren prepis takvog rje{enja izdaje se strankama. ^lanak 210. (1) Kad je rije~ o stvari koja se ti~e ve}eg broja odre|enih osoba, mo‘e se za sve te osobe donijeti jedno rje{enje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazlo‘enju rje{enja moraju biti izlo‘eni razlozi koji se na svaku od njih odnose. Ovakvo rje{enje mora se dostaviti svakoj od tih osoba, osim u slu~aju predvi|enom u ~lanku 87. ovog zakona. (2) Ako je rije~ o stvari koja se ti~e ve}eg broja osoba koje organu nisu poznate, mo‘e se za sve njih donijeti jedno rje{enje, ali ono mora sadr‘avati takve podatke da se iz njih mo‘e lako utvrditi na koje se osobe rje{enje odnosi (npr. stanovnici ili vlasnici imanja u odre|enoj ulici ili stranci iz jedne zgrade i sl). ^lanak 211. (1) U stvarima manjeg zna~aja u kojima se udovoljava zahtjevu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes druge osobe, rje{enje se mo‘e sastojati samo od dispozitiva u obliku slu‘bene zabilje{ke u spisu, ako su razlozi za takvo rje{enje o~igledni i ako nije druga~ije propisano. (2) Takvo se rje{enje, po pravilu, priop}ava stranci usmeno, a napismeno joj se mora izdati ako ona to tra‘i. (3) Takvo rje{enje, po pravilu, ne sadr‘i obrazlo‘enje, osim ako je ono po prirodi stvari potrebno. Ovakvo rje{enje mo‘e se izdati na propisanom obrascu. ^lanak 212. Kad je rije~ o poduzimanju iznimno hitnih mjera u cilju osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti po ‘ivot i zdravlje ljudi ili imovine, nadle‘ni organ, odnosno ovla{tena slu‘bena osoba nadle‘nog organa (~lanak 36.), mo‘e donijeti rje{enje i usmeno i narediti njegovo izvr{enje bez odga|anja, s tim {to je du‘an donijeti pismeno rje{enje najkasnije u roku od osam dana od dana dono{enja usmenog rje{enja. Sadr‘aj pismenog rje{enja mora odgovarati sadr‘aju usmenog rje{enja. 3. Djelimi~no, dopunsko i privremeno rje{enje ^lanak 213. (1) Kad se o jednoj stvari rje{ava u vi{e to~aka, a samo su neke od njih dozrele za rje{avanje, i kad se poka‘e svrsishodnim da se o tim to~kama rije{i posebnim rje{enjem, nadle‘ni organ mo‘e donijeti rje{enje samo o tim to~kama (djelimi~no rje{enje). (2) Djelimi~no rje{enje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvr{enja, kao samostalno rje{enje. ^lanak 214. (1) Ako nadle‘ni organ nije rje{enjem odlu~io o svim pitanjima koja su bila predmet postupka, on mo‘e, po prijedlogu stranke ili po slu‘benoj du‘nosti, donijeti posebno rje{enje o pitanjima koja ve} donesenim rje{enjem nisu obuhva}ena (dopunsko rje{enje). Ako prijedlog stranke za dono{enje dopunskog rje{enja bude odbijen, protiv zaklju~ka o tome dopu{tena je posebna ‘alba. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 55 (2) Ako je predmet ve} dovoljno raspravljen dopunsko rje{enje mo‘e se donijeti bez ponovnog provo|enja ispitnog postupka. (3) Dopunsko rje{enje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvr{enja, samostalnim rje{enjem. ^lanak 215. (1) Ako je prema okolnostima slu~aja neophodno prije okon~anja postupka donijeti rje{enje kojim se privremeno ure|uju sporna pitanja ili odnosi, takvo se rje{enje donosi na podlozi podataka koji postoje u ~asu njegovog dono{enja. U takvom rje{enju mora biti izri~no nazna~eno da je privremeno. (2) Dono{enje privremenog rje{enja po prijedlogu stranke nadle‘ni organ mo‘e uvjetovati davanjem osiguranja za {tetu koja bi mogla usljed izvr{enja tog rje{enja nastati za protivnu stranku u slu~aju da osnovni zahtjev predlaga~a ne bude uva‘en. (3) Rje{enjem o glavnoj stvari koje se donosi nakon okon~anja postupka, ukida se privremeno rje{enje donijeto u toku postupka. (4) Privremeno rje{enje smatra se u pogledu pravnih lijekova i izvr{enja, kao samostalno rje{enje. 4. Rok za izdavanje rje{enja ^lanak 216. (1) Kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke, odnosno po slu‘benoj du‘nosti ako je to u interesu stranke, a prije dono{enja rje{enja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne mo‘e donijeti rje{enje bez odgode (rje{avanje prethodnog pitanja i dr.), nadle‘ni organ je du‘an donijeti rje{enje i dostaviti ga stranci {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po slu‘benoj du‘nosti, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok. (2) U ostalim slu~ajevima kad se postupak pokre}e povodom zahtjeva stranke, odnosno po slu‘benoj du‘nosti ako je to u interesu stranke, nadle‘ni organ je du‘an donijeti rje{enje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok. (3) Ako nadle‘ni organ protiv ~ijeg je rje{enja dopu{tena ‘alba ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog ~lanka,stranka ima pravo izjaviti ‘albu nadle‘nom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. (4) Kad se u postupku radi o slu~ajevima iz ~lanka 139. ovog zakona, nadle‘ni organ je du‘an rje{enje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva. 5. Ispravljanje gre{aka u rje{enju ^lanak 217. (1) Organ koji je donio rje{enje, odnosno slu‘bena osoba koja je potpisala ili izdala rje{enje, mo‘e u svako vrijeme da ispravi gre{ke u imenima ili brojevima, pisanju ili ra~unanju, kao i druge o~igledne neto~nosti u rje{enju ili njegovim ovjerenim prepisima. Ispravka gre{ke proizvodi pravni u~inak od dana od koga proizvodi pravni u~inak rje{enje koje se ispravlja. (2) O ispravci se donosi poseban zaklju~ak koji se prila‘e izvorniku rje{enja i ~ini njegov sastavi dio. Ovjeren prijepis zaklju~ka dostavlja se i strankama kojima je dostavljeno rje{enje. Zaklju~ak potpisuje slu‘bena osoba koja je potpisala rje{enje. Zaklju~ak obvezno sadr‘i broj i datum rje{enja koje se ispravlja. (3) Protiv zaklju~ka kojim se ve} doneseno rje{enje ispravlja ili kojim se odbija prijedlog za ispravljanje, dopu{tena je posebna ‘alba. XIII - ZAKLJU^AK ^lanak 218. (1) Zaklju~kom se odlu~uje o pitanjima koja se ti~u postupka. (2) Zaklju~kom se odlu~uje o onim pitanjima u kojima je ovim zakonom predvi|eno da se donosi zaklju~ak, kao i drugim pitanjima u svezi s provo|enjem postupka, a koja se ne rje{avaju rje{enjem. ^lanak 219. (1) Zaklju~ak donosi slu‘bena osoba koja obavlja onu radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zaklju~ka, ako ovim zakonom ili drugim propisima nije druga~ije odre|eno. (2) Ako se zaklju~kom nala‘e izvr{enje neke radnje, odredit }e se i rok u kome se ta radnja ima izvr{iti. (3) Zaklju~ak se sa~injava u vidu slu‘bene zabilje{ke u spisu i priop}ava zainteresiranim osobama usmeno, a napismeno se izdaje kada se protiv zaklju~ka mo‘e izjaviti posebna ‘alba, ili kad se mo‘e odmah tra‘iti izvr{enje zaklju~ka. (4) Zaklju~ak koji se izdaje pismeno sadr‘i uvod, dispozitiv, obrazlo‘enje i pouku o pravnom lijeku. ^lanak 220. (1) Protiv zaklju~ka mo‘e se izjaviti posebna ‘alba samo kad je to ovim ili drugim zakonom izri~ito predvi|eno. (2) @alba se izjavljuje u istom roku, na isti na~in i istom organu, kao i ‘alba protiv rje{enja. (3) Zaklju~ke protiv kojih nije dopu{tena posebna ‘alba mogu zainteresirane osobe pobijati ‘albom protiv rje{enja, osim ako je ‘alba protiv zaklju~ka ovim zakonom isklju~ena. (4) @alba ne odga|a izvr{enje zaklju~ka, osim ako je ovim ili drugim zakonom ili samim zaklju~kom druga~ije odre|eno. TRE]I DIO PRAVNI LIJEKOVI A) REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI XIV - @ALBA 1. Pravo ‘albe ^lanak 221. (1) Protiv rje{enja donesenog u prvom stupnju stranka ima pravo ‘albe. (2) Tu‘itelj, pravobranitelj i drugi organi, kad su zakonom ovla{teni, mogu izjaviti ‘albu protiv rje{enja kojim je povrije|en zakon u korist pojedinaca ili pravne osobe, a na {tetu javnog interesa. ^lanak 222. (1) Pravo ‘albe protiv prvostupanjskih rje{enja federalnih organa uprave i federalnih ustanova, ure|uje se federalnim zakonom iz odgovaraju}e upravne oblasti. (2) Pravo ‘albe protiv prvostupanjskih rje{enja kantonalnih- ‘upanijskih organa uprave i ustanova koja se donose na temelju zakona kantona- ‘upanije, ure|uje se zakonom kantona-‘upanije iz odgovaraju}e upravne oblasti. (3) Pri odlu~ivanju o pravu na ‘albu protiv rje{enja iz st. 1. i 2. ovog ~lanka, treba voditi ra~una da se, po pravilu, protiv svih prvostupanjskih rje{enja predvidi ‘alba i da se time osigura princip dvostupanjskog rje{avanja u upravnom postupku, a da se ‘alba mo‘e isklju~iti samo iz naro~ito opravdanih razloga. (4) Zakonima iz st. 1. i 2. ovog ~lanka odre|uje se i organ koji }e rje{avati po ‘albi. Broj 2 - Strana 56 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. (5) Protiv rje{enja domova Parlamenta Federacije i zakonodavnog tijela kantona-‘upanije odnosno gradskog i op}inskog vije}a, kao i rje{enja Vlade Federacije i vlade kantona-‘upanije donesenog u prvom stupnju ne mo‘e se izjaviti ‘alba. (6) Ako protiv prvostupanjskih rje{enja iz ovog ~lanka ‘alba nije dopu{tena, neposredno se mo‘e pokrenuti upravni spor kod nadle‘nog suda. (7) @alba mora biti dozvoljena protiv svih prvostupanjskih rje{enja u kojima je zakonom isklju~en upravni spor. 2. Nadle‘nost organa za rje{avanje o ‘albi ^lanak 223. (1) Ako je u prvostupanjskom upravnom postupku rje{avano na temelju statuta ili propisa op}inskog vije}a, u okviru isklju~ ivih prava i du‘nosti op}ine, o ‘albi protiv tih rje{enja u drugom stupnju, rje{ava op}inski organ odre|en statutom op}ine odnosno organ odre|en propisom op}inskog vije}a. (2) Ako je u prvostupanjskom upravnom postupku rje{avano na temelju statuta ili propisa gradskog vije}a, u okviru isklju~ivih prava i obveza grada, u drugom stupnju protiv tih rje{enja rje{ava gradski organ iz odgovaraju}e upravne oblasti odre|en statutom grada odnosno organ odre|en propisom gradskog vije}a. (3) Protiv prvostupanjskih rje{enja op}inskog na~elnika i gradona~elnika odnosno op}inskih i gradskih slu‘bi za upravu, koja su u upravnom postupku donesena na temelju kantonalnog- ‘upanijskog zakona ili drugog kantonalnog- ‘upanijskog propisa, u drugom stupnju rje{ava nadle‘ni kantonalni-‘upanijski organ iz odgovaraju}e upravne oblasti, ako kantonalnim-‘upanijskim zakonom nije utvr|ena nadle‘nost drugog organa. (4) Protiv prvostupanjskih rje{enja op}inskog na~elnika i gradona~elnika odnosno op}inskih i gradskih slu‘bi za upravu, koja su u upravnom postupku donesena na temelju federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, u drugom stupnju rje{ava nadle‘ni federalni organ uprave iz odgovaraju}e upravne oblasti, ako federalnim zakonom nije utvr|ena nadle‘nost drugog organa. ^lanak 224. (1) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja kantonalnih- ‘upanijskih organa uprave i ustanova donesenih na temelju zakona i drugih propisa kantona- ‘upanije, rje{ava nadle‘ni organ kantona-‘upanije odre|en zakonom kantona-‘upanije. (2) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja kantonalne- ‘upanijske uprave odnosno kantonalne-‘upanijske ustanove koje se nalaze u sustavu kantonalnog-‘upanijskog organa uprave rje{ava kantonalni-‘upanijski organ uprave u ~ijem se sustavu nalazi ta uprava odnosno ustanova. (3) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja organizacionih jedinica kantonalnih-‘upanijskih organa uprave i kantonalnih- ‘upanijskih ustanova, koje su osnovane van sjedi{ta kantonalnog-‘ upanijskog organa uprave i kantonalne-‘upanijske ustanove, sa zadatkom da obavljaju odre|ene upravne poslove iz nadle‘nosti kantonalnog-‘upanijskog organa uprave i kantonalne-‘ upanijske ustanove, rje{ava kantonalni-‘upanijskih organ uprave i kantonalna-‘upanijska ustanova kojoj pripada ta organizaciona jedinica. (4) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja kantonalnih- ‘upanijskih organa uprave i kantonalnih-‘upanijskih ustanova donesenih na temelju federalnih zakona i drugih federalnih propisa, rje{ava nadle‘ni federalni organ uprave odnosno federalna ustanova iz odgovaraju}e upravne oblasti. (5) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja federalne uprave odnosno federalne ustanove koje se nalaze u sastavu federalnog organa uprave, rje{ava federalni organ uprave u ~ijem se sastavu nalazi ta uprava odnosno ustanova. (6) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja organizacionih jedinica federalnih organa uprave i federalnih ustanova, koje su osnovane van sjedi{ta federalnog organa uprave i federalne ustanove, s zadatkom da obavljaju odre|ene upravne poslove iz nadle‘nosti federalnog organa uprave i federalne ustanove, rje{ava federalni organ uprave i federalna ustanova kome pripada ta organizaciona jedinica. (7) O ‘albi protiv prvostupanjskih rje{enja federalnih organa uprave i federalne ustanove, rje{ava federalni organ odre|en federalnim zakonom. ^lanak 225. (1) O ‘albi protiv rje{enja donesenog na osnovu ~lanka 201. ili 202. ovog zakona, rje{ava organ koji je nadle‘an za rje{avanje po ‘albi protiv rje{enja organa koji je izdao (~lanak 201), odnosno donio (~lanak 202.) pobijano rje{enje, ako posebnim propisom nije odre|eno da o ‘albi rje{ava drugi organ.U ovim slu~ajevima drugostupanjski organ mo‘e samo poni{titi pobijano rje{enje, a ne mo‘e ga izmijeniti. (2) Ako je organ koji je prema stavku 1. ovog ~lanka imao da rje{ava o ‘albi dao suglasnost, odobrenje ili potvrdu na prvostupanjsko rje{enje, o ‘albi rje{ava organ odre|en zakonom, a ako takav organ nije odre|en, protiv ovakvog rje{enja mo‘e se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadle‘nog suda. ^lanak 226. (1) O ‘albi protiv prvostupanjskog rje{enja koje donosi poduze}e (dru{tvo), ustanova ili druga pravna osoba rje{ava organ odre|en statutom odnosno drugim op}im aktom tih pravnih osoba, ako zakonom nije propisano da o ‘albi rje{ava drugi organ. (2) O ‘albi protiv prvostupanjskog rje{enja institucije koja ima javne ovlasti, rje{ava organ odre|en statutom te institucije, ako zakonom kojim je data javna ovlast nije propisano da o ‘albi rje{ava organ uprave odnosno drugi organ. (3) Ako za rje{avanje o ‘albi nije odre|en organ u smislu odredaba st. 1. i 2. ovog ~lanka, o ‘albi rje{ava organ uprave nadle‘an za odgovaraju}u upravnu oblast. 3. Rok za ‘albu ^lanak 227. (1) @alba protiv rje{enja se podnosi u roku od 15 dana, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. (2) Rok za ‘albu za svaku osobu i za svaki organ kojima se rje{enje dostavlja ra~una se od dana dostavljanja rje{enja. ^lanak 228. (1) U toku roka za ‘albu rje{enje se ne mo‘e izvr{iti. Kad je ‘alba propisno izjavljena, rje{enje se ne mo‘e izvr{iti sve dok se rje{enje koje je doneseno po ‘albi ne dostavi stranci. (2) Iznimno, rje{enje se mo‘e izvr{iti u ‘albenom roku, kao i po{to je ‘alba izjavljena, ako je to zakonom predvi|eno ili ako je rije~ o poduzimanju hitnih mjera (~lanak 139. stavak 1. to~ka 4.), ili ako bi usljed odga|anja izvr{enja bila nanesena kojoj stranci {teta koja se ne bi mogla popraviti. U posljednjem slu~aju mo‘e se tra‘iti odgovaraju}e osiguranje od stranke u ~ijem se interesu provodi izvr{enje i ovim osiguranjem uvjetovati izvr{enje. 4. Sadr‘aj ‘albe ^lanak 229. (1) U ‘albi se mora navesti rje{enje koje se pobija, ozna~uju}i naziv organa koji ga je donio, i broj i datum rje{enja. Dovoljno je da ‘alilac izlo‘i u ‘albi u kom je pogledu nezadovoljan rje{enjem, ali ‘albu ne mora posebno obrazlo‘iti. (2) U ‘albi se mogu iznositi nove ~injenice i novi dokazi, ali je ‘alilac du‘an da obrazlo‘i zbog ~ega ih nije iznio u prvostupanjskom postupku. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 57 (3) Ako su u ‘albi iznesene nove ~injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju dvije ili vi{e stranaka sa suprotnim interesima, ‘albi se prila‘e jo{ i onoliko prepisa ‘albi koliko ima takvih stranaka. U takvom slu~aju organ dostavlja svakoj takvoj stranci prepis ‘albe i ostavlja joj rok da se o novim ~injenicama i dokazima izjasni. Ovaj rok ne mo‘e biti kra}i od osam, ni du‘i od 15 dana. 5. Predavanje ‘albe ^lanak 230. (1) @alba se neposredno predaje ili {alje po{tom organu koji je donio prvostupanjsko rje{enje. (2) Ako je ‘alba predata ili poslata neposredno drugostupanjskom organu, on je odmah {alje organu prvog stupnja. (3) @alba predata ili poslata neposredno drugostupanjskom organu u pogledu roka, smatra se kao da je predata prvostupanjskom organu. 6. Rad prvostupanjskog organa po ‘albi ^lanak 231. (1) Organ prvog stupnja ispituje da li je ‘alba dopu{tena, pravovremena i izjavljena od ovla{tene osobe. (2) Nedopu{tenu, nepravovremenu ili od neovla{tene osobe izjavljenu ‘albu organ prvog stupnja, odbacit }e svojim rje{enjem. (3) Pravovremenost ‘albe koja je predata ili poslata neposredno drugostupanjskom organu, organ prvog stupnja cijeni prema danu kad je predata, odnosno poslata drugostupanjskom organu. (4) Protiv rje{enja kojim je ‘alba odba~ena na osnovu stavka 2. ovog ~lanka, stranka ima pravo ‘albe. Ako organ koji rje{ava o ‘albi na|e da je ‘alba opravdana rije{it }e ujedno i o ‘albi koja je bila odba~ena. ^lanak 232. (1) Ako organ prvog stupnja koji je donio rje{enje na|e da je ‘alba opravdana, a nije potrebno provoditi novi ispitni postupak, mo‘e stvar rije{iti druga~ije i novim rje{enjem zamijeniti rje{enje koje se ‘albom pobija. (2) Protiv novog rje{enja stranka ima pravo ‘albe. ^lanak 233. (1) Ako organ koji je donio rje{enje na|e povodom ‘albe da je provedeni postupak bio nepotpun, a da je to moglo uticati na rje{avanje stvari, on je du‘an postupak upotpuniti u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Organ koji je donio rje{enje upotpunit }e postupak i onda kad ‘alilac iznese u ‘albi takve ~injenice i dokaze koji bi mogli uticati na druga~ije rje{enje stvari, ako je ‘aliocu morala biti data mogu}nost da sudjeluje u postupku koji je prethodio dono{enju rje{enja, a ta mu mogu}nost nije bila data, ili mu je bila data, a on je propustio da je koristi, ali je u ‘albi opravdao to propu{tanje. (3) Prema rezultatu dopunjenog postupka, organ koji je donio rje{enje mo‘e u granicama zahtjeva stranke stvar rije{iti druga~ije i novim rje{enjem zamijeniti rje{enje koje se ‘albom pobija. (4) Protiv novog rje{enja stranka ima pravo ‘albe. ^lanak 234. Kad je rje{enje doneseno bez prethodno provedenog posebnog ispitnog postupka koji je bio obvezan, ili kad je doneseno po ~lanku 139. stavak 1. to~. 1., 2. i 3. ovog zakona, ali stranci nije bila data mgu}nost da se izjasni o ~injenicama i okolnostima koje su od va‘nosti za dono{enje rje{enja, a stranka u ‘albi tra‘i da se ispitni postupak provede, odnosno da joj se pru‘i mogu}nost da se izjasni o takvim ~injenicama i okolnostima, prvostupanjski organ je du‘an da provede taj postupak. Nakon provo|enja postupka prvostupanjski organ mo‘e uva‘iti zahtjev iz ‘albe i donijeti novo rje{enje. ^lanak 235. (1) Kad organ koji je donio rje{enje na|e da je podnesena ‘alba dopu{tena, pravovremena i izjavljena od ovla{tene osobe, a nije sukladno odredbama ~l. 232. do 234. ovog zakona novim rje{enjem zamijenio rje{enje koje se ‘albom pobija, du‘an je, bez odga|anja, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema ‘albe, poslati ‘albu organu nadle‘nom za rje{avanje o ‘albi. (2) Uz ‘albu je du‘an prilo‘iti sve spise koji se odnose na predmet. 7. Rje{avanje drugostupanjskog organa o ‘albi ^lanak 236. (1) Ako je ‘alba nedopu{tena, nepravovremena ili izjavljena od neovla{tene osobe, a prvostupanjski organ je propustio da je zbog toga odbaci, odbacit }e je rje{enjem organ koji je nadle‘an za rje{avanje o ‘albi. (2) Ako ‘albu ne odbaci, drugostupanjski organ uzima predmet u rje{avanje. (3) Drugostupanjski organ mo‘e odbiti ‘albu, poni{titi rje{enje u cijelosti ili djelimi~no, ili ga izmijeniti. ^lanak 237. (1) Drugostupanjski organ }e odbiti ‘albu kad utvrdi da je postupak koji je rje{enju prethodio pravilno proveden i da je rje{enje pravilno i na zakonu zasnovano, a ‘alba neosnovana. (2) Drugostupanjski organ }e odbiti ‘albu i kad na|e da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli uticati na rje{enje stvari. (3) Kad drugostupanjski organ na|e da je prvostupanjsko rje{enje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rje{enju navedeni, on }e u svom rje{enju izlo‘iti te razloge, a ‘albu odbiti. ^lanak 238. (1) Ako drugostupanjski organ utvrdi da je u prvostupanjskom postupku u~injena nepravilnost koja ~ini rje{enje ni{tavim (~lanak 264.) proglasit }e takvo rje{enje ni{tavim, kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije te nepravilnosti. (2) Ako drugostupanjski organ utvrdi da je prvostupanjsko rje{enje donio nenadle‘an organ, poni{tit }e to rje{enje po slu‘benoj du‘nosti i dostaviti predmet nadle‘nom organu na rje{avanje. ^lanak 239. (1) Ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom postupku ~injenice nepotpuno ili pogre{no utvr|ene, da se u postupku nije vodilo ra~una o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rje{enje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rje{enja nejasan ili je u protivrje~nosti s obrazlo‘enjem, on }e upotpuniti postupak i otkloniti izlo‘ene nedostatke bilo sam, bilo preko prvostupanjskog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su du‘ni postupiti po tra‘enju drugostupanjskog organa. Ako drugostupanjski organ na|e da se na podlozi ~injenica utvr|enih u upotpunjenom postupku stvar mora rije{iti druga~ije nego {to je rije{ena prvostupanjskim rje{enjem, on }e svojim rje{enjem poni{titi prvostupanjsko rje{enje i sam rije{iti stvar. (2) Ako drugostupanjski organ na|e da }e nedostatke prvostupanjskog postupka br‘e i ekonomi~nije otkloniti prvostupanjski organ, on }e svojim rje{enjem poni{titi prvostupanjsko rje{enje i vratiti predmet prvostupanjskom organu na ponovni postupak. U tom slu~aju drugostupanjski organ je du‘an svojim rje{enjem da uka‘e prvostupanjskom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostupanjski organ je du‘an u svemu da postupi po drugostupanjskom rje{enju i bez odga|anja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da Broj 2 - Strana 58 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. donese novo rje{enje. Protiv novog rje{enja stranka ima pravo ‘albe. ^lanak 240. (1) Ako drugostupanjski organ utvrdi da su u prvostupanjskom rje{enju pogre{no ocijenjeni dokazi, da je iz utvr|enih ~injenica izveden pogre{an zaklju~ak glede ~injeni~nog stanja, da je pogre{no primijenjen pravni propis na temelju koga se rje{ava stvar, da je u istoj upravnoj stvari ve} jednom poni{teno prvostupanjsko rje{enje, a posebno ako prvostupanjski organ nije u svemu postupio po drugostupanjskom rje{enju ili ako na|e da je na temelju slobodne ocjene trebalo donijeti druga~ije rje{enje, on }e svojim rje{enjem poni{titi prvostupanjsko rje{enje i sam rije{iti stvar. (2) Ako drugostupanjski organ utvrdi da je rje{enje pravilno glede utvr|enih ~injenica i u pogledu primjene zakona, ali da se cilj zbog koga je rje{enje doneseno mo‘e posti}i i drugim sredstvima povoljnijim za stranku, izmijenit }e prvostupanjsko rje{enje u tom smislu. ^lanak 241. (1) Radi pravilnog rje{enja stvari drugostupanjski organ mo‘e povodom ‘albe izmijeniti prvostupanjsko rje{enje u korist ‘alioca i mimo zahtjeva postavljenog u ‘albi, a u okviru zahtjeva postavljenog u prvostupanjskom postupku, ako se tim ne vrije|a pravo druge osobe. (2) S istim ciljem drugostupanjski organ mo‘e povodom ‘albe izmijeniti prvostupanjsko rje{enje na {tetu ‘alioca, ali samo iz nekog od razloga predvi|enih u ~l. 260., 263. i 264. ovog zakona. ^lanak 242. (1) Odredbe ovog zakona koje se odnose na rje{enje, sukladno se primjenjuju i na rje{enja koja se donose po ‘albi. (2) U obrazlo‘enju drugostupanjskog rje{enja moraju se ocijeniti i svi navodi ‘albe. Ako je ve} prvostupanjski organ u obrazlo‘enju svog rje{enja pravilno ocijenio navode koji se u ‘albi iznose, drugostupanjski organ se mo‘e u svom rje{enju samo pozvati na razloge iznesene u prvostupanjskom rje{enju. 8. @alba kad prvostupanjsko rje{enje nije doneseno u zakonskom roku ^lanak 243. (1) Ako je ‘albu izjavila stranka po ~ijem zahtjevu prvostupanjski organ nije donio rje{enje u zakonskom roku(~lanak 216. st. 1. i 2), drugostupanjski organ je du‘an odmah, a najkasnije u roku od tri dana od prijema ‘albe tra‘iti da mu prvostupanjski organ odmah dostavi sve spise predmeta i da pismeno iznese razloge zbog kojih rje{enje nije doneseno u roku. Prvostupanjski organ je obvezan postupiti po tom tra‘enju u roku koji odredi drugostupanjski organ s tim da taj rok ne mo‘e biti du‘i od pet dana. Ako drugostupanjski organ na|e da rje{enje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivice stranke, odredit }e prvostupanjskom organu rok za dono{enje rje{enja, koji ne mo‘e biti du‘i od 15 dana i vratiti mu sve spise predmeta na rje{avanje. (2) Ako drugostupanjski organ na|e da razlozi zbog kojih rje{enje nije doneseno u roku nisu opravdani, on }e rije{iti stvar prema spisima predmeta i donijet }e svoje rje{enje, ako je to mogu}e, a ako se stvar ne mo‘e rije{iti prema spisima predmeta, sam }e provesti postupak i svojim rje{enjem rije{iti stvar. Izuzetno, ako drugostupanjski organ na|e da }e postupak br‘e i ekonomi~nije provesti prvostupanjski organ, nalo‘it }e tom organu da to u~ini i da mu prikupljene podatke dostavi u odre|enom roku koji ne mo‘e biti du‘i od osam dana, a prvostupanjski organ je obvezan postupiti po tom tra‘enju. Nakon {to prvostupanjski organ dostavi tra‘ene podatke i dokaze, drugostupanjski organ }e odmah rije{iti stvar. Rje{enje drugostupanjskog organa doneseno po ovoj odredbi je kona~no. 9. Rok za dono{enje rje{enja po ‘albi ^lanak 244. (1) Rje{enje po ‘albi mora se donijeti i dostaviti stranci {to prije, a najkasnije u roku od 30 dana ra~unaju}i od dana predaje ‘albe, ako posebnim propisom nije odre|en kra}i rok. (2) Ako stranka odustane od ‘albe, postupak po ‘albi obustavlja se zaklju~kom. 10. Dostavljanje drugostupanjskog rje{enja ^lanak 245. Organ koji je rije{io stvar u drugom stupnju {alje, po pravilu, svoje rje{enje sa spisima predmeta prvostupanjskom organu, koji je du‘an da rje{enje dostavi strankama u roku od pet dana od dana prijema spisa. B) IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI XV - OBNOVA POSTUPKA 1. Pokretanje obnove postupka ^lanak 246. Postupak okon~an rje{enjem ili zaklju~kom protiv koga nema redovnog pravnog lijeka u upravnom postupku (kona~no u upravnom postupku) obnovit }e se: 1) ako se sazna za nove ~injenice, ili se na|e ili stekne mogu}nost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u svezi s ve} izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do druga~ijeg rje{enja, da su te ~injenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku; 2) ako je rje{enje doneseno na podlozi la‘ne isprave ili la‘nog iskaza svjedoka ili vje{taka, ili ako je do{lo kao posljedica kakvog djela ka‘njivog po kaznenom zakonu; 3) ako se rje{enje temelji na presudi donesenoj u kaznenom postupku ili u postupku o privrednom prestupu, a ta presuda je pravomo}no ukinuta; 4) ako je rje{enje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je organ koji je vodio postupak bio doveden u zabludu; 5) ako se rje{enje organa koji je vodio postupak temelji na nekom prethodnom pitanju, a nadle‘ni organ je to pitanje kasnije rije{io u bitnim to~kama druga~ije; 6) ako je u dono{enju rje{enja u~estvovala slu‘bena osoba koja je po zakonu morala biti izuzeta; 7) ako je rje{enje donijela slu‘bena osoba nadle‘nog organa koja nije bila ovla{tena za njegovo dono{enje; 8) ako kolegijalni organ koji je donio rje{enje nije rje{avao u sastavu predvi|enom va‘e}im propisima ili ako za rje{enje nije glasala propisana ve}ina; 9) ako osobi koja je trebala da sudjeluje u svojstvu stranke nije bila data mogu}nost da sudjeluje u postupku; 10) ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa; 11) ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila data mogu}nost da se pod uvjetima iz ~lanka 16. ovog zakona slu‘i svojim jezikom. ^lanak 247. (1) Obnovu upravnog postupka mo‘e tra‘iti stranka, a organ koji je donio rje{enje kojim je postupak okon~an, mo‘e pokrenuti obnovu postupka po slu‘benoj du‘nosti. (2) Zbog okolnosti navedenih u ~lanku 246. to~. 1, 6, 7, 8. i 11. ovog zakona, stranka mo‘e tra‘iti obnovu postupka samo ako Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 59 bez svoje krivice nije bila u stanju da u ranijem postupku iznese okolnosti zbog kojih tra‘i obnovu. (3) Iz razloga navedenih u ~lanku 246. to~. 6. do 11. ovog zakona, stranka ne mo‘e tra‘iti obnovu postupka, ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku. (4) Tu‘ilac mo‘e tra‘iti obnovu postupka pod istim uvjetima kao i stranka. ^lanak 248. Ako je rje{enje po kome se tra‘i obnova upravnog postupka bilo predmet upravnog spora, obnova se mo‘e dozvoliti samo zbog onih ~injenica koje je organ utvrdio u ranijem upravnom postupku, a ne i zbog ~injenica koje je utvrdio sud u svom postupku. ^lanak 249. (1) Stranka mo‘e tra‘iti obnovu postupka u roku od 30 dana, i to: 1) u slu~aju iz ~lanka 246. to~ka 1. - od dana kad je stranka mogla iznijeti nove ~injenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze; 2) u slu~aju iz ~lanka 246. to~. 2. i 3. - od dana kad je stranka saznala za pravomo}nu presudu u kaznenom postupku, ili u postupku o privrednom prestupu, a ako se postupak ne mo‘e provesti, od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne mo‘e pokrenuti, odnosno za okolnosti zbog kojih nema mogu}nosti za kazneno gonjenje, odnosno za gonjenje za privredni prijestup; 3) u slu~aju iz ~lanka 246. to~ka 5. - od dana kad je stranka mogla upotrijebiti novi akt (presudu, rje{enje); 4) u slu~aju iz ~lanka 246. to~. 4, 6, 7. i 8. - od dana kad je stranka saznala za razlog obnove; 5) u slu~aju iz ~lanka 246. to~. 9, 10. i 11. - od dana kad je rje{enje dostavljeno stranci. (2) Ako bi rok odre|en u stavku 1. ovog ~lanka, po~eo te}i prije nego {to je rje{enje postalo kona~no u upravnom postupku, taj }e se rok ra~unati od dana kad rje{enje postane kona~no, odnosno od dostavljanja kona~nog rje{enja nadle‘nog organa. (3) Nakon proteka roka od pet godina od dostavljanja kona~nog rje{enja stranci obnova se ne mo‘e tra‘iti niti se mo‘e pokrenuti po slu‘benoj du‘nosti. (4) Iznimno, i poslije roka od pet godina, obnova se mo‘e tra‘iti, odnosno pokrenuti samo iz razloga navedenih u ~lanku 246. to~. 2, 3. i 5. ovog zakona. ^lanak 250. (1) Upravni postupak mo‘e se obnoviti iz razloga navedenih u ~lanku 246. to~ka 2. ovog zakona i ako se kazneni postupak ne mo‘e provesti, ili ako postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne mo‘e pokrenuti. (2) Prije dono{enja zaklju~ka o obnovi upravnog postupka iz razloga navedenih u ~lanku 246. to~ka 2. ovog zakona, slu‘bena osoba }e od organa nadle‘nog za kazneno gonjenje zatra‘iti obavje{tenje o tome da li je kazneni postupak obustavljen, odnosno da li postoje okolnosti zbog kojih se postupak ne mo‘e pokrenuti. Slu‘bena osoba ne mora zatra‘iti takvo obavje{tenje ako je nastupila zastarjelost kaznenog gonjenja ili ako je nastupila smrt lica na ~iju se kaznenu odgovornost ukazuje u zahtjevu za obnovu upravnog postupka, odnosno ako okolnosti zbog kojih se postupak ne mo‘e pokrenuti sama slu‘bena osoba mo‘e sa sigurno{}u utvrditi. ^lanak 251. Stranka je du‘na u prijedlogu za obnovu postupka u~initi vjerojatnim okolnosti na kojim temelji prijedlog, kao i okolnost da je prijedlog stavljen u zakonskom roku. 2. Rje{avanje o obnovi postupka ^lanak 252. (1) Prijedlog za obnovu postupka stranka predaje ili {alje organu koji je o predmetu rje{avao u prvom stupnju ili organu koji je donio rje{enje kojim je postupak okon~an. (2) O prijedlogu za obnovu postupka rje{ava onaj organ koji je donio rje{enje kojim je postupak okon~an. (3) Kad se obnova tra‘i po rje{enju koje je doneseno u drugom stupnju, prvostupanjski organ koji primi prijedlog za obnovu priklju~it }e spise predmeta prijedlogu i poslat }e organu koji je rje{avao u drugom stupnju odmah, a najkasnije u roku od tri dana od dana prijema prijedloga. ^lanak 253. (1) Kad organ koji je nadle‘an za rje{avnaje o prijedlogu za obnovu primi prijedlog, du‘an je da ispita da li je prijedlog pravovremen i izjavljen od strane ovla{tene osobe i da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji u~injena vjerovatnom. (2) Ako uvjeti iz stavka 1. ovog ~lanka nisu ispunjeni, nadle‘ni organ }e svojim zaklju~kom odbaciti prijedlog. (3) Ako su uvjeti iz stavka 1. ovog ~lanka ispunjeni, nadle‘ni organ }e ispitati da li su okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu takvi da bi mogli dovesti do druga~ijeg rje{enja, pa ako utvrdi da nisu, odbit }e prijedlog svojim rje{enjem. ^lanak 254. (1) Ako nadle‘ni organ ne odbaci niti odbije prijedlog za obnovu na temelju ~lanka 253. ovog zakona, donijet }e zaklju~ak da se obnova postupka dozvoljava i odredit }e u kome }e se opsegu postupak obnoviti. Ako se obnova postupka pokre}e po slu‘benoj du‘nosti, nadle‘ni organ donijet }e zaklju~ak kojim se obnova dozvoljava, ako prethodno utvrdi da su za obnovu ispunjeni zakonski uvjeti. Ranije radnje u postupku na koje ne utje~u razlozi obnove ne}e se ponavljati. (2) Kad je to prema okolnostima slu~aja mogu}e, a u interesu je ubrzanja postupka, nadle‘ni organ mo‘e, ~im utvrdi postojanje uvjeta za obnovu, prije}i na one radnje postupka koje se imaju obnoviti ne donose}i poseban zaklju~ak kojim se obnova dozvoljava. (3) Kad o prijedlogu za obnovu odlu~uje drugostupanjski organ, on }e sam izvr{iti potrebne radnje u obnovljenom postupku, a izninmo, ako na|e da }e te radnje br‘e i ekonomi~nije izvr{iti prvostupanjski organ, nalo‘it }e mu da to u~ini i da mu materijal o tome dostavi u odre|enom roku koji ne mo‘e biti du‘i od osam dana. Prvostupanjski organ je obvezan postupiti po nalogu drugostupanjskog organa. ^lanak 255. Na podlozi podataka pribavljenih u prija{njem i u obnovljenom u pravnom postupku, nadle‘ni organ donosi rje{enje o stvari koja je bila predmet obnove postupka, i njime mo‘e prija{nje rje{enje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rje{enjem. U ovom drugom slu~aju, a s obzirom na sve okolnosti pojedinog slu~aja, organ mo‘e prija{nje rje{enje poni{titi ili ukinuti. ^lanak 256. (1) Protiv zaklju~ka donesenog o prijedlogu za obnovu postupka, kao i protiv rje{enja donesenog u obnovljenom postupku, mo‘e se izjaviti ‘alba samo kad je taj zaklju~ak, odnosno rje{enje donio prvostupanjski organ. (2) Ako je zaklju~ak ili rje{enje u obnovi postupka donio drugostupanjski organ, protiv tog zaklju~ka odnosno rje{enja mo‘e se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadle‘nog suda. Broj 2 - Strana 60 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. ^lanak 257. (1) Prijedlog za obnovu postupka, po pravilu, ne odga|a izvr{enje rje{enja po kome se obnova tra‘i, ali organ koji je nadle‘an za odlu~ivanje o prijedlogu za obnovu postupka,ako smatra da }e prijedlog za obnovu biti uva‘en, mo‘e po slu‘benoj du‘nosti ili na zahtjev stranke rije{iti da se odgodi izvr{enje dok se ne odlu~i o pitanju obnove postupka. (2) Zaklju~ak kojim se dopu{ta obnova postupka odga|a izvr{enje rje{enja protiv koga je obnova dozvoljena. XVI - OSOBITI SLU^AJEVI PONI[TAVANJA, UKIDANJA I MIJENJANJA RJE[ENJA 1. Mijenjanje i poni{tavanje rje{enja u svezi s upravnim sporom ^lanak 258. (1) Organ protiv ~ijeg je rje{enja pravovremeno pokrenut upravni spor mo‘e do okon~anja spora, ako uva‘ava sve zahtjeve tu‘be, poni{titi ili izmijeniti svoje rje{enje iz onih razloga iz kojih bi sud mogao poni{titi takvo rje{enje, ako se time ne vrije|a pravo stranke u upravnom postupku ili tre}e osobe. (2) Rje{enje o poni{tavanju ili izmjeni rje{enja sukladno odredbi stavka 1. ovog ~lanka, organ donosi po slu‘benoj du‘nosti u momentu kad iz tu‘be koju mu je sud dostavio na odgovor i uvidom u cijeli spis utvrdi da je tu‘ba osnovana. (3) Rje{enje doneseno po odredbi stavka 2. ovog ~lanka dostavlja se stranci i sudu kod kojeg je pokrenut upravni spor. Rje{enje se donosi u roku koji je sud odredio za davanje odgovora na tu‘bu, odnosno prije nego se okon~a upravni spor. 2. Zahtjev za za{titu zakonitosti ^lanak 259. (1) Protiv pravomo}nog rje{enja donesenog u stvari u kojoj se ne mo‘e voditi upravni spor, a sudska za{tita nije osigurana ni izvan upravnog spora, tu‘ilac ima pravo da podigne zahtjev za za{titu zakonitosti, ako smatra da je rje{enjem povrije|en zakon. (2) Zahtjev za za{titu zakonitosti po odredbi stavka 1. ovog ~lanka mo‘e se podi}i u roku od 30 dana od dana kad je rje{enje dostavljeno tu‘itelju, a ako mu nije dostavljeno - u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja stranci. (3) Zahtjev za za{titu zakonitosti podi‘e federalni tu‘itelj kad o zahtjevu rje{ava federalni organ, a kantonalni-‘upanijski tu‘itelj - kad o zahtjevu rje{ava kantonalni-‘upanijski organ odnosno gradska ili op}inska slu‘ba za upravu. (4) O zahtjevu za za{titu zakonitosti protiv rje{enja koje je u upravnom postupku donio federalni organ uprave ili federalna ustanova, rje{ava federalni organ uprave koji je nadle‘an za rje{avanje po ‘albi protiv pobijanog rje{enja,a ako takvog organa uprave nema - Vlada Federacije. (5) O zahtjevu za za{titu zakonitosti protiv rje{enja koje je u upravnom postupku donio kantonalno-‘upanijski organ uprave ili ustanova, odnosno gradska ili op}inska slu‘ba za upravu, o zahtjevu za za{titu zakonitosti kantonalni-‘upanijski organ uprave koji je nadle‘an za rje{avanje po ‘albi protiv pobijanog rje{enja,a ako takvog organa uprave nema - vlada kantona- ‘upanije. (6) Povodom zahtjeva za za{titu zakonitosti nadle‘ni organ mo‘e ukinuti pobijano rje{enje ili odbiti zahtjev. Protiv rje{enja donesenog po zahtjevu za za{titu zakonitosti ‘alba nije dopu{tena. (7) Inicijativu nadle‘nom tu‘iocu za podno{enje zahtjeva za za{titu zakonitosti mo‘e podnijeti i stranka i druga zainteresirana osoba. 3. Poni{tavanje i ukidanje rje{enja po pravu nadzora ^lanak 260. (1) Rje{enje koje je kona~no u upravnom postupku nadle‘ni }e organ poni{titi po pravu nadzora: 1) ako je rje{enje donio stvarno nenadle‘ni organ, a nije rije~ o slu~aju predvi|enom u ~lanku 264. to~ka 1. ovog zakona; 2) ako je u istoj stvari ranije doneseno pravomo}no rje{enje kojim je ta upravna stvar druga~ije rije{ena; 3) ako je rje{enje donio jedan organ bez suglasnosti,potvrde, odobrenja ili mi{ljenja drugog organa, a ovo je potrebno po zakonu ili drugom propisu utemeljenom na zakonu; 4) ako je rje{enje donio mjesno nenadle‘an organ; 5) ako je rje{enje doneseno kao posljedica prisile, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedopu{tene radnje. (2) Rje{enje koje je kona~no u upravnom postupku mo‘e se ukinuti po pravu nadzora ako je njime o~igledno povrije|en materijalni zakon. U stvarima u kojima sudjeluju dvije ili vi{e stranaka sa suprotnim interesima, rje{enje se mo‘e ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka. (3) Ako je za dono{enje rje{enja nadle‘an organ uprave odnosno gradska ili op}inska slu‘ba za upravu, a rje{enje je donijelo zakonodavno tijelo ili organ izvr{ne vlasti Federacije ili kantona-‘upanije ili op}ine odnosno grada, takvo se rje{enje ne mo‘e poni{titi na osnovu odredbe to~ke 1. stavka 1. ovog ~lanka, zbog toga {to ga nije donio nadle‘ni organ. ^lanak 261. (1) Rje{enje mo‘e poni{titi ili ukinuti po pravu nadzora drugostupanjski organ. Ako nema drugostupanjskog organa, rje{enje mo‘e poni{titi ili ukinuti Vlada Federacije, ako se radi o rje{enju federalnog organa uprave ili federalne ustanove, odnosno vlada kantona-‘upanije ako se radi o rje{enju kantonalnog- ‘upanijskog organa uprave ili kantonalne - ‘upanijske ustanove, kao i o rje{enju op}inskog na~elnika ili gradona~elnika, odnosno op}inske ili gradske slu‘be za upravu. (2) Nadle‘an organ donosi rje{enje o poni{tenju rje{enja po slu‘benoj du‘nosti, na zahtjev stranke, tu‘ioca ili ombudsmana, a rje{enje o ukidanju po slu‘benoj du‘nosti ili na zahtjev tu‘ioca ili ombudsmana. (3) Rje{enje o poni{tenju na temelju to~. 1, 2. i 3. stavka 1. ~lanka 260. ovog zakona, mo‘e se donijeti u roku od pet godina, a na temelju to~ke 4. stavka 1. tog ~lanka - u roku od jedne godine od dana kad je rje{enje postalo kona~no u upravnom postupku. (4) Rje{enje o poni{tenju rje{enja na temelju ~lanka 260. stavak 1. to~ka 5. ovog zakona, mo‘e se donijeti bez obzira na rokove utvr|ene u stavku 3. ovog ~lanka. (5) Rje{enje o ukidanju na temelju stavka 2. ~lanka 260. ovog zakona mo‘e se donijeti u roku od jedne godine od dana kad je rje{enje postalo kona~no u upravnom postupku. (6) Protiv rje{enja donesenog na osnovu ~lanka 260. ovog zakona,nije dopu{tena ‘alba, ve} se protiv njega mo‘e neposredno pokrenuti upravni spor kod nadle‘nog suda. 4. Ukidanje i mijenjanje pravomo}nog rje{enja uz pristanak ili na zahtjev stranke ^lanak 262. (1) Ako je pravomo}nim rje{enjem stranka stekla neko pravo, a organ koji je donio to rje{enje smatra da je u tom rje{enju nepravilno primijenjen materijalni zakon, mo‘e rje{enje ukinuti ili izmijeniti radi njegovog uskla|ivanja sa zakonom samo ako stranka koja je na temelju tog rje{enja stekla pravo na to pristane i ako se time ne vrije|a pravo tre}e osobe. Pristanak stranke je Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 61 obvezan i za izmjenu na {tetu stranke pravomo}nog rje{enja kojim je stranci odre|ena obveza. (2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovog ~lanka, a na zahtjev stranke, mo‘e se ukinuti ili izmijeniti i pravomo}no rje{enje koje je nepovoljno po stranku. Ako organ na|e da nema potrebe da se rje{enje ukine ili izmijeni, du‘an je da o tome obavijesti stranku. (3) Izmjena rje{enja na temelju ovog ~lanka djeluje samo ubudu}e. (4) Rje{enje na osnovu st. 1. i 2. ovog ~lanka, donosi prvostupanjski organ koji je donio rje{enje, a drugostupanjski organ samo kad je svojim rje{enjem odlu~io o stvari. Ako je taj organ ukinut ili je prestao biti nadle‘an u stvari o kakvoj je rije~, rje{enje donosi organ koji je za tu stvar nadle‘an u vrijeme dono{enja rje{enja. (5) @alba protiv novog rje{enja donesenog na osnovu ovog ~lana dopu{tena je samo ako je to rje{enje donio prvostupanjski organ. Ako je rje{enje donio drugostupanjski organ, odnosno ako je rje{enje prvostupanjskog organa kona~no, protiv tog rje{enja mo‘e se pokrenuti upravni spor. 5. Izvanredno ukidanje rje{enja ^lanak 263. (1) Izvr{no rje{enje mo‘e se ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja te{ke i neposredne opasnosti po ‘ivot i zdravlje ljudi, javnu sigurnost, javni mir i poredak ili javni moral, ili radi otklanjanja poreme}aja u privredi, ako se to ne bi moglo uspje{no otkloniti drugim sredstvima, kojima bi se manje diralo u ste~ena prava. Rje{enje se mo‘e ukinuti i samo djelimi~no, u opsegu koliko je neophodno da se opasnost otkloni ili za{tite navedeni javni interesi. (2) Ako je rje{enje donio prvostupanjski organ, to rje{enje mo‘e, u smislu stavka 1. ovog ~lanka, ukinuti drugostupanjski organ,a ako drugostupanjskog organa nema - odgovaraju}i organ iz stavka 1. ~lanka 261. ovog zakona. (3) Protiv rje{enja kojim se izvr{no rje{enje ukida dopu{tena je ‘alba samo kad je to rje{enje donio prvostupanjski organ. U protivnom protiv takvog rje{enja mo‘e se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadle‘nog suda. (4) Stranka koja usljed ukidanja rje{enja trpi {tetu ima pravo na naknadu samo stvarne {tete. Za rje{avanje o zahtjevu za naknadu {tete nadle‘an je u prvom stepenu sud koji bi po Zakonu o upravnim sporovima bio nadle‘an za rje{avnje upravnog spora protiv rje{enja donesenog na temelju ovog ~lanka. O visini naknade {tete ovaj sud rje{ava po op}im pravilima o naknadi {tete uzimaju}i u obzir sve okolnosti slu~aja. 6. Ogla{avanje rje{enja ni{tavim ^lanak 264. Ni{tavim se ogla{ava rje{enje: 1) koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadle‘nosti ili u stvari o kojoj se uop}e ne mo‘e rje{avati u upravnom postupku; 2) koje bi svojim izvr{enjem moglo prouzrokovati neko djelo ka‘njivo po kaznenom zakonu; 3) ~ije izvr{enje uop}e nije mogu}e; 4) koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke (~lanak 124.), a na koje rje{enje stranka nije naknadno izri~ito ili pre}utno pristala; 5) koje sadr‘i nepravilnost koja je po nekoj izri~itoj zakonskoj odredbi predvi|ena kao razlog ni{tavosti. ^lanak 265. (1) Rje{enje se mo‘e u svako doba oglasiti ni{tavim po slu‘benoj du‘nosti ili po prijedlogu stranke ili tu‘ioca ili ombudsmana. (2) Rje{enje se mo‘e oglasiti ni{tavim u cijelosti ili djelimi~no. (3) Rje{enje ogla{ava ni{tavim organ koji ga je donio ili drugostupanjski organ, a ako drugostupanjskog organa nema - odgovaraju}i organ iz stavka 1. ~lanka 261. ovog zakona. (4) Protiv rje{enja kojim se neko rje{enje ogla{ava ni{tavim ili se odbija prijedlog stranke ili tu‘ioca ili ombudsmana za ogla{avanje rje{enja ni{tavim, dopu{tena je ‘alba. Ako nema organa koji rje{ava o ‘albi, protiv takvog rje{enja mo‘e se neposredno pokrenuti upravni spor kod nadle‘nog suda. 7. Pravne posljedice poni{tavanja i ukidanja ^lanak 266. (1) Poni{tavanjem rje{enja i ogla{avanjem rje{enja ni{tavim, poni{tavaju se i pravne posljedice koje je takvo rje{enje proizvelo. (2) Ukidanjem rje{enja ne poni{tavaju se pravne posljedice koje je rje{enje ve} proizvelo do dana ukidanja, ali se onemogu}ava daljnje proizvo|enje pravnih posljedica ukinutog rje{enja. (3) Organ koji sazna za rje{enje kojim je povrije|en zakon, a povreda mo‘e biti razlog za obnovu postupka, odnosno za poni{tavanje, ukidanje ili mijenjanje rje{enja, du‘an je bez odga|anja da o tome obavijesti organ nadle‘an za pokretanje postupka i dono{enje rje{enja. ^ETVRTI DIO XVII - IZVR[ENJE RJE[ENJA I ZAKLJU^AKA 1. Op}e odredbe ^lanak 267. (1) Rje{enje doneseno u upravnom postupku izvr{uje se po{to postane izvr{no. (2) Prvostupanjsko rje{enje postaje izvr{no: 1) istekom roka za ‘albu, ako ‘alba nije izjavljena; 2) dostavom stranci, ako ‘alba nije dopu{tena; 3) dostavom stranci, ako ‘alba ne odga|a izvr{enje; 4) dostavom stranci rje{enja kojim se ‘alba odbacuje ili odbija. (3) Drugostupanjsko rje{enje kojim je izmijenjeno prvostupanjsko rje{enje postaje izvr{no kad se dostavi stranci. (4) Ako je u rje{enju odre|eno da se radnja koja je predmet izvr{enja mo‘e izvr{iti u ostavljenom roku, rje{enje postaje izvr{no istekom tog roka. Ako rje{enjem nije odre|en rok za izvr{enje radnje, rje{enje postaje izvr{no u roku od 15 dana od dana dono{enja rje{enja. Rje{enjem ostavljeni rok za izvr{enje rje{enja, odnosno propisani rok od 15 dana za izvr{enje po~inje da te~e od dana kad rje{enje, u smislu st. 2. i 3. ovog ~lanka, postane izvr{no. (5) Izvr{enje se mo‘e provesti i na temelju zaklju~enog poravnanja, ali samo protiv osobe koja je u~estvovala u zaklju~ ivanju poravnanja. (6) Ako se rje{enje odnosi na dvije ili vi{e stranaka koje u postupku u~estvuju sa istovjetnim zahtjevima, ‘alba koju podnese bilo koja od tih stranaka, spre~ava izvr{nost rje{enja. (7) Nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rje{enje postalo izvr{no, ne mo‘e se tra‘iti njegovo izvr{enje. ^lanak 268. (1) Zaklju~ak donesen u upravnom postupku izvr{uje se po{to postane izvr{an. Broj 2 - Strana 62 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. (2) Zaklju~ak protiv koga se ne mo‘e izjaviti posebna ‘alba, kao i onaj zaklju~ak protiv koga se mo‘e izjaviti posebna ‘alba koja ne odga|a izvr{enje zaklju~ka, postaje izvr{an priop}enjem, odnosno dostavom stranci. (3) Kad je zakonom ili samim zaklju~kom odre|eno da ‘alba odga|a izvr{enje zaklju~ka, zaklju~ak postaje izvr{an istekom roka za ‘albu, ako ‘alba nije izjavljena, a ako je izjavljena - dostavljanjem stranci rje{enja kojim se ‘alba odbacuje ili odbija. (4) U ostalim slu~ajevima zaklju~ak postaje izvr{an pod uvjetima propisanim za izvr{nost rje{enja u ~lanku 267. st. 3, 4. i 6. ovog zakona. (5) Odredbe ovog zakona o izvr{enju rje{enja va‘e i za izvr{enje zaklju~ka. ^lanak 269. Izvr{enje rje{enja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja nov~anih potra‘ivanja ili nenov~anih obveza. ^lanak 270. (1) Kad postoji mugu}nost da se izvr{enje provede na vi{e na~ina i primjenom raznih sredstava, izvr{enje }e se provesti na onaj na~in i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je po izvr{enika najbla‘e. (2) Nedjeljom i u dane praznika kada se ne radi, kao i no}u, radnje izvr{enja mogu se provoditi samo iznimno i to ako postoji opasnost od nastanka znatne {tete i ako je organ koji provodi izvr{enje izdao za to pismeni nalog. ^lanak 271. (1) Izvr{enje se provodi protiv osobe koja je obvezna da ispuni obvezu (izvr{enik), odnosno njegovih nasljednika ili pravnih slijednika. (2) Izvr{enje se provodi po slu‘benoj du‘nosti ili na prijedlog stranke. (3) Po slu‘benoj du‘nosti izvr{enje se provodi kad to nala‘e javni interes. Izvr{enje koje je u interesu stranke provodi se na prijedlog stranke (tra‘ilac izvr{enja). ^lanak 272. (1) Izvr{enje rje{enja provodi se administrativnim putem (administrativno izvr{enje), a u slu~ajevima predvi|enim ovim zakonom- sudskim putem (sudsko izvr{enje). (2) Administrativno izvr{enje provode organi uprave po odredbama ovog, odnosno posebnog zakona, a sudsko izvr{enje - nadle‘ni sud po propisima koji va‘e za sudsko izvr{enje. ^lanak 273. (1) Izvr{enje radi ispunjenja nenov~anih obveza izvr{enika provodi se administrativnim putem. (2) Izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potra‘ivanja provodi se sudskim putem. Izuzetno, izvr{enje radi ispunjenja nov~anih potra‘ivanja iz primanja na temelju radnog odnosa mo‘e se provesti administrativnim putem po pristanku izvr{enika. ^lanak 274. (1) Administrativno izvr{enje provodi organ uprave koji je o stvari rje{avao u prvom stupnju, ako posebnim propisom nije za to odre|en drugi organ. (2) Ako je propisano da administrativno izvr{enje ne mo‘e provoditi organ uprave koji je o stvari rje{avao u prvom stupnju, a posebnim propisima nije odre|en organ koji je za to ovla{ten, izvr{enje provodi op}inska odnosno gradska slu‘ba za upravu nadle‘na za poslove op}e uprave na ~ijem se podru~ju nalazi prebivali{te, odnosno boravi{te izvr{enika, ako federalnim odnosno kantonalnim-‘upanijskim zakonom nije odre|ena nadle‘nost drugog organa. (3) Administrativno izvr{enje rje{enja koja donose institucije koje imaju javne ovlasti, koje nisu zakonom ovla{tene da same izvr{uju svoja rje{enja, dozvoljava i provodi op}inska odnosno gradska slu‘ba za upravu nadle‘na za poslove op}e uprave na ~ijem podru~ju se nalazi prebivali{te, odnosno boravi{te izvr{enika, ako federalnim odnosno kantonalnim-‘upanijskim zakonom nije odre|ena nadle‘nost drugog organa. (4) Organi unutarnjih poslova du‘ni su da organu nadle‘nom za provo|enje izvr{enja, na njegov zahtjev, pru‘e pomo} u provo|enju izvr{enja. ^lanak 275. (1) Da bi se moglo pristupiti izvr{enju rje{enja potrebno je da organ nadle‘an za provo|enje administrativnog izvr{enja donese po slu‘benoj du‘nosti ili na zahtjev tra‘ioca izvr{enja zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. Zaklju~kom se utvr|uje da je rje{enje koje se ima izvr{iti postalo izvr{no i odre|uje na~in izvr{enja. Protiv ovog zaklju~ka dopu{tena je ‘alba nadle‘nom drugostupanjskom organu. (2) Zaklju~ak o dozvoli izvr{enja rje{enja koje je doneseno u upravnoj stvari po slu‘benoj du‘nosti, organ nadle‘an za provo|enje administrativnog izvr{enja du‘an je da donese bez odga|anja kad je takvo rje{enje postalo izvr{no, a najkasnije u roku od 30 dana, od dana kad je rje{enje postalo izvr{no, ako posebnim propisima nije druga~ije odre|eno s tim da se taj rok mo‘e produ‘iti jo{ do 30 dana. (3) Kad administrativno izvr{enje ne provodi organ koji je rje{avao u prvom stupnju,ve} drugi organ odre|en posebnim propisom, tra‘ilac izvr{enja podnosi prijedlog za izvr{enje tom organu ili instituciji koja ima javne ovlasti, ako je ta institucija donijela rje{enje koje se ima izvr{iti. Ako je rje{enje postalo izvr{no, ovaj organ odnosno institucija stavlja na rje{enje potvrdu da je postalo izvr{no (potvrda izvr{nosti) i dostavlja ga radi izvr{enja organu nadle‘nom za izvr{enje s tim {to obvezno istovremeno mora predlo‘iti i na~in izvr{enja. (4) Kad se po slu‘benoj du‘nosti ima provesti izvr{enje rje{enja organa odnosno institucije koje imaju javne ovlasti, a nisu ovla{teni za provo|enje izvr{enja, oni se radi izvr{enja obra}aju organu nadle‘nom za izvr{enje na na~in propisan u stavku 3. ovog ~lanka. ^lanak 276. (1) Administrativno izvr{enje koje provodi organ, koji je o stvari rje{avao u prvom stupnju, provodi se na temelju rje{enja koje je postalo izvr{no i zaklju~ka o dozvoli izvr{enja. (2) Administrativno izvr{enje koje provodi koji drugi organ provodi se na temelju rje{enja na kom je stavljena potvrda izvr{nosti i donesen zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. ^lanak 277. (1) U postupku administrativnog izvr{enja mo‘e se izjaviti ‘alba koja se odnosi samo na izvr{enje, a njome se ne mo‘e pobijati pravilnost rje{enja koje se izvr{uje. (2) @alba se izjavljuje nadle‘nom drugostupanjskom organu. @alba ne odga|a zapo~eto izvr{enje. U pogledu roka za ‘albu i organa nadle‘nog za rje{avanje o ‘albi primjenjuju se odredbe ~l. 223. do 228. ovog zakona. ^lanak 278. (1) Organ nadle‘an za administrativno izvr{enje obvezan je po slu‘benoj du‘nosti obustaviti zapo~eto izvr{enje i provedene radnje poni{titi, ako se utvrdi da je obveza izvr{ena, da izvr{enje nije bilo uop}e dopu{teno, da je bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi, ili ako tra‘ilac izvr{enja odustane od svog zahtjeva, odnosno ako je izvr{no rje{enje poni{teno ili ukinuto. (2) Administrativno izvr{enje }e se odgoditi ako se utvrdi da je u pogledu izvr{enja obveze dozvoljen po~ek, ili je umjesto privremenog rje{enja koje se izvr{uje doneseno rje{enje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rje{enja. Odga|anje izvr{enja odobrava organ koji je donio zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 63 ^lanak 279. (1) Nov~ane kazne izre~ene po ovom zakonu izvr{uju organi nadle‘ni za izvr{enje nov~anih kazni izre~enih za prekr{aje. (2) Nov~ana kazna napla}uje se u korist Federacije ili kantona-‘ upanije ili op}ine odnosno grada, zavisno od toga ~iji je organ izrekao kaznu. ^lanak 280. (1) Kad se ima provesti sudsko izvr{enje rje{enja donesenog u upravnom postupku, organ ~ije se rje{enje ima izvr{iti stavlja na rje{enje potvrdu izvr{nosti (~lanak 275. stavak 3. ) i dostavlja ga radi izvr{enja sudu nadle‘nom za izvr{enje. (2) Rje{enje doneseno u upravnom postupku koje sadr‘i potvrdu izvr{nosti jeste temelj za sudsko izvr{enje. To izvr{enje provodi se po propisima koji va‘e za sudsko izvr{enje. (3) Neosnovanu potvrdu izvr{nosti ukinut }e rje{enjem organ koji je potvrdu stavio i to rje{enje odmah dostaviti sudu nadle‘nom za izvr{enje. 2. Izvr{enje nenov~anih obveza ^lanak 281. Izvr{enje radi ostvarenja nenov~anih obveza izvr{enika provodi se preko drugih osoba ili prinudom. a) Izvr{enje preko drugih osoba ^lanak 282. (1) Ako se izvr{enikova obveza sastoji u izvr{enju radnje koju mo‘e izvr{iti i druga osoba, a izvr{enik je ne izvr{i uop}e ili je ne izvr{i u cijelosti, ova radnja }e se izvr{iti preko druge osobe, na tro{ak izvr{enika. Izvr{enik mora biti na to prethodno pismeno opomenut. (2) U takvom slu~aju organ koji provodi izvr{enje mo‘e zaklju~kom nalo‘iti izvr{eniku da unaprijed polo‘i iznos koji je potreban za podmirenje tro{kova izvr{enja, a da se obra~un naknadno izvr{i. Zaklju~ak o polaganju ovog iznosa je izvr{an. b) Izvr{enje prisilom ^lanak 283. (1) Ako je izvr{enik du‘an da ne{to dopusti ili da trpi, pa postupa protivno toj obvezi, ili ako je predmet izvr{enja izvr{enikova radnja koju ne mo‘e umjesto njega da izvr{i druga osoba, organ koji provodi izvr{enje prisilit }e izvr{enika na ispunjavanje obveze izricanjem nov~anih kazni. (2) Organ koji provodi izvr{enje najprije }e zaprijetiti izvr{eniku primjenom prisilnog sredstva ako svoju obvezu ne izvr{i u ostavljenom roku. Ako izvr{enik u toku tog roka poduzme koju radnju protivno svojoj obvezi, ili ako ostavljeni rok bezuspje{no prote~e, zaprije~eno prisilno sredstvo }e se odmah izvr{iti, a ujedno }e se odrediti novi rok za izvr{enje radnje i zaprijetiti novom, stro‘ijom prisilnom mjerom. (3) Prisilna nov~ana kazna koja se na osnovu stavka 2. ovog ~lanka izri~e prvi put ne mo‘e biti ve}a od 50 DM. Svaka kasnija prisilna nov~ana kazna mo‘e biti ponovo izre~ena u istom iznosu. (4) Napla}ena nov~ana kazna se ne vra}a. ^lanak 284. Ako se izvr{enje nenov~ane obveze ne mo‘e uop}e ili ne mo‘e pravovremeno provesti primjenom sredstava predvi|enih u ~l. 282. i 283. ovog zakona, izvr{enje se, prema prirodi obveze, mo‘e provesti i neposrednom prisilom, ukoliko propisima nije druga~ije odre|eno. ^lanak 285. (1) Kad je na temelju rje{enja provedeno izvr{enje, a to rje{enje se kasnije poni{ti ili izmijeni, izvr{enik ima pravo da tra‘i da mu se vrati ono {to mu je oduzeto, odnosno da se vrati u stanje koje proizilazi iz novog rje{enja. (2) O tra‘enju izvr{enika iz stavka 1. ovog ~lanka rje{ava organ koji je donio zaklju~ak o dozvoli izvr{enja. 3. Izvr{enje radi osiguranja i privremeni zaklju~ak a) Izvr{enje radi osiguranja ^lanak 286. (1) Radi osiguranja izvr{enja mo‘e se zaklju~kom dopustiti izvr{enje rje{enja i prije nego {to je ono postalo izvr{no, ako bi bez toga moglo biti osuje}eno ili znatno ote‘ano izvr{enje nakon {to rje{enje postane izvr{no. (2) Ako je rije~ o obvezama koje se prisilno izvr{uju samo na prijedlog stranke, predlaga~ mora opasnost od spre~avanja ili ote‘avanja ispunjenja u~initi vjerojatnim, a organ mo‘e izvr{enje iz stavka 1. ovog ~lanka uvjetovati davanjem osiguranja prema ~lanku 215. stavku 2. ovog zakona. (3) Protiv zaklju~ka donesenog na prijedlog stranke za izvr{enje radi osiguranja, kao i protiv zaklju~ka donesenog po slu‘benoj du‘nosti, dopu{tena je posebna ‘alba. @alba protiv zaklju~ka kojim je odre|eno izvr{enje radi osiguranja ne odga|a provo|enje izvr{enja. ^lanak 287. (1) Izvr{enje radi osiguranja mo‘e se provoditi administrativnim ili sudskim putem. (2) Kad se izvr{enje radi osiguranja provodi sudskim putem, sud postupa po propisima koji va‘e za sudsko izvr{enje. ^lanak 288. Izvr{enje privremenog rje{enja (~lanak 215.) mo‘e se provoditi samo u onom opsegu i u onim slu~ajevima ukoliko je dopu{teno izvr{enje radi osiguranja (~l. 286. i 287.). b) Privremeni zaklju~ak o osiguranju ^lanak 289. (1) Ako postoji ili je u~injena bar vjerojatnom obveza stranke, a postoji opasnost da }e obvezana stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s tre}im osobama ili na drugi na~in osujetiti ili znatno ote‘ati izvr{enje te obveze, organ nadle‘an za dono{enje rje{enja o obvezi stranke mo‘e prije dono{enja rje{enja o toj obvezi donijeti privremeni zaklju~ak radi osiguranja izvr{enja obveze. Pri dono{enju privremenog zaklju~ka nadle‘ni organ du‘an je voditi ra~una o odredbi ~lanka 270. ovog zakona i obrazlo‘iti zaklju~ak. (2) Dono{enje privremenog zaklju~ka mo‘e se uvjetovati davanjem osiguranja predvi|enog u ~lanku 215. stavku 2. ovog zakona. (3) Glede privremenog zaklju~ka donesenog na temelju stavka 1. ovog ~lanka, primjenjivat }e se odredbe ~lanka 286. stavak 3. i ~lanka 287. ovog zakona. ^lanak 290. (1) Ako je pravomo}nim rje{enjem utvr|eno da pravno ne postoji obveza stranke za ~ije je osiguranje bio donesen privremeni zaklju~ak, ili je na drugi na~in utvr|eno da je zahtjev za dono{enje privremenog zaklju~ka bio neopravdan, predlaga~ u ~iju je korist privremeni zaklju~ak donesen naknadit }e protivnoj stranci {tetu koja joj je uzrokovana donesenim zaklju~kom. (2) O naknadi {tete iz stavka 1. ovog ~lanka rje{ava organ koji je donio privremeni zaklju~ak. (3) Ako je u slu~aju iz stavka 1. ovog ~lanka o~ito da je privremeni zaklju~ak bio isposlovan iz obijesti, predlaga~ }e se kazniti nov~anom kaznom do 50 DM. Protiv zaklju~ka o kazni dopu{tena je posebna ‘alba koja odga|a izvr{enje zaklju~ka. Broj 2 - Strana 64 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. PETI DIO PROVO\ENJE ZAKONA I PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE XVIII - MJERE ZA PROVO\ENJE ZAKONA ^lanak 291. (1) Institucije koje imaju javne ovlasti ne mogu u upravnom postupku koje one vode same primjenjivati prisilne mjere privo|enja ili dovo|enja predvi|ene u ~lanku 72. st. 3. i 4., ~lanku 167. stavak 3. i ~lanku 179. st. 1. i 2. ovog zakona. (2) Ako se u tijeku postupka koji vodi institucija koja ima javne ovlasti utvrdi da se postupak ne mo‘e provesti uop}e ili se ne mo‘e pravilno provesti bez primjene prisilnih mjera predvi|enih u odredbama stavka 1. ovog ~lanka, ta institucija }e se obratiti kantonalnom - ‘upanijskom organu uprave nadle‘nom za poslove op}e uprave, radi primjene te prinudne mjere, ako federalnim odnosno kantonalnim-‘upanijskim zakonom nije odre|en drugi organ. Na tra‘enje institucije koja ima javne ovlasti,taj kantonalno- ‘upanijski organ je ovla{ten da primijeni predvi|enu prisilnu mjeru privo|enja odnosno dovo|enja, ako se utvrdi da je to neophodno radi provo|enja postupka. (3) Ako kantonalni-‘upanijski organ uprave kome se institucija koja ima javne ovlasti obratila u smislu stavka 2. ovog ~lanka, ne donese u roku od pet dana zaklju~ak o primjeni prinudne mjere, du‘an je odmah obavijestiti tu instituciju, zbog ~ega smatra da ne treba primijeniti tra‘enu prinudnu mjeru privo|enja odnosno dovo|enja. (4) U slu~aju, da organ iz stavka 3. ovog ~lanka, ne donese u roku zaklju~ak o primjeni prinudne mjere ili ne obavijesti instituciju u propisanom roku o razlozima neprimjenjivanja prinudne mjere, institucija koja ima javne ovlasti mo‘e u roku od osam dana od isteka roka iz stavka 3. ovog ~lanka, ulo‘iti prigovor Federalnom ministarstvu pravde. Ovaj organ du‘an je odlu~iti o prigovoru u roku od tri dana od prijema prigovora. ^lanak 292. (1) U organima uprave, kao i u institucijama koje imaju javne ovlasti, ako zakonom nije druga~ije odre|eno, ovla{tenje za poduzimanje radnji u upravnom postupku i ovla{tenje za rje{avanje u upravnim stvarima (~lanak 36.) mo‘e se dati samo osobi koja ima zakonom propisanu odgovaraju}u stru~nu spremu, radno iskustvo i polo‘en stru~ni ispit. (2) Osobe iz stavka 1. ovog ~lanka, pola‘u stru~ni ispit prema federalnim propisima koji se odnose na polaganje stru~nog ispita slu‘benika federalnih organa uprave. ^lanak 293. (1) Rukovoditelji federalnih i kantonalnih-‘upanijskih organa uprave, a u gradu - gradona~elnik i u op}ini - op}inski na~elnik odnosno rukovoditelji institucija koje imaju javne ovlasti, odgovorni su za pravilnu i dosljednu primjenu ovog zakona, a naro~ito su odgovorni da se upravne stvari rje{avaju u zakonom propisanim rokovima. U cilju pravilnog i efikasnog rje{avanja stvari u upravnom postupku, te odgovorne osobe su obvezne poduzimati mjere da se kontinuirano osigurava i provodi stru~no usavr{avanje slu‘benika i drugih osoba koje rade na rje{avanju upravnih stvari. (2) Slu‘bena osoba koja je ovla{tena za poduzimanje radnji u upravnom postupku odnosno koja je ovla{tena za rje{avanje u upravnim stvarima, du‘na je da u roku od tri dana od dana isteka roka za rje{avanje iz ~l. 216. i 244. ovog zakona, obavijesti pismeno stranku o razlozima zbog kojih rje{enje, odnosno zaklju~ ak nije donesen i o tome koje }e radnje poduzeti radi dono{enja rje{enja odnosno zaklju~ka i pou~iti stranku koja pravna sredstva mo‘e koristiti. To obavje{tenje se istovremeno mora da dostavi i odgovornim osobama iz stavka 1. ovog ~lanka radi poduzimanja mjera da se rje{enje odnosno zaklju~ak donese bez odlaganja. (3) Slu‘bena osoba iz stavka 2. ovog ~lanka koja jeovla{tena da vodi upravni postupak odnosno da rje{ava upravne stvari ~ini te‘u povredu radne du‘nosti,ako je njenom krivicom do{lo do neizvr{enja odre|enih procesnih radnji u upravnom postupku, radi kojih se rje{enje odnosno zaklju~ak nije mogao donijeti u zakonskom roku. (4) Nadle‘na upravna inspekcija ima pravo da zahtijeva pokretanje postupka odgovornosti kod nadle‘nog organa protiv rukovoditelja organa uprave odnosno rukovoditelja institucije koja ima javne ovlasti,koji propuste vr{enje du‘nosti iz stavka 1. ovog ~lanka, kao i onog koji, protivno ~lanku 292. ovog zakona, ovlasti slu‘benu osobu za poduzimanje radnji u postupku ili za rje{avanje u upravnim stvarima koja ne ispunjava propisane uvjete, kao i disciplinski postupak protiv osoba iz stavka 3. ovog ~lanka. ^lanak 294. (1) U gradu - gradona~elnik, a u op}ini - op}inski na~elnik, obvezni su jedanput godi{nje podnijeti pismeni izvje{taj gradskom odnosno op}inskom vije}u o rje{avanju upravnih stvari u upravnom postupku od strane svih gradskih odnosno op}inskih slu‘bi za upravu. (2) Primjerak izvje{taja iz stavka 1. ovog ~lanka, istovremeno se dostavlja i kantonalnom-‘upanijskom organu uprave nadle‘nom za op}u upravu. (3) Kantonalni-‘upanijski organi uprave i upravne ustanove obvezni su da godi{nji izvje{taj o rje{avanju upravnih stvari u upravnom postupku iz svoje nadle‘nosti podnesu kantonalno- ‘upanijskoj vladi, a federalni organ uprave i federalne ustanove izvje{taj podnoseVladi Federacije. (4) Kantonalni-‘upanijski i federalni organi uprave obvezni su primjerak izvje{taja iz stavka 3. ovog ~lanka, dostaviti i Federalnom ministarstvu pravde, a kantonalni-‘upanijski organi uprave svoj izvje{taj dostavljaju i kantonalnom-‘upanijskom organu uprave nadle‘nom za op}u upravu. (5) Kantonalni-‘upanijski organ uprave nadle‘an za poslove op}e uprave, odnosno Federalno ministarstvo pravde, izvje{taj iz stavka 2. odnosno stavka 4. ovog ~lanka, koristi za poduzimanje odgovaraju}ih mjera putem upravne inspekcije i drugih mjera za koje su zakonom ovla{teni radi pravilne i dosljedne primjene odredaba ovog zakona. (6) Izvje{taj iz stavka 1. odnosno stavka 3. ovog ~lanka sadr‘i naro~ito slijede}e podatke:broj podnesenih zahtjeva od stranaka, broj pokrenutih upravnih postupaka po slu‘benoj du‘nosti, na~in i rokove rje{avanja upravnih stvari u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku, broj poni{tenih odnosno ukinutih upravnih akata, broj odba~enih zahtjeva, odnosno obustavljenih upravnih postupaka, broj i vrste primijenjenih prisilnih mjera odnosno izre~enih nov~anih kazni i broj nerije{enih upravnih predmeta. ^lanak 295. (1) Na~in iskazivanja podataka u izvje{tajima iz stavka 1. odnosno izvje{tajima iz stavka 3. ~lanka 294. ovog zakona, za gradske, op}inske i kantonalne-‘upanijske organe uprave i upravne ustanove propisuje rukovoditelj kantonalnog-‘upanijskog organa uprave nadle‘nog za op}u upravu, a za izvje{taj federalnih organa uprave i federalnih ustanova - federalni ministar pravde. (2) Federalni ministar pravde propisuje, po potrebi, obrasce za pozive, dostavnice, nare|enja za privo|enje odnosno dovo|enje, zapisnike, zapisnike u vidu knjiga, rje{enja iz ~lanka Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 65 207. stavak 1. i ~lanka 211. i uvjerenja iz ~lanka 118. stavak 1. ovog zakona, kao i za druge akte u upravnom postupku za potrebe federalnih organa uprave i federalnih ustanova i federalnih institucija koje imaju javne ovlasti. (3) Rukovoditelj kantonalnog-‘upanijskog organa uprave nadle‘nog za op}u upravu, propisuje, po potrebi, obrasce iz stavka 2. ovog ~lanka, za potrebe kantonalnih-‘upanijskih organa uprave i upravnih ustanova,kantonalnih- ‘upanijskih institucija koje imaju javne ovlasti i za gradske i op}inske slu‘be za upravu. ^lanak 296. (1) Na tra‘enje gra|ana, organa uprave, institucija koje imaju javne ovlasti, kao i drugih organa i institucija, Federalno ministarstvo pravde du‘no je davati obja{njenja o primjeni odredaba ovog zakona. (2) Obja{njenja o primjeni odredaba ovog zakona, Federalno ministarstvo pravde mo‘e davati i po slu‘benoj du‘nosti radi osiguranja jedinstvene primjene ovog zakona. XIX- NADZOR NAD PROVO\ENJEM OVOG ZAKONA ^lanak 297. (1) Nadzor nad provo|enjem ovog zakona u federalnim organima uprave i federalnim ustanovama i drugim federalnim organima, u federalnim institucijama koje imaju javne ovlasti i u kantonalnim-‘upanijskim organima uprave i gradskim i op}inskim slu‘bama za upravu, u pitanjima u kojima ti organi, slu‘be i institucije u upravnom postupku rje{avaju o upravnim stvarima na temelju federalnog zakona ili drugog federalnog propisa, vr{i Federalno ministarstvo pravde. (2) Nadzor nad provo|enjem ovog zakona u kantonalnim- ‘upanijskim organima uprave i kantonalnim-‘upanijskim ustanovama, i drugim kantonalnim-‘upanijskim organima, u gradskim i op}inskim slu‘bama za upravu, kao i institucijama koje vr{e javne ovlasti na temelju kantonalnog-‘upanijskog zakona, u pitanjima u kojima organi, slu‘be i institucije u upravnom postupku rje{avaju o upravnim stvarima na temelju kantonalnog- ‘upanijskog zakona i drugog kantonalnog-‘upanijskog propisa, kao i propisa op}inskog i gradskog vije}a, vr{i kantonalni- ‘upanijski organ uprave nadle‘an za poslove pravosu|a. (3) Federalno ministarstvo pravde i kantonalni-‘upanijski organ uprave nadle‘an za poslove pravosu|a, nadzor iz st. 1. i 2. ovog ~lanka, nad provo|enjem ovog zakona ostvaruju prvenstveno putem upravne inspekcije, kao i na drugi zakonom dozvoljen na~in. (4) Organi, slu‘be i institucije iz st. 1. i 2. ovog ~lanka, du‘ni su omogu}iti ostvarivanje uvida u upravno rje{avanje i postupati po nalozima upravne inspekcije koja vr{i nadzor i na tra‘enje te inspekcije dostavljati . XX - KAZNENE ODREDBE ^lanak 298. (1) Nov~anom kaznom od 2.000 do 8.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako za rje{avanje u upravnim stvarima, odnosno za poduzimanje radnji u postupku odredi osobu koja ne ispunjava propisane uvjete (~lanak 36. stavak 2, u svezi ~lanka 292. stavak 1), 2) ako odbije da primi pismeni podnesak stranke ili usmeno priop}enje u zapisnik, odnosno ne izda potvrdu o prijemu podneska (~lanak 65. st. 1, 2. i 3), 3) ako izvr{i pozivanje no}u suprotno odredbi ~lanka 71. stavak 2. ovog zakona, 4) ako se pozvana osoba prinudno privede, a u pozivu nije bila nazna~ena primjena te mjere (~lanak 72. stavak 3), 5) ako se po slu‘benoj du‘nosti ne pribavljaju podaci o ~injenicama o kojima se vodi slu‘bena evidencija ili ako se od stranke tra‘i da pribavi i podnese dokaze koje br‘e i lak{e mo‘e pribaviti organ koji vodi postupak ili ako tra‘i da stranka podnese uvjerenja koja organi nisu du‘ni izdavati (~lanak 134. stavak 3. i ~lanak 135. stavak 2), 6) ako nije data mogu}nost stranci da se izjasni o ~injenicama i okolnostima na kojima se zasniva rje{enje,odnosno da u~estvuje u izvo|enju dokaza ili je done{eno rje{enje prije nego {to se stranci pru‘i mogu}nost da se izjasni o ~injenicama i okolnostima (~lanak 141. stavak 3), 7) ako na zahtjev stranke ne}e da izda uvjerenje ili drugu ispravu o ~injenicama o kojima vodi slu‘benu evidenciju ili ako uvjerenje ili drugu ispravu ne izda u propisanom roku ili ne donese rje{enje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja (~lanak 169. st. 1. 2, 5. i 6), 8) ako ne postupi po zahtjevu nadle‘nog organa u vezi davanja isprave (~lanak 166), 9) ako po zahtjevu stranke ne donese rje{enje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku (~lanak 216), 10) ako ‘albu sa spisima ne dostavi drugostupanjskom organu u propisanom roku (~lanak 235), 11) ako ne postupi po tra‘enju drugostupanjskog organa ili ako u svemu ne postupi po drugostupanjskom rje{enju ili ako rje{enje ne donese u propisanom roku (~lanak 239), 12) ako na zahtjev drugostupanjskog organa ne dostavi u roku tra‘eno obavje{tenje ili ako po nalogu drugostupanjskog organa ne donese rje{enje u propisanom roku ili ako na zahtjev drugostupanjskog organa ne prikupi tra‘ene podatke i ne dostavi ih u propisanom roku (~lanak 243), 13) ako ne donese rje{enje po ‘albi u propisanom roku (~lanak 244), 14) ako ne postupi po nalogu drugostupanjskog organa ili tra‘eni materijal ne dostavi u roku (~lanak 254. stavak 3), 15) ako onemogu}ava uvid u upravno rje{avanje ili ako ne postupi po nalozima nadle‘nog organa, odnosno upravne inspekcije koja vr{i nadzor ili ne}e da dostavi potrebne podatke, spise i obavje{tenja na zahtjev organa odnosno upravne inspekcije (~lanak 297. stavak 4). (2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovog ~lanka, kaznit }e se nov~anom kaznom od 300 do 1.200 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu. ^lanak 299. (1) Nov~anom kaznom od 1.500 do 6.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne pru‘i zatra‘enu pravnu pomo} ili ako ne postupi po molbi za pomo} u odre|enom roku (~lanak 41. st. 1. i 2), 2) ako saslu{anim osobama ne pro~ita zapisnik ili ako onemogu}i da saslu{ane osobe pregledaju zapisnik (~lanak 76. stavak 1), 3) ako stranci ili drugoj osobi onemogu}i razgledanje spisa ili da prepi{u potrebne spise (~lanak 79. st. 1. i 2), 4) ako se ne sprovodi obvezno li~no dostavljanje u slu~ajevima predvi|enim u odredbi ~lanka 83. stavak 1. ovog zakona, 5) ako na zahtjev stranke ne}e da izda uvjerenje odnosno ne donese rje{enje o odbijanju zahtjeva u propisanom roku (~lanak 170. st. 1. i 3), Broj 2 - Strana 66 SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. 6) ako ispita kao svjedoka osobu koja bi svojim iskazom povrijedila du‘nost ~uvanja slu‘bene, dr‘avne ili vojne tajne (~lanak 173), 7) ako ne izda pismeno rje{enje u propisanom roku (~lanak 212), 8) ako izvr{i prisilno privo|enje ili dovo|enje suprotno ~lanku 291. stavak 1. ovog zakona,odnosno ako u roku ne donese zaklju~ak o primjeni prinudne mjere ili u roku ne odlu~i o prigovoru (~lanak 291. st. 3. i 4), 9) ako ne poduzima mjere za kontinuirano stru~no osposobljavanje i usavr{avanje slu‘benih osoba koje su ovla{tene za rje{avanje u upravnim stvarima odnosno za poduzimanje radnji u postupku ili ako ne osigurava rje{avanje upravnih stvari u propisanim rokovima ili ako u propisanom roku ne obavijesti stranku o razlozima zbog kojih rje{enje odnosno zaklju~ak nije donesen (~lanak 293. st. 1. i 2). (2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovog ~lanka kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 200 do 800 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu. ^lanak 300. (1) Nov~anom kaznom od 1.000 do 4.000 KM kaznit }e se za prekr{aj institucija koja ima javne ovlasti: 1) ako ne izuzme slu‘benu osobu kada su ispunjeni uvjeti za izuze}e (~l. 42. i 43), 2) ako ne dozvoli stranci da se koristi stru~nim pomaga~em (~lanak 62. stavak 1), 3) ako se pozivanje osobe radi prijema pismena vr{i suprotno odredbi ~lanka 80. stavak 2. ovog zakona, 4) ako se pismeno ne dostavlja punomo}niku za primanje pismena (~lanak 88. stavak 1), 5) ako ne pou~i svjedoka na koja pitanja mo‘e uskratiti svjedo~enje, odnosno o kojim pitanjima vje{tak mo‘e uskratiti vje{ta~enje (~lanak 176. stavak 3 i ~lanak 185. stavak 1). (2) Za prekr{aj iz stavka 1. ovog ~lanka, kaznit }e se nov~anom kaznom u iznosu od 150 do 600 KM i odgovorna osoba u instituciji koja ima javne ovlasti, kao i odgovorna osoba u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu. ^lanak 301. Do pu{tanja u opticaj KM, nov~ane kazne predvi|ene u odredbama ~l. 298. do 300. ovog zakona mogu se pla}ati u DEM ili u protuvrijednosti valuta koje se koriste u Platnom prometu Federacije BiH po srednjem te~aju koje objavljuje nadle‘na financijska institucija na dan pla}anja. ^lanak 302. (1) Odgovornom osobom u organu uprave, odnosno u slu‘bi za upravu, u smislu odredbe ~lanka 298. stavak 2, ~lanka 299. stavak 2. i ~lanka 300. stavak 2. ovog zakona, smatra se rukovoditelj organa uprave, za gradske slu‘be za upravu - gradona~elnik, a u op}inskim slu‘bama za upravu - op}inski na~elnik, kao i slu‘benik u tim organima i slu‘bama koji je ovla{ten za rje{avanje u upravnim stvarima ili ovla{ten za poduzimanje radnji u upravnom postupku, odnosno drugi slu‘benik koji je zadu‘en da neposredno izvr{i odre|eni posao, a nije izvr{io taj posao ili je izvr{io radnju protivno datoj obvezi. (2) Odgovornom osobom u instituciji koja ima javne ovlasti u smislu odredaba ~lanka 298. stavak 2, ~lanka 299. stavak 2. i ~lanka 300. stavak 2. ovog zakona, smatra se rukovoditelj institucije i druge osobe odre|ene statutom te institucije. XXI - PRIJELAZNE I ZAVR[NE ODREDBE ^lanak 303. Upravni predmeti koji ne budu rije{eni do dana stupanja na snagu ovog zakona, rije{it }e se po odredbama ovog zakona. ^lanak 304. (1) Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena zakona o op}em upravnom postupku i drugih propisa o upravnom postupku koji se primjenjuju na teritoriji Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona. (2) Ovaj zakon uskladit }e se sa odredbama odgovaraju}eg zakona kojeg donese Parlamentarna skup{tina Bosne i Hercegovine u roku koji bude odre|en tim zakonom. ^lanak 305. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Slu‘benim novinama Federacije BiH". Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Mariofil Ljubi}, v. r. Predsjedatelj Zastupni~kog doma Parlamenta Federacije BiH Enver Kreso, v. r. 13 Na temelju poglavlja IV Odjeljak B, ~lanka 7a Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, donosim UKAZ O PROGLA[ENJU ZAKONA O VANPARNI^NOM POSTUPKU Progla{ava se Zakon o vanparni~nom postupku koji je usvojio Parlament Federacije Bosne i Hercegovine na sjednici Zastupni~ kog doma odr‘anoj 29. listopada/oktobra 1997. godine i na sjednici Doma naroda odr‘anoj 4. prosinca/decembra 1997. godine. Broj 01-8/98 8. januara/sije~nja 1998. godine Sarajevo Predsjednik Federacije BiH prof. dr Ejup Gani}, s. r. ZAKON O VANPARNI^NOM POSTUPKU I - OP]E ODREDBE ^lanak 1. Ovim zakonom utvr|uju se pravila po kojima sudovi postupaju i odlu~uju o osobnim, obiteljskim, imovinskim i drugim pravima i pravnim interesima, koji se po zakonu rje{avaju u vanparni~nom postupku. Odredbe ovog zakona primjenjuju se i u drugim pravnim stvarima iz nadle‘nosti sudova za koje zakonom nije izri~ito odre|eno da se rje{avaju u vanparni~nom postupku, a ne odnose se na za{titu povrje|enog ili ugro‘enog prava, niti se zbog karaktera pravne stvari ili svojstva stranake u postupku mogu primijeniti odredbe zakona kojim je ure|en prani~ni postupak (u daljem tekstu: Zakon o prani~nom postupku). ^lanak 2. Op}e odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparni~nim postupcima sadr‘anim u ovom zakonu ako nije druga~ije odre|eno, kao i u drugim vanparni~nim stvarima za koje posebnim zakonom nisu ure|ena pravila postupanja. U vanparni~nom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku, ako zakonom nije druga~ije odre|eno. Utorak, 20. sije~nja/januara 1998. SLU@BENE NOVINE FEDERACIJE BiH Broj 2 - Strana 67
Prijedlog UPFBiH - Zakon o dopuni Zakona o upravnom postupku Federacija BiH upravni postupak,zakon PRIJEDLOG ZAKON O DOPUNI ZAKONA O UPRAVNOM POSTUPKU PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Predlažemo donošenje Zakona o dopuni zakona o upravnom postupku po hitnom postupku, obzirom da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 191. stav 2. Poslovnika Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH“, br. 69/07, 2/08 i 26/20) i člana 186. stav 2. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH“, br. 27/03, 21/09 i 24/20). Naime, radi se o zakonskom tekstu koji sadrži rješenje za otklanjanje štetnih posljedica u poslovanju, koje su nastale kao rezultat neusklađenosti Zakona o upravnom postupku i Zakona o inspekcijama Federacije BiH. Izmjena Zakona je u javnom interesu i jedan je od mehanizama osiguravanja jednakih uvjeta za rad svim poslovnim subjektima na teritoriji Federacije BiH. Također, postojanjem ovakve odredbe na određeni način će utjecati i na ozbiljnost organa uprave, odnosno službene osobe u istom, prilikom odlučivanja i izdavanja rješenja. Shodno navedenom, a sve u cilju otklanjanja štetnih posljedica u poslovanju u Federaciji BiH, odnosno po kompletnu privredu u Federaciji BiH, kao i radi efikasnijeg rada inspekcijskih organa predlaže se razmatranje ovog zakona po hitnom postupku. Član 1. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine FBiH“, broj: 2/98, 48/99) u članu 261. u stavu 2. iza obje riječi „ombudsmena“ dodaju se riječi „ili nadležnog inspekcijskog organa“. Član 2. Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama Federacije. OBRAZLOŽENJE I USTAVNI OSNOV Ustavni osnov za donošenje ovoga zakona sadržan je u odredbi člana IV.A.20.(1) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, prema kojoj Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donosi zakone o vršenju funkcija federalne vlasti, kao i članka III.1.c) prema kojoj je u isključivoj nadležnosti Federacije BiH utvrđivanje ekonomske politike, odnosno stvaranje uvjeta za povoljno ekonomsko okruženje. II RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA Trenutno važeći Zakon o upravnom postupku, u članu 261. stavu 2. propisuje da nadležni organ donosi rješenje o poništenju rješenja: po službenoj dužnosti, na zahtjev stranke, tužioca ili ombudsmena, a rješenje o ukidanju: po službenoj dužnosti ili na zahtjev tužioca ili ombudsmena. Zakonom o upravnom postupku nije predviđena mogućnost da zahtjev nadležnom organu podnese i nadležni inspekcijski organ. Nepostojanje takve odredbe dovodi u nemogućnost provedbu člana 64. Zakona o inspekcijama Federacije BiH prema kojem inspektor koji utvrdi da rješenje kojim je subjektu nadzora utvrđeno određeno pravo nije uskladu sa materijalnim propisom iz oblasti koju nadzire, o tome obavještava i poziva upravnog inspektora da u skladu sa Zakonom poduzme odgovarajuće aktivnosti prema nadležnom organu radi njegovog poništenja ili ukidanja po pravu nadzora. Dakle, Zakon o upravnom postupku nije predvidio mogućnost kakva postoji u Zakonu o inspekcijama FBiH, zbog čega je ta odredba neprovodiva u praksi. Problem koji se pojavljuje u praksi pokazat ćemo na konkretnom primjeru u nastavku. U postupku inspekcijskog nadzora postupajući inspektor kod subjekta nadzora konstatuje da isti ima zakonom propisanu saglasnost (odobrenje/dozvolu) izdatu od strane nadležnog organa uprave za obavljanje npr. ugostiteljske djelatnosti. Inspektor, u nadzoru konstatatuje da subjekt nadzora očigledno ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje te vrste djelatnosti u toj vrsti objekta (npr. objekat ne posjeduje sanitarni čvor, odnosno WC, odvojen za žene i muškarce) što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Službene novine Federacije BiH“, broj: 32/09) i Pravilnikom o razvrstavanju I minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupine “restorani”, “barovi”, “catering objekti” i “objekti jednostavnih usluga” donesenim na temelju navedenog zakona. Dakle, subjekt nadzora formalno za predmetni objekat ima odobrenje izdato od nadležnog organa kojim se potvrđuje ispunjavanje minimalno-tehničkih uvjeta, ali faktički utvrđeno činjenično stanje od strane inspektora pokazuje da objekat očigledno ne ispunjava te minimalno-tehničke uvjete. S tim u vezi, bilo kakva naložena upravna mjera od strane postupajućeg inspektora bila bi u kontradikciji sa postojećim pravosnažnim rješenjem nadležnog organa. Kako bi se to izbjeglo, neophodno je izmjenama člana 261. Zakona o upravnom postupku, omogućiti nadležnom inspekcijskom organu da se obrati nadležnom organu i da nadležni organ po zahtjevu inspekcijskog organa preispita i poništi, odnosno ukine takvo rješenje po pravu nadzora. Ukoliko se usvoje predložene izmjene: - spriječit će se zloupotrebe i korupcija - ovakva odredba utjecat će na ozbiljnost organa uprave, odnosno službene osobe u istom, prilikom odlučivanja i izdavanja takve vrste rješenja. Nadležni organi će, kada budu znali da postoji mogućnost osporavanja njihovog rješenja od strane inspektora, koji je utvrdio nepravilnosti u inspekcijskom nadzoru, sigurno svoj posao obavljati ozbiljnije. - spriječit će se nejednakost u poslovanju, jer određeni subjekti rade bez obzira što nisu ispunili sve potrebne uvjete, a neko im je izdao rješenje za to, dok su drugi subjekti odbijeni, jer nisu ispunjavali tražene uvjete, odnosno morali su da obezbijede i osiguraju sve što je potrebno kako bi dobili potrebno rješenje za rad od strane nadležnog organa. Shodno navedenom, neophodno je da se da mogućnost inspektoru da ukaže na očitu povredu materijalnog zakona i inicira ispravku određene greške, odnosno nepravilne primjene materijalnog prava i da nadležni organ po zahtjevu inspektora poništi, odnosno ukine rješenje po pravu nadzora. III OBRAZLOŽENJE POJEDINIH ODREDBI Članom 1. predložena je izmjena člana 261. stava 2. na način da se propiše da je i nadležni inspekcijski organ ovlašten da podnese zahtjev nadležnom organu za donošenje rješenja o poništenju, odnosno ukidanju rješenja. Članom 2. definirano je stupanje na snagu ovog zakona. IV FINANSIJSKA SREDSTVA Za provođenje ovog zakona nije potrebno izdvojiti posebna sredstva u Budžetu FBiH.

KONTAKT INFORMACIJE

Udruženje poslodavaca u Federaciji Bosne i Hercegovine (UPFBiH)
Maršala Tita 6
71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (33) 264-830
Fax: +387 (33) 552-461

Mail: info@upfbih.ba
ID: 4200019920007

UDRUŽENJE POSLODAVACA

Udruženje poslodavaca u FBIH osnovano je 2002. godine kao dobrovoljna neprofitna i nezavisna organizacija poslodavaca u FBiH. UPFBiH štiti i zastupa prava i interese svojih članova radeći na stvaranju uslova za povoljnije poslovno okruženje.

POSJETITE NAS

SOCIAL MEDIA

Copyright © 2019 - Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine - Sva prava zadržana